Srpsku Mona Lizu proslavio svetom: U rodnom selu Janka Brašića čuvaju uspomenu na rodonačelnika naivne umetnosti

Vukica Strugar

08. 03. 2020. u 11:26

Inicijativa da se oparićka slikarska škola nađe pod zaštitom Uneska

Српску Мона Лизу прославио светом: У родном селу Јанка Брашића чувају успомену на родоначелника наивне уметности

HOĆU da naslikam dušu čoveka - govorio je rodonačelnik srpske naive Janko Brašić (1906-1994), iz sela Oparić kod Rekovca, samouki umetnik čije su slike videle svet i svetla Londona, Pariza, Brisela, Minhena, Parme...

Sa izvanrednim osećajem za seoski život, porodicu i običaje, Brašić je iza sebe ostavio oko pet stotina slika i crteža, desetak skulptura, spomenik ratnicima Prvog i Drugog svetskog rata u Belušiću, dok se u sedam crkava i manastiru Tresije nalaze freske čiji je autor. Brašićevi prvi radovi potiču iz 1933. godine, a njegove slike ("Portret kralja Petra Drugog" i "Autoportret") izložene su ubrzo potom u Paviljonu "Cvijeta Zuzorić" kao jedina dela čiji je autor neškolovani slikar. Samo četiri godine kasnije, priredio je i prvu samostalnu izložbu u rodnom Opariću, koju je otvorio vladika Nikolaj Velimirović.

DANAS, u zbirci Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini sedamdesetak je Brašićevih dela, ali s posebnom ljubavlju uspomenu na stvaralaštvo ovog neobičnog čoveka čuva zavičaj. Domaćinstvo njegovih potomaka u Opariću otvoreno je za svakog putnika namernika koji poželi da vidi neke od radova velikog majstora.

- Želimo da lepotu Jankove kičice prikažemo svetu i pokažemo da i male sredine rađaju velike ljude - kaže Nataša Bogosavljević, osnivač Sabora slikara i pesnika "Jankovi dani" i vodič kroz neobičnu "galeriju" izloženu na zidovima kuće. - Zahvaljujući našem Brašiću u Opariću je nastala i najstarija slikarska škola na području stare Jugoslavije, zvanično otvorena 1933. godine. Jedan je od retkih ljudi koji je svet okrenuo selu u kome je rođen, umesto da "pojuri" u svet da bi prikazao sebe. I kad je stekao svetsku slavu, na manifestacijama širom Srbije rado se pojavljivao u srpskoj narodnoj nošnji. Inače, u jednom od poslednjih razgovora ispričao mi je da je celog života rado proučavao istoriju, ali i posećivao muzeje, da bi njegove slike bile što autentičnije. Tako je, na primer, na slici "Kosovski boj" - "okupio" oko 700 figura. Jednostavno, u svemu što je radio nastojao je da ostavi pečat.

NAŠA sagovornica pripoveda da je Brašić rođen kao peto dete u porodici, a da je i njegov brat Mihajlo imao umetničkih sklonosti i da se i danas u Opariću (i Književnom klubu "Stefan Prvovenčani") rado kazuju Mihajlovi stihovi.

Slika "Portret majke" poznata kao "srpska Mona Liza"


- Galerija u Jagodini je i otvorena zahvaljujući Janku Brašiću: od sedam slikara osnivača, četiri su pripadala krugu oparićke slikarske škole. Uz naivno slikarstvo, učestvovao je u oslikavanja crkava i manastira. Freskopisanje je učio od Rusa Nikole Majndorfa, u našoj crkvi u Opariću, inače zadužbini kralja Aleksandra Karađorđevića. O tome koliko je voleo zavičaj svedoči i podatak da je želeo da prvu samostalnu izložbu priredi u oparićkoj osnovnoj školi gde je naslikao svoj prvi crtež i gde se prvi put "osetio" slikarom, kako je često govorio. Na istom mestu organizovao je i poslednju izložbu - povodom šezdeset godina stvaralaštva.

Janko Brašić, rodonačelnik srpske naive


Uz slikanje, Janko se rado bavio i vajarstvom, ali pošto je svoje radove često poklanjao, danas nije lako utvrditi koliko ih je, u stvari, napravio.



- I na poštanskim markama bivše Jugoslavije nalazile su se njegove slike. Posebno je bio ponosan što je njegova marka 1974. godine vredela osam, a Generalićeva - dva dinara. Ali Brašićevu pravu vrednost možda najbolje ilustruje podatak da je slika "Potret majke" među poštovaocima njegovog dela poznata kao "srpska Mona Liza". Zbog svega onoga čime nas je zadužio, u okviru Doma kulture planiramo da otvorimo galeriju koja će nositi njegovo ime, a preduzeli smo i neke korake da se oparićka slikarska škola nađe pod zaštitom Uneska - najavljuje Nataša Bogosavljević.

Nataša Bogosavljević



PESME I POUKE

VELIKA monografija Miroslava Boškovića o Janku Brašiću izašla je osamdesetih godina prošlog veka, a Kosta Dimitrijević je izabrane pesme i pouke ovog svestranog umetnika sabrao u knjigu pod nazivom "Kazivanja Janka Brašića".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije