I POSLE KASTRA, KASTRO? Da li će promene na Kubi okrenuti kormilo te zemlje

Ivana STANOJEVIĆ

25. 04. 2021. u 06:47

PUTOKAZ za budućnost, posle velikih kadrovskih promena na Kubi nakon punih šest decenija vladavine braće Kastro, nije jednosmeran.

И ПОСЛЕ КАСТРА, КАСТРО? Да ли ће промене на Куби окренути кормило те земље

Foto: EPA

Zvanična Havana mogla bi, uprkos kraju jedne duge ere, da nepokolebljivo ostane na kursu nacionalnog "patenta", kubanskog socijalizma. Vetrovi koji od minulog ponedeljka duvaju nad ovom karipskom zemljom, otvaraju mogućnost da se kormilo državnog broda okrene za 180 stepeni. Nije, dakle, nimalo sigurno, da će "i posle Kastra, biti Kastro", iako će, kako je naglašeno, sve buduće odluke i nadalje morati da dobiju blagoslov Raula Kastra (89).

Migel Dijaz-Kanel (60) nije slučajno imenovan za prvog sekretara Komunističke partije, što je najviša funkcija u stranci koja mu ujedno donosi i titulu šefa države. Nikakva improvizacija nije kumovala toj odluci, naprotiv, ona je "rezultat dobrog promišljanja". To je, povodom smene u vrhu, rekao Raul Kastro, koji je od svog brata Fidela, upravljanje Kubom preuzeo 2008. a prvi sekretar KP postao 2011., pet godina pre Fidelove smrti. Naslednik familije Kastro ne nosi maslinastu uniformu, nego farmerke, na posao dolazi biciklom i sa tabletom. Kuba, po svoj prilici, neće više nikad biti što je bila proteklih 60 godina. Ankete među građanima pokazuju da su Kubanci, listom, za osveženje, ali protiv radikalnih novina, za bolji standard i više lične imovine, a protiv skretanja sa utabane staze.

Mada novi kubanski lider svoje dužnosti ne obavlja uniformisan, uredno je odslužio trogodišnji vojni rok u raketnoj protivavionskoj jedinici. Ispekao je i zanat u vodama visoke politike, najpre kao ministar za visoko obrazovanje, a od 2013. godine, kao potpredsednik države. Po profesiji je elektroinženjer, školovao se na Univerzitetu u Santa Klari. Hispanisti ističu da upravo zato što je domaći kadar, teško mu se može prilepiti etiketa stranog agenta ili ubačenog elementa, kao što to pokušavaju da učine pojedini kubanski krugovi, a mnogo više neki u SAD.

Izbor za predsednika u godini velikog preokreta, "tempiran" je na 60. godišnjicu napada SAD na Zaliv svinja, koji su Kubanci uspešno odbili. Članove Centralnog komiteta KP od 14 članova, na nedavnom partijskom kongresu (16-19. april), biralo je 300 delegata partije koja, prema zvaničnim podacima, ima 700.000 članova.

Foto: AP

Dok se u sali odvijalo glasanje na ovom skupu sa jakom istorijskom konotacijom, napolju je protestovalo na desetine opozicionara, nezavisnih novinara, a umetnici su ih podržali posredstvom Tvitera, pošto su ih policijaci sprečili da izađu iz kuća. Pokret San-Isidro, koji okuplja protivrežimski orijentisane umetnike, i još neki kružoci disidenata, postaju politički sve primetniji i sve više "žuljaju" vlast.

U nastojanju da spreče širenje njihovog uticaja, zvanična Havana se "okomila" i na društvene mreže pa su, ovih dana, počele da padaju telefonske i internet konekcije. Par ekselans simbolično, direktorka Amnesti internešenela u ovoj zemlji, koja deli prezime sa simbolom kubanske revolucije Čeom, Erika Gevara-Rosa, kritikovala je "autoritarni režim" koji vlada Kubom.

REVOLUCIJA I ČE

KUBANSKA revolucija i pobeda Pokreta 26. jul, predvođenog Fidelom Kastrom, proslavlja se u julu, iako je ostvarena na prelasku iz 1958. u 1959. godinu. Bitka za Santa Klaru počela je 31. decembra. Grad je pao u ruke pobunjenika sa argentinskim revolucionarom Ernestom Če Gevarom na čelu i članova Revolucionarnog direktorata. Simbol revolucije bio je i ostao Če, iako osporavan i sa biografijom koja je uvek izazivala oprečna osećanja. Nakon vesti o porazu, dotadašnji predsednik Kube Fulgensio Batista, koga su podržavale SAD, pobegao je u Dominikansku Republiku.

Kao prvom predsedniku Kube, rođenom posle revolucije 1959. godine, Kanelu pada u zadatak da pomiri dve teško pomirljive stvari, a to su revolucionarni kontinuitet s jedne i ekonomsko otvaranje s druge strane. Kao najmlađi član Politbiroa KP, u koji je ušao još 2003, sa 45 godina, mogao bi, doduše, da ima političke promišljatosti i dragocenog iskustva za to.

Kad se čita njegova politička biografija, potvrđuje se da je odluka o političkom nasledniku dinastije Kastro, doneta pre više decenija i da je novi lider pažljivo negovan i gajen u duhu revolucije, čiji branitelj treba da bude u godinama koje dolaze.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

UKRAJINA OBORILA RUSKI BOMBARDER: Oglasio se komandant ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva