Legenda svetskog plivanja za “Novosti”: Petrič o prvim koracima, “ribanju” generala, problemima mladih (FOTO)
17. 11. 2019. u 08:10
Zaista mi je žao što mladi u mojoj zemlji nikada neće živeti životom kojim smo živeli mi u ono vreme. Tada je i pored brojnih obaveza bilo dovoljno vremena da budeš samo svoj - priča Borut
Foto: Nenad Blažin Blaža
VOLIM Srbiju, ove ljude i taj specifično balkanski duh u sportu i samom pristupu njemu. Nisam onaj polugermanski tip, nego tipičan Balkanac, koji voli ljude i slobodu duha, raznolikost i raznovrsnost, da ne kažem ludost, mada je to u sportu, kada težiš vrhunskim ostvarenjima, u stvari prava reč - kaže, ekskluzivno za "Novosti", Borut Petrič (57), nekadašnji olimpijac, legenda jugoslovenskog plivanja, evropski šampion i svetski vicešampion, danas uspešan trener u rodnom Kranju, koji je nedavno boravio u Zrenjaninu.
Upitaćete se, otkud najveći plivač bivše Jugoslavije u gradu na Begeju. Da je krimi - priča, sigurno bi bila sa velikom dozom mistike i drame, a s obzirom na to da je tipično sportska, nabijena je emocijama i sentimentalnim uspomenama, jer Borut Petrič se vratio tu, odakle je kao već afirmisani plivač i kapiten tadašnje reprezentacije Jugoslavije krenuo u svet uspeha i vrhunskih rezultata.
PROČITAJTE JOŠ: Problemi za selektora: Bez Silađija i Stejpanovića na EP
POSLE 38 godina, plivački as koji je sjajnim trkama gotovo bez daha ostavljao mnogobrojne fanove širom sveta, ponovo je u Zrenjaninu, sa svojim dragim prijateljima, na gradskom zatvorenom 25-metarskom bazenu, čijem otvaranju je prisustvovao u oktobru mesecu sada već daleke 1981. godine.
- Sa ocem Dragom i mlađim bratom Darjanom, koji je takođe bio uspešan plivač, te 1981. godine prvi put sam bio na bazenu u Zrenjaninu, tada među najlepšima u Jugoslaviji - priseća se Borut Petrič, trener u Plivačkom klubu Kranj, sa kojim je učestvovao na tradicionalnom međunarodnom plivačkom mitingu Gran-pri kup Zrenjanina 2019.
Ne propušta da kaže da je zapazio i neke promene nabolje u samom Zrenjaninu, koji mu je naročito drag, zbog brojnih prijatelja i u kojem bi, kako je naglasio, sutra mogao da živi jer je, za razliku od mladalačkih dana kada mu se činio dosadan i pomalo "mrtav", sada mogo življi i zanimljiviji.
- Uživao sam u entuzijazmu ljudi koji su organizovali ovaj miting u Zrenjaninu, sjajno smo se družili, a sa starim sportskim prijateljima imao sam priliku da se prisetim onih dana kada smo bili aktivni sportisti i kada nam je mnogo toga, van bazena i svakodnevnih napornih treninga, bilo nedostupno, da ne kažem zabranjeno - kaže legendarni as.

Borut sa Draganom Radosavom i Arkadijem Vjačaninom
PROČITAJTE JOŠ: Nebojša Đurkin: Šarm Banata osvaja Dubai
Zagovornik filozofije sporta da nema velikog uspeha ako se samo razmišlja o novcu i materijalnoj dobiti, Petrič se ne osvrće mnogo na svoju karijeru. Ipak, bio je "prinuđen" da prokomentariše svoju sportsku biografiju koju smo mu pokazali u toku razgovora.
- Da, bio sam evropski šampion 1981. u Splitu na 400 metara slobodno, u "Poljudu" sam pobedio čuvenog Rusa Salnjikova, a osvojio sam i srebro na 1.500 metara slobodno. Te godine proglašen sam za najboljeg sportistu Jugoslavije. Imam i srebro sa Svetskog prvenstva 1978. u Berlinu (1.500 slobodno), kao i dva srebra sa Evropskog prvenstva u Rimu 1983. (400 i 1.500 metara slobodno). Osvojio sam i četiri zlata na Mediteranskim igrama - u Splitu 1979. na 400 slobodno i mešovito, te 1.500 slobodno, i u Kazablanci 1983. na 200 metara slobodno. Imam i bronzu sa Evropskog prvenstva u švedskom Jenčepingu 1977. (1.500 slobodno). Bio sam na triput uzastopno na olimpijskim igrama, a na svojim prvim Igrama u Montrealu 1976. bio sam i najmlađi učesnik takmičenja, sa 14 godina i 200 dana - rekao je Petrič.

- Poprilično sam se umorio, fizički iscrpeo, i pravio sam dve godine pauzu. Sada sam ponovo na početku, u gradu u kojem sam rođen i gde i danas živim, u Kranju. Preuzeo sam Plivački klub Kranj i iznova se rađa energija, sa novim talentovanim klincima i nije sve uvek tako crno, bar ja to ne vidim, ili ne želim da vidim - kaže otac dve odrasle ćerke, koje su završile fakultet i, za razliku od oca, osim u najranijem detinjstvu, nisu se aktivno bavile plivanjem.
PROČITAJTE JOŠ: PODVIG MARATONCA: Jednom rukom preplivao 13,2 kilometra
- To je suština svih mojih reči i priče o vremenima prošlim i zaista mi je žao što, na primer, mladi u mojoj zemlji nikada neće živeti životom kojim smo živeli mi, u ono vreme, kada je i pored brojnih obaveza, treniranja i putovanja, bilo dovoljno vremena da budeš samo svoj, da širiš vidike i jačaš crte svoje ličnosti - naglasio je na kraju razgovora Borut Petrič, uz napomenu da će se uvek rado vraćati u Srbiju i da je sledeće godine ponovo u Zrenjaninu, naravno, ako ga pozovu.

Kao kapiten plivačke reprezentacije Jugoslavije, Borut Petrič je uvek odavao čvrst karakter svoje individue, govoreći uvek "mi plivači smo čudna sorta, teški individualci, ali kada je tim, zajednički interes u pitanju, onda odstupanja nema". Prisetio se "ribanja" kod generala koji je bio visoki funkcioner u Plivačkom savezu, kada se Borut, pred važno svetsko takmičenje, pobunio što svi reprezentativci nisu dobili kompletnu opremu. Snagom argumenata, ubedio je do tada "strašnog generala" da nije u pravu i - stvar je bila ispravljena.