VOLELA BIH DA ZASVIRAM NA KLAVIRU U JUTARNJEM: Ivana Milenković, voditeljka RTS otkrila šta želi

Marina JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

16. 02. 2021. u 09:42

ŠARMANTNA voditeljka Jutarnjeg programa RTS Ivana Milenković, osim što pleni lepotom i obrazovanjem, kod mnogih budi sećanja na legendarna TV lica iz perioda kada su kriterijumi za pojavljivanje pred kamerama bili i te kako visoki.

ВОЛЕЛА БИХ ДА ЗАСВИРАМ НА КЛАВИРУ У ЈУТАРЊЕМ: Ивана Миленковић, водитељка РТС открила шта жели

Foto N. Petrović

Mada je redovno prate milioni gledalaca kraj malih ekrana, ova mlada dama, diplomirani arhitekta, koja, skromno kaže da tečno govori engleski, španski, francuski i italijanski jezik, ne doživljava popularnost kao nešto važno, a sa prolaznicima koji je prepoznaju na ulici uvek rado popriča.

- Često mi kažu "vi vodite onu pametnu emisiju", a da pritom misle na "Studio znanja", ali i na "Kulturni dnevnik". Za mene, ovo je posao kao i svaki drugi, mada ipak nije običan. Voditelj mora da poseduje obrazovanje i znanje iz opšte kulture, jer se ne zna šta u nekom trenutku može da se desi. I upravo ta nepredvidivost televizijskog posla pruža mi mogućnost da u nekim situacijama moram da se snađem, a da bih se snašla, moram da imam znanje. Neke stvari ne mogu da se predvide, mnogo je različitih tema u jutarnjem programu, kao i gostiju. To je jedna vrsta izazova, jer svakog dana saznajem nešto novo iz različitih sfera života - objašnjava, za "Novosti", Milenkovićeva, koja se prvi put pojavila na malom ekranu, kao petogodišnjakinja dok je recitovala basnu, i to u jutarnjem programu.

Foto G. Jović

U čemu je novinarstvo slično arhitekturi?

- Kada arhitekta nešto pravi, zanima ga kako će sve na kraju da izgleda. Istu mogućnost pruža mi i novinarstvo, jer upoznajem širok dijapazon ljudi, zanimanja i znanja iz različitih oblasti. Kada arhitekta zida stambenu zgradu, kuću, stan, bolnicu, pozorište ili tržni centar, mora da zna za koga gradi, koje su njegove potrebe, kako to treba da izgleda. Isto tako, kao novinar, moram da budem upoznata sa temama i gostima i da imam mnogo informacija.

SAMA SVOJ MAJSTOR

MADA većina žena očekuje mušku pomoć oko automobila i popravki u kući, Ivana Milenković kaže da njoj majstorisanje oduvek ide od ruke.

- Majstorišem u kući i oko automobila. Ima situacija u kojima je neophodno da se snađem i onda je bolje da znam kako nešto funkcioniše, a mogu i da pomognem još nekome. Lepo je sve znati i sve probati.

Završili ste nižu i srednju muzičku školu, ali niste krenuli putem umetnosti, a ni arhitekture. Jeste li nekad zažalili zbog takve odluke?

- Volela bih da ponekad sednem za klavir i zasviram u jutarnjem programu, kao što sam to radila u emisiji "Studio znanja". Možda sam zato i odabrala da studiram arhitekturu, koja je spoj umetnosti i nauke. Ali, život nas vodi nekim drugim putevima i nudi drugačije izbore. Kada sam završila arhitekturu i upisala doktorske studije, nije bilo posla za arhitekte. Vesna Pavliček mi je 2011. ponudila da u njenoj emisiji "Sve boje života", honorarno radim rubriku o arhitekturi. Dopao mi se proces u kome sam nešto kreirala, pravila i predstavljala stvari koje volim. Tako sam se zarazila "virusom televizije".

Usledile su emisije u kojima ste se oprobali u različitim ulogama... Koji TV format vama najviše leži?

- Svaka nova emisija donela mi je novo iskustvo. Kada sam 2011. upoznala Zorana Živkovića, urednika "Konteksta 21", najpre sam radila scenografiju, a zatim i uređivala i vodila po jednu emisiju. Onda je 2014. došao na red "Kulturni dnevnik", pa se nešto kasnije ugasio "Kontekst 21", a počeo je "Studio znanja", koji sam radila oko tri godine. Zatim se desila korona i bila mi je potrebna promena, jer sam toliko godina radila u televiziji, a nisam imala mnogo susreta sa programom uživo. A to je nešto što svakako treba da se proba. I, onda, odjednom - pet sati "živog" programa! Mislim da sam sada tamo gde treba da budem i zaista mi prija.

Foto N. Petrović

 

MAMA I SESTRA

NA koga uvek možete da se oslonite?

- Mama mi je velika podrška, dok tata nažalost već desetak godina nije sa nama. U sestri Nataši, koja je starija od mene 23 godine i 23 dana, oduvek sam imala i sestru i mama-sestru, kako ona često kaže. Ona je lektor u RTS i kada mi je potrebna brzinska pomoć, zovem nju - otkriva Ivana Milenković.

Kako počinje vaš dan, kada radite jutarnji program?

- Ustajem u 4.15, pustim neku finu muziku i za pola sata uspem i da se našminkam i da doručkujem, a u televiziji se presvučem i pravac studio. Trudim se da sve za emisiju pripremim što ranije mogu, u dogovoru sa urednicima, da bih mogla i ranije da legnem, jer to svakako mnogo znači.

Šta vam još znači kada je reč o održavanju fizičke kondicije?

- Trčanje i plivanje. Ako odem na plivanje, lakše zaspim. Nekada imam problem da utonem u san, kada znam da treba da ustanem u četiri ujutru, pa razmišljam da li ću se na vreme probuditi. Ali, posle plivanja, počinju da se luče hormoni sreće, smirena sam i opuštena, polagano utonem u san i sutradan - dan može da počne. Ipak, čak i da odspavam osam sati, nikada se neću navići na ustajanje u četiri, mada mi je posle godinu dana i to postalo normalno. Kada dođem kući, odspavam sat vremena i kao nova sam.

TREBA IMATI MERU

KOJA je vaša definicija sreće?

- Uživati u trenutku na najbolji mogući način i imati meru u svemu. Najvažnije je da se fokusiramo na ono što možemo da promenimo, a ne da stalno žalimo za onim što nemamo, jer onda propustimo život. Težimo ka tome da uvek zahtevamo više, a kada se dese situacije kao prošle godine, shvatimo koliko smo pre toga zapravo bili srećni - ističe Ivana Milenković.

Foto N. Petrović

Stižete li da odvojite vreme samo za sebe?

- Sve stižem kada dobro isplaniram obaveze i ako sam dovoljno vredna i disciplinovana. Ipak, volela bih da imam više vremena da pročitam neku dobru knjigu. Dopada mi se literatura iz psihologije, a trenutno čitam knjigu "Ovde dolaze sanjari", o afričkoj porodici, koja dolazi u SAD iz Kameruna. Volim i da fotografišem, jer me zanima kompozicija kadra, odnosno, kako će se nešto uklopiti. Tu dolazimo do toga koliko je važna mera u muzici, rečenici koju sklapam i naravno, u arhitekturi.

Jeste li sredili svoj dom iz snova? Da li bi trebalo pratiti trendove u arhitekturi?

- Nisam, ali sam uspela da stan, nasleđen od mog deke, prekrojim po svom ukusu. Volim minimalizam i svedenost, a ne volim kitnjaste stvari. Svako ima svoj ukus i svaki stil može dobro da izgleda dobro, ako je na adekvatan način uklopljen, ukoliko su elementi usklađeni. Stručnjak može da vam da savet šta je estetski prihvatljivo, da li se nešto sa nečim slaže ili ne. Nisam za to da se prate trendovi, kao u modi. Svako treba da uredi prostor u kome živi onako kako se njemu dopada. Najbitnija je celina, delovi nisu važni, možete imati čak i savršen sklad nesavršenih delova. To ne važi samo za arhitekturu, već i za mnoge druge sfere života.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna