SRPSKA ISKUŠENJA U BiH: Ili kako opstati u 21. veku
Autorski tekst Milivoja Ivaniševića, senatora Republike Srpske, prenosimo u celosti.
Foto: V. Danilov
Već dugo vremena ponavljaju se poznati događaji; pretnje i progoni srpskog rukovodstva i istaknutih ličnosti u Bosni i Hercegovini kao za vreme rata, ili nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. I sada, kao i tada, progonitelji i egzekutori su od ranije poznati, dolaze iz istih međunarodnih institucija, oružanih sastava i država NATO alijanse. Jedina razlika je u tome što su se tada na udaru našli Srbi zaslužni – po njima odgovorni - za stvaranje Republike Srpske, a sada 2022. g. Srbi zaslužni – ili, po njima odgovorni - za odbranu RS. Neoprostiva krivica je što su ti Srbi uspešni u oba slučaja, i pri stvaranju i pri odbrani RS. A, najveća greh je što su Srbi.
Mnogo toga što se ranije događalo i što se sada ponavlja očekivano je i ne bi trebalo da za političare ili rukovodstvo RS bude veliko iznenađenje. Još pre nekoliko decenija, tokom rata, dr Radovan Karadžić i njegovi saradnici tražili su rešenje kako da trajno, za sva vremena, budu obezbeđeni i zaštićeni egzistencijalni interesi srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Osnivanjem Republike Srpske učinjen je prvi, veoma značajan korak. Stvorena je srpska država. Ali, ostala je sumnja da će to biti dovoljno. Zato je postojećim organima uprave dodat i Senat. Na umu su imali gorku stvarnost, da su najveći deo dvadesetog veka proveli u svojoj državi Jugoslaviji, ali su i pored toga i tada mnogo stradali. Nije u pitanju samo država koliko neke druge okolnosti.
Pitanje je kako se u dvadeset prvom veku spasiti od svega onog što nam se dogodilo u prethodnom dvadesetom veku.
Još na početku HH veka pedantna Austro-Ugarska administracija evidentirala je da je u kratkom vremenskom razmaku od 1914 -1917. g. u BiH usled nedostatka hrane i gladi umrlo 100.986 srpske dece uzrasta do deset godina. Taj stravičan rekord – ili demografska katastrofa prouzrokovana nedostatkom hrane - do tada, u moderno doba u Evropi, nije zabeležen. Koliko su taj vek i dva svetska rata koja su usledila bili pogubni za srpsku naciju, ili pravoslavne vernike, u BiH postoje brojni dokazi i nema potrebe nabrajati. Sve to, istina statistički ogoljeno, ali faktografski nesporno, nalazi se u popisima stanovništva redovno obavljenim, srećom, na početku i na kraju dvadesetog veka. Podsećamo, da su davne, 1910. ili na početku veka, po Austro-Ugarskom popisu - u kome je obuhvaćena i verska ili nacionalna pripadnost – pravoslavni ili Srbi bili najbrojniji narod u BiH, bilo ih je 214.000 više nego muhamedanaca ili muslimana.
Na kraju 20, veka, po popisu stanovništva u Jugoslaviji, aprila 1991. godine muslimana je bilo 535.000 više od Srba. To je za odavno desetkovanu srpsku naciju u BiH bio stravično veliki gubitak. Ako bi tako ostalo i u 21. veku Srbi bi nestali u BiH. U tome se nalazi glavni nacionalni, ili državni, problem. S tim saznanjima, brigama i opterećenjima, srpsko nacionalno rukovodstvo je doživelo nove pokolje koji su krenuli već 25. i 26. marta 1992. god. od Bosanskog Broda, posavskog sela Sijekovac, Kupreške visoravni i srpskih naselja duž obala Save i Drine. To je na kraju veka bio već treći pokolj Srba u BiH izvršen čak i pre nego što je ta nova tvorevina Rezolucijom SB OUN br.755 od 20. maja 1992. godine postala samostalna država. Rasturanjem Jugoslavije više je izmenjena geografska karta Evrope nego posle Drugog svetskog rata. Vekovima su te teritorije bile poznate jedino kao geografski pojmovi.
To su okolnosti o kojima se u Londonu oglasio prvi Predsednik Predsedništva RS Dr Radovan Karadžić. On je apelovao: “Molim vas da spasite moj narod“ porukom upućenoj na konferenciji za medije Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i svetskim medijima u Donjem domu Britanskog parlamenta, 14. jula 1992. god.
Apel prvog predsednika RS ovih dana bi mirne savesti mogli da ponove gospodin Milorad Dodik i Predsednik Republike Srpske gospođa Željka Cvijanović. Svako prisiljavanje srpskog naroda da živi u okolnostima iz prošlog dvadesetog pogubnog veka značilo bi ponavljanje stradanja iz razdoblja u kojima su u ime lažnog „bratstva i jedinstva“ svi prethodni zločini prećutani. Prećutani su i srpski gubici koji su ovu naciju doveli na rub nestanka.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)