Neće moći, Ima li ovde Solona?

Filip Rodić

27. 08. 2023. u 09:00

KAKO se ulazi u istoriju i šta je važno za istorijsko pamćenje?

Неће моћи, Има ли овде Солона?

Foto Z. Jovanović

ODAVNO sam uveren da najveći deo naše političke elite ne čita antičke filozofe. Šta više, veliki deo njih uopšte i ne čita. Ne samo da ne čitaju važna istorijska dela - šta će im to, oni i ovako slepo slušaju uputstva sa Zapada koji im stalno govori da se okanu prošlosti i okrenu budućnosti - nego ne čitaju ni ono što je aktuelno i o čemu se usuđuju da javno govore. To je najbolje svojevremeno demonstrirao (pisao sam o tome u tekstu "Šormazovih 68 strana", 20. novembar 2022) esenesovski otpadnik Dragan Šormaz. Elem, on je tvrdio da je pročitao svih 68 strana Zajedničke deklaracije lidera G20 sa samita u Baliju i mislio da ima dovoljno znanja da je komentariše. Problem je u tome što je ta deklaracija zapravo imala 1.186 strana i uopšte nije sadržala tvrdnje koje je Šormaz navodio.

Da nešto čitaju, (a i to što čitaju, krive stvari čitaju, kako to reče Branimir Štulić) Šormaz i ekipa bi znali za priču o susretu čuvenog kralja Lidije Kreza (bogat kao Krez) i atinskog državnika i pesnika Solona (zapisali su je Herodot i Plutarh). Ukratko, tokom razgovora Krez je Solona nadaleko poznatog po svojoj mudrosti upitao da li je on najsrećniji čovek na svetu, na šta mu je Atinjanin odgovorio da ne može procenjivati sreću nekog čoveka dok ne vidi kraj njegovog života.

Ovo se svakako odnosi i na trag, posebno onaj istorijski, koji će jedan čovek ostaviti za sobom. O tome kako će neko biti upamćen u istoriji ne može se govoriti ni u godinama posle smrti, a kamoli dok je ta osoba živa i još društveno aktivna. Pritom, ovde treba imati na umu i onu čuvenu maksimu da istoriju pišu pobednici, ali i onu mudru rečenicu iz filma "Hrabro srce" o škotskom ustaniku Vilijamu Volasu da "istoriju pišu oni koji su povešali heroje".

U slučaju koji me je inspirisao na ovaj tekst, međutim, lider Pokreta SRCE, Zdravko Ponoš, lider i poslanik Demokratske stranke Zoran Lutovac, bivši predsednik Nove stranke Aris Movsesijan, poslanica Narodnog pokreta Srbije Slavica Radovanović, stručnjak za politički marketing Igor Avžner i, naravno, esenes otpadak Dragan Šormaz zajedno sa uredništvom lista "Danas" misle da su mudriji od Solona, pa u tekstu pod naslovom "Da li će Aleksandar Vučić za sebe obezbediti besmrtnost, ili će ostaviti samo trag u pesku istorije?", sebi dozvoljavaju da procenjuju buduće istorijsko pamćenje Vučićeve vladavine. Ovi ljudi ne samo da su nesvesni apsolutne jalovosti tog zadatka u ovom trenutku, nego i baveći se tim poslom, oni ga rade sasvim pogrešno, posmatrajući stvari iz svoje mikro vizure.

Pre nego što se posvetimo istorijskoj viziji ovih nekoliko ljudi, moramo se osvrnuti na tvrdnju "Danasa" da im je sam Vučić dao povod za ova smatranja jer je postupio nalik Krezu, rekavši navodno da će "neki ljudi nekada u budućnosti o njegovoj vladavini govoriti - to je bilo dobro vreme". Ja tu izjavu nisam uspeo da nađem na internetu, a i sam "Danas" u povezanom tekstu o jednom Vučićevom nastupu navodi samo da je predsednik rekao:

"Kada nas budu pobedili na izborima ili kada se sam sklonim, a verujem da će biti ovo drugo, onda će ljudi moći da mere rezultate i mnogi će biti razočarani". Po ovoj drugoj verziji izgleda da je Vučić skloniji "solonskom" viđenju stvari. Ne mogu da tvrdim šta je od ta dva (možda su i oba), ali sve i da je tačno ovo kako Vučić sam procenjuje trag koji će ostaviti u istoriji, opet se treba setiti Kreza, koji se, pošto ga je porazio persijski car Kir i spremao se da ga pogubi, setio Solonovih reči, što mu je u tom trenutku spasilo život. Dakle, i u poslednjem trenutku nečijeg života postoji mogućnost radikalne promene koja baca drugačije svetlo na sve ono prethodno.

Važnijim od ovoga čini mi se način na koji ova probrana grupa sagovornika nezavisnog i profesionalnog medija koji želi samo stavove istomišljenika meri Vučićevu vladavinu.

Pominju se neizostavno "rušenje u Savamali", "uništavanje institucija", "ogrešenje o vrednosti vremena", "kršenje Ustava", "ugrađivanje" u asfalt za auto-puteve, "vređanje građana", "zakazivanje sistema" i tako dalje, i tako dalje, sve ono što svakodnevno čujemo iz usta prozapadne opozicije, što je u trenutku u kojem živimo, u ovom našem mikro vremenu iz istorijske perspektive, možda i važno, ali sa istorijske distance tek jedno zrno peska.

Istovremeno, ovim mudrim glavama na kraj pameti ne padaju one stvari koje će u istoriji biti zaista važne - šta je Vučić uradio sa Kosovom i Metohijom, šta sa Republikom Srpskom, šta sa samom Srbijom, šta sa Rusijom, a šta sa SAD i EU. Pita li se neko danas da li je Sveti car Lazar bio demokrata, ili despot, dobar muž i otac, ili se pamti po tome što je glavu dao za Kosovo? Šta je važnije, da li je Miloš Obrenović bio pismen i "poštovao Ustav", ili što je stvorio modernu srpsku državu? Da li je Obrenović nešto srušio u Beogradu? Kako Jevreji pamte cara Davida? Po njegovom zaljubljivanju u Vitsaveju i posrednom ubistvu njenog muža, ili po ujedinjenju 12 izraelskih plemena? Odnos prema gorenavedenim ključnim pitanjima je ono što će definisati način na koji će Vučić ostati upamćen u istoriji, a ne navodno "ugrađivanje" u asfalt i "vređanje građana".

Posebno je zanimljivo i ko je pozvan da sudi o Vučićevom tragu u istoriji i ko ima obraza da o tome govori. Saučesnik u uništavanju srpske vojske i jedan od Jeremićevih Juda?

Lider potpuno devastirane mikro-stranke sa harizmom krpe (da iskoristim opis bivšeg predsednika Evropskog saveta Hermana van Rompeja koji je dao Najdžel Faraž)? Bivši predsednik polu-stranke za koju većina ljudi nikada nije ni čula? Sledbenica još jednog iz palete izdajnika Jeremićevih? Čovek koji živi od toga da političarima prodaje maglu, ili onaj s ružnim tragom političkog prostituisanja i još ružnijim cipelama?

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (6)

Novi Samsung Neo QLED televizori pomeraju granice kućne zabave