NOVOSTI ISTRAŽUJU: Kako nasilnici uče da kontrolišu bes - ovo su psihoterapeutski programi koje sprovode u zatvorima

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

11. 10. 2020. u 08:20

NEDAVNO je u Kazneno-popravnom zavodu u Nišu za osuđenike pokrenut program psihosocijalne podrške kroz radionice za kontrolu besa, koje finansira nemačka organizacija "Help".

НОВОСТИ ИСТРАЖУЈУ: Како насилници уче да контролишу бес - ово су психотерапеутски програми које спроводе у затворима

Foto Uprava za izvršenje krivičnih sankcija

One se prvi put kod nas održavaju onlajn zbog prevencije širenja korone. Radionice za kontrolu besa u grupama se, inače, godinama unazad organizuju u zatvorima, i njih prolaze često čak i ozbiljni nasilnici, pa i ubice.

"Niški" program je specifičan po tome što su osuđenici obučeni da budu treneri drugim osuđenicima. Zasad je obuku trenera prošlo sedam kažnjenika, koji su nastavili da sprovode program sa 64 osuđenika, uz prisustvo zaposlenih u Službi za tretman.

PROGRAM "Kontrola besa", objašnjavaju u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, osmišljen je sa idejom da polaznici osveste emocije i obrasce ponašanja, koji ih dovode do pojačane agresije. Na radionici uče šta je to bes, kako i zašto nastaje, kako da povećaju toleranciju na frustraciju i svest o svojim emocijama, da ne bi dolazili do nekontrolisanih sukoba sa sobom, okruženjem i zakonom:

- Uvideće da davno usvojene predrasude prema životu i ljudima dovode do progrešnih zaključaka i opravdanja za njihove odluke. Upoznaće se i sa asertivnom (tolerantnom) komunikacijom i koliko je važno slušati druge. Polaznici bi trebalo da nauče kako da prepoznaju svoje potrebe i osećanja, i da ih izraze tako da postignu životnu stabilnost. Sve ovo prate vežbe relaksacije.

Kako kažu, deljenje ličnog iskustva u grupi opušta svakodnevnu tenziju u zatvorskom okruženju, jer polaznici shvataju da nisu usamljeni u svojim brigama, razmišljanjima i životnim problemima.

VEŽBE relaksacije su usmerene ka svesnom disanju i opuštanju tenzija u telu. Polaznici vrlo brzo počinju da ih koriste i tokom dana, najčešće pred spavanje, jer, kako kažu, pomažu im da lakše zaspu i da se izbore sa crnim mislima koje ih opsedaju.

- Mnogi osuđenici su zahvaljujući ovom programu uspostavili kontakt sa članovima porodice sa kojima godinama nisu kontaktirali, bilo zato što su ovi bili žrtve njihovog nasilništa, bilo iz nekog drugog razloga - kažu u Upravi.

UMEĆE KOMUNIKACIJE

U Okružnom zatvoru u Novom Sadu organizuje se edukativna radionica "Umeće komunikacije", namenjena pre svega porodičnim nasilnicima, i učesnicima u tučama ili svađama. Oni uče kako da se suoče po izlasku na slobodu sa eventualnom stigmatizacijom i traženjem zaposlenja, kako da steknu samopouzdanje i izbegnu osećaj bezvrednosti i obeshrabrenosti, kako da odmereno reaguju u konfliktnim i frustrirajućim situacijama.

Da bi nam plastično opisali kako izgledaju radionice, u Upravi nam daju primer uvodne vežbe iz radionice "Šta radimo svom telu", koja se izvodi u KPZ za maloletnike u Valjevu. U toku radionice osuđenici sede, ne menjajući položaj, i prate doživljaj svog tela. Jedan naglas opisuje ono što oseća. On je najpre primetio plitko disanje, pa stegnutost u ramenom delu, nepravilno sedenje, pognutost, bol u donjem delu leđa...

Foto Uprava za izvršenje krivičnih sankcija

Vežba dalje napreduje kada se izjave promene iz "Ja primećujem napetost" ili "Ja primećujem plitko disanje", u "Ja sam napet", da bi se poslednjom instrukcijom došlo do izjave: "Ja stvaram napetost". Osuđeni je apostrofirao stegnutost u ramenima kao najveću napetost koju doživljava, a zatim primećuje kako ga nešto pritiska u predelu ramena, kao da ima neki teret koji mora da nosi. Kada je izgovorio: "Ja stvaram teret na sebi i to je moj život!", osuđeni je izjavio da se oseća veoma nelagodno i teško, jer je prvi put priznao šta zapravo radi sebi i svom životu. Ukratko je opisao sve pogrešne odluke, a daljim razgovorom došlo se i do toga da je povređivanje najbližih zapravo ono što ga istinski muči.

PODSTICAJI ZA SAMOZAPOŠLjAVANjE

U okviru radionice "Razvoj samoefikasnosti za zapošljavanje", uspostavljena je saradnja sa Nacionalnom službom za zapošljavanje. Osuđenicima se predstavljaju mogućnosti za zapošljavanje, kontakti sa poslodavcima, obuke i kursevi, mogućnosti prekvalifikacije, podsticaji za samozapošljavanje...

SA osuđenicama se, inače, primenjuje i individualni i grupni rad (grupna psihoterapija, specijalizovani programi, edukativne grupe), obrazovanje, rad i stručno osposobljavanje, okupaciona i radna terapija, sportske rekreativne i kulturno umetničke aktivnosti. Cilj je da se otklone ili smanje rizici od povrata kroz promenu kriminogenog načina razmišljanja i formiranje pozitivnih obrazaca ponašanja.

- Zbog specifičnih potreba osuđenih u KPZ za maloletnike u Valjevu od 2006. uvedeni su psihoterapeutski programi. Porodična grupna terapija se realizuje od 2008. i traje šest meseci. Osuđenici u grupi postaju svesni porodičnog nasleđa, uče se komunikaciji sa bližnjima, razumevanju i uspostavljanju kvalitetnih partnerskih odnosa. Ne malo puta smo prisustvovali njihovim promenama, pomirenjima i popravljanju odnosa sa članovima porodice još u toku programa - ističu u Upravi.

Prema potrebi, periodično se realizuje i edukacija o alkoholizmu i bolestima zavisnosti. Program prevencije suicida i samopovređivanja realizuje se u poslednje tri godine uz podršku nemačke nevladine organizacije "Help", a program prihvatanja odgovornosti prema društvu, sebi i porodici sprovodi se uz podršku OEBS-a i nevladine organizacije "Neostart".

- U KPZ za maloletnike sprovodimo i Program pripreme za postpenalni život, od 2007. godine. Cilj nam je da se osuđeni što bolje pripreme za život posle isteka kazne - kažu u Upravi, i dodaju da programi rada sa osuđenicima pomažu njihovu bolju reintegraciju u društvo i smanjuju stopu povrata i kriminaliteta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!