UMRO JE U HAGU KADA NISU USPELI DA GA OSUDE I RAZAPNU SVE SRBE: 17 godina od smrti Slobodana Miloševića

B. Subašić

11. 03. 2023. u 12:14

SLOBODAN Milošević, haški optuženik, bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije pronađen je mrtav 11. marta 2006. u ćeliji zatvora Sheveningen. To je jedino sigurno. Zvanični nalaz holandskih patologa glasi da je uzrok smrti infarkt miokarda. S druge strane, Milošević je 10. marta uputio pismo ruskom ministru spoljnih poslova Sergeju Lavrovu u kom navodi da ga pogrešnim lekovima truju "oni od kojih sam branio zemlju u ratu i koji imaju interes da me ućutkaju". Sledećeg jutra pronađen je mrtav.

УМРО ЈЕ У ХАГУ КАДА  НИСУ УСПЕЛИ ДА  ГА ОСУДЕ И РАЗАПНУ  СВЕ СРБЕ: 17 година од смрти Слободана Милошевића

FOTO: Arhiva novosti

Predsednik Tribunala je saopštio: "Međunarodni sud žali zbog smrti Slobodana Miloševića i činjenice da u predmetu protiv njega neće biti donesena presuda".

Svakom ko je pratio suđenja u Hagu bilo je jasno da Tribunal ne žali za Miloševićem, već zato što nije mogao da ga osudi za genocid. Ad hok tribunal je glumio novi Nirnberg u kom se sudilo nemačkim zločincima u Drugom svetskom ratu. Oni koji su ga stvorili, isplanirali su da presudom Miloševiću razapnu na krst ceo srpski narod. Te 2006. ova namera je bila očigledna i Srbima koji su podržavali Miloševića i onima koji su se bunili protiv njega.

Briljantna odbrana Slobodana Miloševića, koja je deklasirala haško tužilaštvo, pokazala je da mu Haški tribunal živom ne može presuditi. U tom svetlu, on više nije bio koristan ni potreban kao živ čovek, naprotiv. Zato je Miloševićeva smrt ostala kontroverza, u najmanju ruku koliko i njegov život.

Do danas traju rasprave na svim nivoima da li je on bio tvrdokorni komunista ili srpski nacionalista ili "srbo-komunista" kako ga je nazivala propaganda bivšeg Titovog generala Franje Tuđmana. Iako je upravo on pokrenuo talas nasilja nad Srbima u Hrvatskoj, formirao paravojsku i započeo rat za otcepljenje Hrvatske od SFRJ, na kraju nije završio u Hagu. Verovatno zbog toga što je na vreme naredio da se peva "Danke Dojčland". Milošević nije naredio da Srbi pevaju bilo kome, jer za to nije bilo razloga. Oni nisu imali ničiju podršku od trenutka kada je počeo raspad SFRJ, a to se desilo mnogo pre devedesetih, donošenjem konfederalnog Ustava 1974. godine.

Od tada su se sve republike SFRJ nacionalno homogenizovale, samo se Srbija "jugoslavizovala", više silom nego milom. Milošević je bio čovek svog vremena i sistema vrednosti, ali i prvi srpski političar koji se javno suočio sa nadolazećim događajima i administrativno ujedinio teritoriju Srbije. To mu je donelo ogromnu popularnost među Srbima koji su, ne od 1945, već od 1918. trpeli optužbe za hegemonizam. Upravo tim optužbama su opravdavani i genocid i progoni Srba na teritoriji Jugoslavije i u Drugom svetskom ratu i posle njega.

Snaženje Srbije je donelo Miloševiću ogorčene neprijatelje ne samo u komunističkim rukovodstvima Slovenije i Hrvatske, koja su postala nacionalistička, već i među Srbima koji su u SFRJ stekli moć i privilegije radeći protiv sopstvenog naroda. Nimalo slučajno, baš u vreme kada je u Srbiji prestalo da se ćuti o zločinima NDH i kada je započeto vađenje srpskih kostiju iz jama gde su ih bacale ustaše, pokrenuta je ratna mašina u Hrvatskoj i Sloveniji.

Pokazalo se da obe republike imaju šovinističke nacionalne programe i formirane nacionalne paravojske, a da ih podržava Nemačka. Optužbe da je JNA bila srpska vojska pod komandom Miloševića pale su upravo na suđenju Miloševiću u Hagu. Svedoci su dokazali da su oficiri hrvatske nacionalnosti, koji su činili većinu u vrhu JNA, listom prešli pod Tuđmanovu komandu. Miloševićevoj Srbiji su ostali generali čije je srpstvo bilo razvodnjeno jugoslovenstvom i titoizmom pa, paradoksalno, Srbi jedini nisu imali vojsku na početku jugoslovenskih ratova!

Nabrajanje događaja trajalo bi predugo, a suština je da je Slobodan Milošević istorijska ličnost u burnom vremenu, a za ocenu i tumačenje i jednog i drugog je potrebna istorijska distanca. Kao i mnogo više podataka, sa mnogo šireg prostora, nego što ih sada imamo, ukoliko oni ikada budu dostupni, jer bi možda u drugačijem svetlu predstavili Miloševićeve postupke u vremenu kada se osnažena ujedinjena Nemačka nadmetala sa Sjedinjenim Državama za uticaj na Balkanu.

O tome kako pobednici pišu istoriju podsećaju i naslovi iz vremena kada je Milošević uhapšen i isporučen Hagu. Mnogi srpski mediji najavljivali su novo doba, maltene carstvo nebesko na zemlji, da je završena era ratova, razaranja, bede i progonstva.

Aktuelni rat u Ukrajini dokazuje suprotno, da je prostor SFRJ i docnije Srbije bio samo poligon na kom se pripremao i uvežbavao sukob mnogo većih razmera. Milošević se sticajem istorijskih okolnosti našao na čelu Srba u vreme kada je svetom zavladala jedna supersila i njena ideologija. On je, mada mu mnogi nisu verovali, prvi političar jedne male zemlje koji se usudio da upozori svet na zlo koje mu preti.

Srbi su Miloševića masovno podržavali zato što je u njihovim očima predstavljao istorijski tradicionalno srpsko buntovništvo protiv vladajućih imperija, bez obzira na posledice. O tome da ga je i Zapad smatrao takvim simbolom svedoči i činjenica da je Milošević, simbolično i smišljeno, uz asistenciju britanske tajne službe, isporučen Haškom tribunalu baš na Vidovdan, tužni praznik koji opominje da je ropski život nečasniji od smrti.

U PISMU NAJAVIO SVOJU SMRT

UOČI svoje smrti Slobodan Milošević je preko advokata Zdenka Tomanovića uputio pismo Ambasadi Rusije sa molbom da ga prosledi šefu diplomatije Sergeju Lavrovu.

- Ja se, poštovana gospodo, osećam veoma loše. Obraćam vam se u očekivanju da mi pomognete u zaštiti od kriminalnih aktivnosti u instituciji koja radi pod znakom OUN - poručio je Milošević. - Smatram da je uporno nastojanje da mi se uskrati lečenje prvenstveno motivisano strahom da bi pažljivom stručnom analizom bili otkriveni aktivni namerni postupci urušavanja mog zdravlja sve ovo vreme, a koji se ne bi mogli sakriti od ruskih stručnjaka. Iz dokumenata koji su mi dostavljeni 7. marta vidi se da su 12. januara u mojoj krvi pronašli izuzetno jak lek koji se koristi za lečenje lepre i tuberkuloze. Iako nikakav antibiotik nisam koristio svih ovih pet godina u njihovom zatvoru, niti sam imao bilo kakvu infektivnu bolest... U svakom slučaju, oni mi ubacuju lek za lepru, sigurno ne mogu da me leče, ni oni od kojih sam branio zemlju u ratu i koji imaju interes da me ućutkaju, takođe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLJEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa

STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLjEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa

BRIŽLjIVO upakovane dve nagorele voštanice i jedna raskošna osmanska sablja pronađene u skromnoj sobi Stepe Stepanovića posle njegove smrti 27. aprila 1929. otkrile su da veliki vojskovođa nije smatrao pobede na Ceru i Solunskom frontu najvažnijim bitkama koje je vodio, već osveta srednjovekovnih srpskih vitezova izginulih u Maričkoj bici.

28. 04. 2024. u 06:30

REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti

REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti

NEMAČKA koja je glavni sponzor sarajevske „Rezolucije o Srebrenici“ pokušava da progura taj cinični istorijski falsifikat kroz Generalnu skupštinu UN u vreme jedne tragične godišnjice, oslobođenja koncentracionog logora Dahau, nespornog svedočanstva o najvećem genocidnom programu u istoriji čovečanstva čiji je autor – Nemačka.

28. 04. 2024. u 07:00

Komentari (3)

NOVAK ĐOKOVIĆ GLEDA I NE VERUJE! Evo šta je Rafael Nadal upravo rekao o Noletu u Madridu