FELJTON - PRIVATNI ZATVORI PO ŠKOLAMA: Srbi su trpeli brutalna mučenja i premlaćivanja Hrvata i muslimana

Dragan Vujičić i Ivan Miladinović

16. 05. 2021. u 18:00

PRIVATNI zatvori koje su vodile muslimanske i hrvatske paravojne formacije nicali su u Sarajevu, neposredno nakon početka rata, kao gljive.

ФЕЉТОН - ПРИВАТНИ ЗАТВОРИ ПО ШКОЛАМА: Срби су трпели брутална мучења и  премлаћивања Хрвата и муслимана

Foto iz izveštaja Nezavisne međunarodne komisije

Prema riječima predsjednika Srpskog građanskog vijeća Mirka Pejanovića, ovi lokalni zatvori postojali su na nekoliko lokacija u Sarajevu, a neki su postali ozloglašeni po svojoj surovosti. To nisu bili pogodni objekti za smještaj zatvorenika, a lokalni mini-zatvori su stvoreni u školama, u podrumima zgrada, prodavnica itd. Lokalni zatvori bili su pod nadležnošću lokalnih zapovjednika Armije BiH i bili su raštrkani po cijelom gradu. Nelegalna pritvaranja bila su naročito česta u zoni odgovornosti 9. brdske brigade.

Mnogi Srbi su bili zatvoreni u Centralnom zatvoru i kasarni "Viktor Bubanj", koja je pretvorena u zatvor. Neki srpski zatvorenici mjesecima su bili u zatvorima, bez zvaničnih naloga za hapšenje ili podizanja optužnice. Brojne izjave srpskih zatvorenika govore o nečovječnom postupanju, premlaćivanju, mučenju, lišavanju adekvatne hrane, sna i medicinske njege. Zatvorenice su silovane. Zatvorske vlasti su, kako se izvještava, zahtijevale otkupninu za puštanje iz zatvora, a kada se zatvorenici slože s tim, uvijek bi bili prevareni. Novac za puštanje zarobljenika uvijek je neovlašteno prisvajan, dok su zatvorenici ostajali u pritvoru.

NAJZLOGLASNIJI privatni zatvori u dijelovima Sarajeva pod kontrolom ARBiH bili su:

"Zatvor pod nadzorom Jusufa Prazine, zvanog Juka, pored Medicinskog fakulteta Univerziteta Sarajevo, u blizini stadiona Koševo. Pripadnici Prazinih jedinica bili su posebno poznati po tome što su odvodili civile i krali njihove dragocjenosti i prisvajali im stanove.

Zatvor pod kontrolom komandanta vojne jedinice zvanog Kinez, u kliničkom centru na Koševu;
Zatvor na Alipašinom polju, koji kontroliše muškarac sa nadimkom Kruško;
Zatvor na području Otoke i Čengića Vile;
Zatvor u Dobrinji;
Zatvor u Hrasnici;
Zatvor u Pazariću. Ovaj zatvor je funkcionisao tokom čitavog rata.

ZA NJIMA, po zloglasnosti, nisu zaostajali i improvizovani zatvori "Baltazar" i "Stela", u kojima su redovno ubijani srpski civili. Prema RCIRZ, u Dobrinji je počinjeno 417 krivičnih djela protiv 248 identifikovanih žrtava. Od ovih žrtava, 98 je ubijeno, a jedanaest nestalo. S pravom se može pretpostaviti da je i ovih jedanaest nestalih takođe ubijeno, jer nikada nisu uspostavili nikakav kontakt sa rodbinom od 1992. godine. Neki zatvorenici su mogli biti pušteni nakon plaćanja otkupnine ili predavanja cjelokupne imovine vlastima RBiH. Nakon puštanja iz zatvora "Stela", srpski zatvorenik Dragan Stanojević dao je svu svoju imovinu i stan nekim službenicima Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH, u zamjenu za priliku da pređu liniju sukoba na teritoriju RS.

U decembru 1996, Komisija SRJ za prikupljanje informacija o zločinima protiv čovječnosti objavila je izvještaj sa 52 lokacije logora i zatočeničkih domova pod kontrolom ARBiH u sarajevskim opštinama. Analitičar CIA-e DŽon Šindler ocijenio je da je u Sarajevu bilo oko 70 privatnih zatvora u kojima su Srbi zatvarani radi "ispitivanja", što znači radi mučenja (Schindler, 2007, str. 104). Bivši sarajevski porotnik Marko Mikerević ukazao je da je u različitim fazama rata u Sarajevu bilo 126 logora za Srbe (Mikerević, 2004, str. 71).

RCIRZ je 2019. pripremio sveobuhvatniji i detaljniji spisak improvizovanih zatvora i objekata za zadržavanje. Na spisku se pominje 211 takvih lokacija u raznim opštinama i mjesnim zajednicama Sarajeva. S obzirom na procvat kriminalnog posla ARBiH s otkupninom, iznudom i razmjenom ljudi, kao i na kratkotrajna zatvaranja talaca etničkih Srba, ovaj broj se ne čini pretjeranim.

VOJNA kasarna "Viktor Bubanj" pretvorena je u zatvor pod kontrolom Ismeta Bajramovića Ćele. Između maja i novembra 1992. godine, u tom zatvoru je zatvoreno preko 200 Srba. Oni "nisu bili obaviješteni o razlozima njihovog pritvora" i "mučeni su sa namjerom da im se nanesu jaka fizička i psihička bol, što je prouzrokovalo smrt 18 zatvorenika" (Optužnica Protiv Tri Osobe, 2011). Zatvorenici su pretrpjeli brutalna mučenja i premlaćivanja (Mikerević, 2004, str. 44). Prema Komisiji SRJ za prikupljanje informacija o zločinima protiv čovječnosti, 64 srpska logoraša u zatvoru "Viktor Bubanj" još uvek se vode kao nestali. Izvještavali su da su predsjednik Alija Izetbegović, potpredsjednik Ejup Ganić, i komandant ARBiH Sefer Halilović često posjećivali zatvor (Mikerević, 2004, str. 49).

JUKA KONTROLIŠE ZATOČENIKE

SAMO Juka Prazina kontrolisao je 35 zatvora i logora. Među njima su zatvor "Stela" na Otoci, zatvor u zgradi Željezničke industrijske škole, zatvor u Školi za mentalno hendikepiranu djecu "Vladimir Nazor", zatvor u obdaništu "Dragica Pavica", u obdaništu "Iskrica" u Ulici Hasana Brkića, zatvor u restoranu "Amerikanac" i druge lokacije. Prazinov zamjenik Samir Kahvedžić, zvani Kruško, kontrolisao je zatvore u restoranu "Borsalino" na Trgu AVNOJ-a BiH, te u skladištu restorana "Novi Grad".

Teror je vladao u naseljima Buća Potok i Buljkov Potok u opštini Novi Grad. Brojni zločini nad srpskim civilima počinjeni su u logoru "Jaroslav Ćerni" u zgradi Elektro-tehničke škole u naselju Buća Potok. Prema izjavama svjedoka, najmanje 22 zatvorenika bila su izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju, mučenju i premlaćivanju. Prema MKSJ-u, logor Čelebići osnovale su snage bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata sredinom 1992. godine, a smješten je u objektu bivše Jugoslovenske narodne armije, u blizini Konjica, oko 50 km od Sarajeva. Većina zatvorenika bili su civili koje je ARBiH zarobila tokom napada 27. maja 1992. godine na sela Bradina i Donje Selo, te iz okolnih oblasti. Veliku grupu su uhapsili u centru Bradine 27. maja i natjerali ih da hodaju u koloni duž puta za Konjic.

U LOGORU je vladala atmosfera straha i zastrašivanja kao rezultat neselektivnog premlaćivanja zatvorenika.

Svaki od bivših zatočenika koji su svjedočili pred Sudskim vijećem MKSJ-a opisao je djela nasilja i surovosti koje je i sam pretrpio ili im je bio svjedok. Pretresno vijeće je navelo da, iako su im predočeni opsežni dokazi u vezi sa fizičkim i psihičkim zlostavljanjem kojima su pritvorenici u Čelebićima neprekidno bili izloženi, dokazi jasno pokazuju da ti pojedinačni postupci, koje je Tužilaštvo posebno dokazalo, ni na koji način ne predstavljaju sveukupnost okrutnih i ugnjetavačkih radnji počinjenih nad zatočenicima u logoru.

Dokazi dalje pokazuju kako su zatočenici u uslovima prenatrpanog zatvora bespomoćno morali da posmatraju užasne povrede i patnje prouzrokovane ovim maltretiranjem, kao i tijela zatočenika koji su umrli od zlostavljanja kojem su bili izloženi.

Vijeće je dalje utvrdilo da su zatočenici bili lišeni odgovarajuće hrane, pristupa vodi, medicinskoj njezi i spavaćim i toaletnim prostorijama (ICTY, Mucić et al. IT-96-21).

SUTRA: Srpski logoraši kao živi štit

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (0)