KAPITEN ZLATNIH ČILEANACA: Moraš da sazriš kod kuće da bi postao klasa u svetu

НЕБОЈША Петровић

04. 11. 2021. u 14:00

Prošle su 34 godine od veličanstvenog podviga jugoslovenskih omladinaca na Svetskom prvenstvu u Čileu.

КАПИТЕН ЗЛАТНИХ ЧИЛЕАНАЦА: Мораш да сазриш код куће да би постао класа у свету

Foto arhiva VN

Generacija predvođena Peđom Mijatovićem, Robijem Prosinečkim, Zvonimirom Bobanom i Davorom Šukerom, savladala je u finalnoj utakmici Istočnu Nemačku posle boljeg izvođenja penala i osvojila zlatnu medalju. Kapiten te ekipe Milan Pavlović kaže da sećanja još uvek ne blede. Naprotiv, kako vreme odmiče, sve su jasnija i lepša.

- Podsetili ste me na nešto zaista sjajno, fantastično, prelepo. Na generaciju pre svega ljudi, pa tek onda igrača. Kada pogledate koliko godina je prošlo, a i dalje se priča o timu koji je otišao u jednu daleku zemlju i vratio se okićen titulom svetskog prvaka. Kada smo uoči polufinalne utakmice imali problema sa povredama jer su Boban i Štimac bili pod znakom pitanja, rekao sam selektoru Joziću da ne brine i da sigurno osvajamo trofej. Bio sam ubeđen da je to najnormalniji epilog jednog dugogodišnjeg rada. Jednog procesa u kome je učestvovalo mnogo vrhunskih stručnjaka, od Miljana Miljanića, do Ćeleta Vilotića, Radeta Bečejca, Radeta Matića i mnogih drugih. Vodilo se računa o svakom detalju, nije se radilo samo kvalitetno već i sa ljubavlju, što je uticalo na stvaranje sjajne atmosfere u reprezentaciji. Uspeh u Čileu je bio preteča onoga što će Ivica Osim napraviti sa svojim momcima na Svetskom prvenstvu u Italiji.

Pavlović u svakoj prilici ističe kolika mu je bila čast da sa kapitenskom trakom predvodi igrače kalibra Mijatovića, Šukera, Bobana, Prosinečkog:

Foto arhiva VN

 

- Svi su oni napravili vrhunske karijere, ali su zahvaljujući izuzetnim ljudskim osobinama nastavili sa podvizima i kao funkcioneri. Nekolicina nas nije uspela da dosegne njihove visine, ali je svako za sebe odabrao neki put i na tom putu dao svoj maksimum. Ja sam sedam godina radio u Olimpijakosu, 20 godina u Asterasu, bio sam sa Goranom Stevanovićem u Kini, gde smo pokušali da učinimo nemoguće. Veliko mi je zadovoljstvo što kao instruktor FIFA putujem po svetu i svoje fudbalsko iskustvo prenosim na mlade i perspektivne stručnjake. Mnogo sam naučio od svog mentora Jana Poulsena, koji je sa Danskom 1992. godine osvojio titulu evropskog šampiona. Jednostavno, svi ti ljudi, ti "čileanci", nose u sebi neku harizmu, imaju ljudske i fudbalske kvalitete koji im pomažu da u svakom poslu pruže maksimum i dođu do rezultata.

Putevi su ih odveli na različite strane, ali su mislima i dalje zajedno, kako i dolikuje ekipi koja se zahvaljujući timskom duhu popela na svetski tron.

- Peđa Mijatović je dao sjajnu izjavu na onoj promociji filma u Madlenijanumu, rekao je da nema veze što zbog privatnih i poslovnih obaveza nemamo priliku često da se srećemo, bitno je da smo jedni drugima u glavama i srcima. Imao sam zanimljivu situaciju kada sam držao predavanje za UEFA pro-licencu u Crnoj Gori, pa su u klupama sedeli Branko Brnović, Lemajić, Leković, Mijović, Dragićević, čitav stručni štab crnogorske reprezentacije. Pozvao sam ih posle časa na kafu, oni su se nasmejali i rekli: "Ne, ne, nije u redu da učitelj i učenici idu zajedno na piće". Mnogo je tu obaveza, nema se vremena za druženje. Davor je predsednik HNS, Zvone je radio u FIFA i Milanu, sada je u UEFA, Jarni je vodio mlađe kategorije, Štimac obavljao razne uloge u klubovima i savezu. To su ljudi koji zrače pozitivnom energijom i nemaju strah da se uhvate ukoštac sa različitim vrstama odgovornosti.

Mnogi su skloni da porede dve zlatne generacije fudbalskih omladinaca, mada "novozelanđani" tek treba da dokažu da su i u seniorskoj konkurenciji dostojni naslednici heroja iz Čilea.

Foto arhiva VN

 

- Zasada su samo Milinković-Savić i Mitrović napravili nešto konkretno, ali i oni moraju još mnogo da rade da bi krenuli stopama Mijatovića, Bobana, Šukera, Prosinečkog... Dodao bih i malog Živkovića, koji se preporodio u Grčkoj, postiže odlučujuće golove za PAOK i igra zaista dobro. Ja sam pre Svetskog prvenstva na Novom Zelandu poslao mejl podrške na adresu FSS i napisao da nijedan uspeh nije nerealan i nedokučiv ukoliko se u njega zaista veruje. Gospodin Paunović je sve uradio perfektno, napravio je ekipu od momaka koji uporedo sa velikim fudbalskim potencijalom plene harizmom i karakterom. Možda još uvek nisu dostigli nivo "čileanaca" jer su rano otišli iz Srbije i ne igraju u velikim evropskim klubovima. Igrači iz moje generacije su imali po 100 i više nastupa u klubovima "velike četvorke" pre nego što su otišli u inostranstvo. Moraš da sazriš u domaćem takmičenju, da se formiraš kao ličnost, da bi u nekoj jakoj evropskoj ligi pravio razliku i razvijao se u igrača vrhunske klase. Druga su vremena, nekada se igralo na fintu i potez, današnji fudbal zahteva i od golmana da bude tehnički obučen kako bi učestvovao u fazi organizacije igre.

ČAROLIJA ŽELjE I GRBAVICE

Čast da bude kapiten najslavnije generacije u istoriji jugoslovenskog fudbala, Pavlović je zaslužio ponašanjem i igrama u dresu sarajevskog Željezničara.

- Znate kako se kaže - za druge se navija, Željo se voli. Pratim sa posebnom pažnjom rezultate mog voljenog kluba. Oduševljen sam kako je stadion rekonstruisan, nažalost trenutna situacija ne dozvoljava da na Grbavici vlada onaj prepoznatljiv ambijent. Za Želju me vežu najlepše uspomene. Sećam se gola koji sam dao u pobedi protiv Veleža od 2:0, koji je proglašen za najlepši u celoj sezoni. Ako bih birao najdražu utakmicu, onda je to ona sa Partizanom 3:3. Toliko dramatike, lepog fudbala, šest golova, pun stadion, pljuštala je kiša poslednjih 20 minuta i nikome nije padalo na pamet da napusti tribine. Veoma mi je drago što sam zahvatio generaciju Meše Baždarevića, Baljića, Škore, Mihajlovića, Bahtića, Nikića, Komšića, Berjana, Šabanadžovića, što sam delio svlačionicu sa takvim igračkim i ljudskim veličinama. Kakav se fudbal igrao na Grbavici najbolje govori scena uoči jedne utakmice sa Crvenom zvezdom kada mi je Robi prišao i rekao: "Mićo, mi svuda igramo i uglavnom napadamo, ali kad dođemo ovde znamo da će prštati na obe strane i nikada nismo sigurni šta nas čeka".

Foto arhiva VN

 

VLAHOVIĆ PREVAZIŠAO FIORENTINU

Veoma tešku utakmicu u Luksemburgu rešio je mladi napadač Fiorentine Dušan Vlahović koji je u 68. minutu vešto iskoristio sjajnu asistenciju štopera Miloša Veljkovića, a tri dana kasnije ponovo je bio centralna figura na terenu i dvostruki strelac protiv Azerbejdžana.

- Vlahović izrasta u ozbiljnog napadača i ne čudi me što se oko njega otimaju Juventus i klubovi iz Premijer lige. On se još uvek razvija, popravlja neke detalje u svojoj igri i ima mnogo prostora za napredak. Mislim da je prevazišao Fiorentinu i da će u nekoj jačoj ekipi njegovi kvaliteti još više doći do izražaja. Znate kako, bolji vas vuku da budete još bolji, a u sredini koju ste prevazišli možete samo da stagnirate. Upravo je reakcijom kod pobedonosnog gola pokazao da se radi o špicu vrhunske klase. Sjajno se ubacio, izbegao ofsajd i autoritativno zatresao mrežu Luksemburga.

VERUJEM PIKSIJU I "ORLOVIMA"

Reprezentaciju Srbije 14. novembra očekuje meč odluke u Lisabonu za plasman na Svetsko prvenstvo 2022. godine

- Verujem čvrsto u pozitivan ishod kvalifikacija. Mislim da je i narod osetio energiju koju Piksi Stojković širi zajedno sa svojim igračima. Pobede protiv Luksemburga i Azerbejdžana su sjajan zamajac uoči odlučujućeg duela sa Portugalijom. Uopšte ne sumnjam da ćemo u novembru otići u Lisabon bez straha, spremni da protiv jedne od najjačih reprezentacija na svetu idemo na pobedu. Jednostavno, mora da nam se vrati zbog svih onih šansi koje nismo iskoristili protiv Republike Irske i Luksemburga. Piksijev tim igra lep i atraktivan fudbal, postiže mnogo golova, deluje homogeno i sve to uliva nadu da je Srbija na pravom putu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

HRVATI OPET ZGROZILI SVET: Evo šta su sad uradili navijači u Hrvatskoj (FOTO)