FELJTON - TAJNA VEČERA NA BRIONIMA: Nakon Titove kritike liberalizma na scenu su stupili oni koji uživaju da guraju onog koji već pada

Mirko Stamenković

07. 11. 2021. u 18:00

O SUDBINI prvog kandidata da zameni Marka Nikezića na funkciji predsednika Centralnog komiteta saznalo se nekoliko godina kasnije kada je kolega Ivan Miladinović, uspeo da nagovori Mirka Čanadanovića da mu to ispriča.

ФЕЉТОН - ТАЈНА ВЕЧЕРА НА БРИОНИМА: Након Титове критике либерализма на сцену су ступили они који уживају да гурају оног који већ пада

Latinka Perović, Mirko Čanadanović i Bora Pavlović / Foto arhiva "Novosti"

Evo šta je Čanadanović rekao u intervjuu Miladinoviću koji je objavljen "Politici":

"Malo je poznato, mada je zabeleženo u političkom dnevniku Dragoslava Draže Markovića, da je ono što će kasnije biti nazvano 'revolucionarnom voljom komunista i radnih ljudi Vojvodine" - da ja i Miloš Radojčin budemo smenjeni sa dužnosti predsednika i sekretara Pokrajinskog komiteta. Zapravo, bilo je odlučeno na 'tajnoj večeri" koju je Broz na Brionima priredio Edvardu Kardelju i Draži Markoviću, u novembru 1972, samo nekoliko dana nakon što je mene anestezirao savetom da nastavim mirno da radim i da će se on postarati da mi niko ne para kaput s leđa. Uzimajući sebi pravo koje im ni po kojoj osnovi nije pripadalo - isto kao što su, sa još nekoliko 'bliskih saradnika", prethodno odlučili o smeni Marka Nikezića i Latinke Perović - oni su zaključili da treba 'raščistiti situaciju u Vojvodini" i zameniti Mirka Čanadanovića i Miloša Radojčina."

I ČANADANOVIĆ nastavlja: "Ostalo je obavila naša baza. Oni koji uživaju da guraju onog koji već pada. Bili smo podvrgnuti udaru revolucionarne akcije. Zvuči kao strujni udar, i slično je, ali to nije bio ironičan, nego jedan od zvaničnih afirmativnih naziva za politički kurs koji je sprovođen nakon Titove kritike liberalizma u Srbiji."

Miladinović beleži i dalju sudbinu Čanadanovića. "Čanadanović je otišao u penziju sa posla lektora zabavnih romana u 'Dnevniku', ali ni na tom poslu nije imao pravo da bude potpisivan. U međuvremenu ga je Državna bezbednost skoro dve decenije 'svestrano obrađivala" - uglavnom pre, ali i posle 'antibirokratske revolucije", da bi sakupila više stotina predmeta i sastavila petotomni dosije od tri hiljade stranica o njegovoj navodnoj neprijateljskoj delatnosti sa liberalističkih pozicija.

Pošto je to pročitao, Mirko Čanadanović je prihvatio da učestvuje u javnoj emisiji Radio Novog Sada 'Forum', na temu "Policijski dosijei - suočavanje s prošlošću". I tom prilikom rekao: "O karijeri obično kažem: bila je relativno kratka, ali i relativno uravnotežena - munjevit uspon i meteorski pad.

NISAM nezadovoljan zbog toga. Napredovao sam politički u jednom od nesumnjivo boljih perioda naše novije istorije, i pri tome još bio podstican i podržavan od Đurice Jojkića, Mirka Tepavca, Marka Nikezića, Koče Popovića - što nije samo povećavalo izglede za uspeh već je predstavljalo i čast.

Podneo sam više ostavki i isključen sam iz svih organizacija. Ali, sve je to proisteklo iz partijske kazne. Nigde se više nisam vratio, niti sam se žalio. Jedino sam zapretio tužbom sudu kad su pokušali da me oteraju i sa lektorskog posla, gde sam uglavnom jezički pomagao čuvenom `Lunu, kralju ponoći`, i kad su hteli da mi oduzmu čin rezervnog poručnika. Vojničku čast već nisam hteo da žrtvujem tek tako; čin sam zaslužio ispitima u školi u Zadru i deranjem kolena po brdu Bokanjcu.""

Dakle, snage "okupljene oko Markovića" sprečile su po svaku cenu da Čanadanović bude Nikezićev naslednik.

KADA je reč o gresima, Mirko Čanadanović u intervjuu kaže: "Prvo, liberalizam. Po nekima čak anarholiberalizam, zato što 'liberalizam može da zvuči simpatično među građanima"! Pošto smo Sekretarijat Pokrajinskog komiteta i ja izjavljivali da su naši stavovi sastavni deo politike SK Srbije, da smo sarađivali u izgradnji te politike i da se osećamo suodgovornim za nju, nije bilo teško optužiti i nas, zajedno sa političkim rukovodstvom Srbije, za liberalizam. Dubinski razlog za takav napad na to rukovodstvo bio je u njegovom istrajavanju na reformama, od kojih se u delu jugoslovenskog političkog vrha, u kojem je bio i Tito, odustalo nakon prvih većih teškoća koje su te reforme izazvale, i morale su da ih izazovu, s obzirom na prethodno stanje u međunacionalnim odnosima, u privredi, i u Savezu komunista."

U takvoj atmosferi, shvatio sam da je moja ostavka beznačajna. Da je ne Broz, već neko drugi smislio da preko "lomljenja kičme" beogradskim medijima uspostavi "antiliberalni režim u Srbiji".

BROZ je još jednom maestralno odradio smenu na svoj način. On se odmarao na moru, rekao svoje mišljenje, prihvatao i protivljenje njegovom kandidatu, ali i odustao od već date saglasnosti na "Markovićevog pika" i poručio - mora da bude neko iz Vojvodine.

Zanimljivo je mišljenje Vladimira Bakarića. On je Brozov susret sa srpskim rukovodstvom oktobra 1972. na jednom skupu u Splitu ocenio na sledeći način: "Videli ste da je sad pod udarom najveća organizacija u Jugoslaviji, to je SK Srbije, kojoj je prigovoreno da na ovakav rad presporo ide ili ne ide onako kako treba. Međutim, problem je to svih nas."

A na istom skupu, sećajući se ocena smenjivanja rukovodstva Hrvatske skoro godinu i po dana ranije, Bakarić je rekao: "I zato je Tito bio prisiljen, u prvom redu kada se naša rukovodeća ekipa vezala sa kontrarevolucijom, da kaže dosta, ne može tako, neću da snosim odgovornost za vas, mada ste vi kao celina, kao SK Hrvatske, pokretali niz pitanja koja su bila zrela za rešavanje, ali ovo, doista, ne može, ne ide i neću da snosim odgovornost."

Bakarić je tada objasnio i sledeće: "To je bila 21. sednica. Zato je, kada su svi rekli da je pitanje nacionalizma u Hrvatskoj pitanje Hrvatske, a ne Jugoslavije, morao ponoviti najpre u pismu, pa u intervjuu, i sada u razgovoru sa Srbima da je to pitanje cele Jugoslavije."

MOJA ostavka na mesto glavnog urednika "Novosti" i dalje je mirovala negde u kabinetima Markovića i Dolanca, od onog dana kada je Broz preko TV ekrana rekao da je "beogradska štampa kontrarevolucionarna". Partijski funkcioneri u gradu, u "Novostima" i "Borbi" uporno su pokušavali da me nagovore da zatražim prijem kod Dolanca ili Markovića. Tvrdoglavo sam odbijao. I pokazalo se - s pravom. Imao sam predosećaj da neko ima drugu ideju, a ne samo da prihvatim da sam pogrešio kad sam skratio Brozovo izlaganje u vili "Vajs".

OSTAVKA KOČE POPOVIĆA

U OČEKIVANjU konačnog raspleta, svi smo s posebnom pažnjom čekali da saznamo kako je Koča Popović obrazložio ostavku na mesto potpredsednika države. Bio je originalan kada je dobio tu funkciju posle obračuna sa Aleksandrom Rankovićem. Došao je u Saveznu skupštinu svojim spačekom. U novinama nije bilo teksta ostavke Koče Popovića. Sećam se suštine, jer nam je saopštenje pročitano na jednoj od zatvorenih sednica Centralnog komiteta. Bilo je to u samo nekoliko redova, približno sledeće sadržine: "Posle poznatih okolnosti prihvatio sam funkciju potpredsednika SFRJ. Sticajem sadašnjih okolnosti stekli su se uslovi da prestanem da obavljam tu dužnost." Gledano iz ove perspektive, shvatam sa koliko smo se mnogo emocija a malo razmišljanja povlačili, ostavljajući prazan prostor Petru Stamboliću i Draži Markoviću da odrade svoj "domaći zadatak" i pred svetom, a pogotovo unutar partijskih struktura, isture sebe kao ljude koji su spasavali "Srbiju od liberala".

SUTRA: TITO SE OPREDELIO ZA OTPISANE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna