Sanja Radan: Život je više od ambicije i kredita
08. 09. 2013. u 11:16
Sanja Radan, voditeljka emisija "Tačno 9" i "Tačno 1" na TV Prva, o televizijskoj, pi-ar i "karijeri" majke: Prijao mi je povratak na televiziju, gledaoci su lepo prihvatili priče i priloge
STIDLJIVA i tiha devojčica preko noći je postala velika pričalica. Ovakvom transformacijom, Sanja Radan, danas voditeljka emisija "Tačno 9" i "Tačno 1" na TV Prva, iznenadila je i samu sebe.
Posle prve "igraonice" javnog nastupa - škole govora i glume Bate Miladinovića, zaigrala je u dečjoj seriji "Sazvežđe belog duda", a onda je u serijalu "O jeziku roda" tumačila razmaženu nećaku Drage Jonaš koja "zavija" po beogradski.
- Bila sam 7. razred kada se, povodom godišnjice rođenja Vuka Karadžića, snimala edukativna priča koju je vodila Draga - prepoznatljivi borac za kulturu govora - priseća se Sanja.
U 16. godini, kada je na prijemnom za Fakultet dramskih umetnosti ušla u uži izbor, donela je prelomnu odluku. U silnoj želji i zanosu, stigla su je kolebanja da li je gluma zaista svet za nju, pa je, na veliku radost svoje majke, shvatila da je možda bolje da se povuče. Zaklela se, ipak, da neće studirati ništa sa etiketom - suvoparno.
- I dalje volim da pišem. Mislim da je pisana, jezička kultura veoma važna. Ono što čovek čita, određuje šta govori i misli, koji životni put bira.
Određuje i karakter i dušu. Zbog toga mi je žao kada vidim da današnje generacije, kojima pripada i moj sin, više ne čitaju ni lektiru - kaže voditeljka.
- A onda vas život demantuje. Povuku vas prijatelji i neka ljubav, pa upišete ono od čega ste bežali - kaže sa osmehom voditeljka.
Studije prava (koje je njen suprug i završio) nisu je udaljile od potrebe da se bavi nečim (javno) kreativnim. Prijavila se na kasting za tadašnju "Muzičku slagalicu" i te 1993. godine bila primljena u Kulturno-zabavni program RTS. Posle osam godina, tokom kojih se osim na Prvom, kalila i na Trećem kanalu - zbornom mestu kreativnih i kulturnih ljudi punih energije, prešla je na TV Pink. Po povratku sa (drugog) porodiljskog bolovanja, 2007. godine, Sanja se povukla s malog ekrana. Vrlo tendenciozno, kaže:
- Odjednom sam osetila da tavorim u ovom poslu, da više nemam gde. Pomislila sam da je luksuz sedeti i čekati da me neko primeti, pa sam odlučila da počnem da radim nešto što će me činiti korisnijom i zadovoljnijom. Tako je počeo moj agencijski život - kaže Sanja i dodaje da ju je prelazak u pi-ar područje pokrenuo, jer je kontakte iz "prošlog života" sada mogla da iskoristi na jedan drugi način, da uputi klijente kako da uspostave dobru saradnju sa medijima.
Pre godinu i po, kada je dobila poziv sa TV Prva da vodi emisije "Tačno 9" i "Tačno 1", pomislila je da sada već ima pristojne godine i zapitala se - vredi li vraćati se na staro. Vratila se. Vredelo je.
- Prijao mi je povratak na televiziju, iako ja možda nisam čovek informative, a ove emisije pripadaju tom sektoru. Gledaoci su lepo prihvatili priče i priloge kojima ih svakodnevno opskrbljujemo, jer se bavimo svim onim što čini naš život - kaže voditeljka, koja se nasmeje kada joj kažu da ju je ovaj povratak podmladio.

- Ja sam jedna mama koja ustaje u pet, trči osmočasovno radno vreme, pa kada dođe kući, nema vremena za predah, jer su sin Vuk i ćerka Nina uvek puni ideja i predloga za nove akcije. U jednom takvom trenutku, moja sedmogodišnja ćerka je imala mali "biser". Bila je sa mnom kada sam kupovala neke kreme i slušajući šta ima u ponudi (kreme protiv fleka, protiv bora...) oduševljeno mi je rekla: "Mama, uzmi ovu protiv umora. Namažeš je i sve prođe. Onda ćemo uvek moći da vozimo rolere" - priča kroz osmeh Sanja.
I nije joj to, kaže, bio prvi signal da shvati da ludačkim tempom gazimo život, dok onaj pravi pored nas prolazi. Zato i pokušava da razluči šta je to vredno trčanja, dok nas nadilaze ambicije, krediti...
- Ovog leta je, baš na moj rođendan, umro moj tata, koji je mnogo voleo život. I onda, u jednoj takvoj situaciji u kojoj morate da poslažete neke stvari u fioke, kako biste mogli da koračate dalje, shvatite koliko nam život prolazi u podrazumevajućim stvarima. Važno je samo da se ispuni norma. E, nije! Zato Vuk, Nina i ja svako veče čitamo knjigu pred spavanje. Kraj je dana i znam da ću ustati za pet sati, ali imam toliko snage da na ovaj način bar malo zaustavim vreme.