PET DECENIJA POD BUDNIM OKOM POLICIJE: Dragoslav Mihailović plaćao nerazumnu cenu zbog svojih uverenja
VALjALO je da neko čestit i čist, sa rukopoloženom glavom i darom prođe kroz težak život, da upozna oštrinu bola, gonički bič sudbine, mrzlu usamljenost, da sve to izbliza pogleda nezamućenog oka i nenagnječene duše, da dođe pravedan i prav iz pravog života, da bi mogao da nam opiše svoje tako različite, i tako iste ljude koji tu pored nas dišu i bitišu i da nam, zamišljen i mudar, pomogne da ih razumemo.
Napisao je ovo slavni kritičar Borislav Mihajlović Mihiz o piscu i akademiku Dragoslavu Mihailoviću (1930-2023), kome je život nametnuo užasnu neizvesnost, ali i doneo sreću, uspeh i slavu.
Venac izuzetno vrednog književnog stvaranja, za Mihailovića je istovremeno bio put kroz trnje rigidnog sistema. Kao što su neodvojivi cvet i trn ruže, tako su, reklo bi se, neodvojivi bili majstorstvo pripovedanja i cena koju je plaćao nerazumnima. Njegova dela su često osuđivana a da nisu ni pročitana. Njihova poruka je uvek bila poštena, ali i jasna, što ga je dovodilo u neprilike. Kao sasvim mlad čovek robijao je na Golom otoku. Mnogi kažu da je srpski Aleksandar Solženjicin, a njegov "Goli otok" porede sa knjigom "Arhipelag Gulag". Čitavih četvrt veka, iz više razloga odbijao je da se prihvati ove teme, ali je onda iz krhotina tuđih i svojih uspomena počeo da stvara književni "Goli otok", koji je pretočio u pet knjiga. Napisao je Mihailović i "Frede, laku noć", "Kad su cvetale tikve", "Petrijin venac", "Čizmaši", "Uhvati zvezdu padalicu", "Lov na stenice", "Gori Morava", "Treće proleće".
- Rođen sam u Ćupriji, bio na Golom otoku, obavio školovanje, radio svašta - pričao je pisac. - U drugom razredu ćuprijske osnovne škole neko mi je pozajmio knjigu "Doktor Dulitl i njegove životinje". Pročitao sam je i mada me pisac nije interesovao, mnogo kasnije zapamtiću da se zvao Hju Lofting, zaključio sam da pisanje pripovedaka i romana mora biti najčarobniji posao na svetu. Onda mi nije izgledalo neskromno da taj posao izaberem za sebe.
Operativci dosijeu državne bezbednosti u dosijeu Mihailovića istovremeno vodili kao pristalicu Rezolucije Informbiroa, srpskog nacionalistu i saradnika francuske obaveštajne službe
- Moje svađe i rasprave sa Udbom počele su u gimnaziji, kada su dva moja druga iz razreda uhapšena. Bili su stariji od mene, jedan pet, drugi dve godine. Bili su uhapšeni bez ikakvog razloga, zbog nekih viceva. Kao svedok, ali i član srednjoškolskog odbora Narodne omladine, mislio sam da imam pravo da se protiv tog događaja bunim - pričao je Mihailović. - Objašnjavao sam razrednom starešini i drugima šta se desilo. Udba me je preko jednog svog čoveka opominjala da prekinem to da radim, ali nisam prekidao. Pretili su mi da će me pozvati i da ću morati da prihvatim njihov postupak. Nisu me pozvali.
U oktobru 1949, poručnik Udbe Aleksandar Spasić, koga su u Ćupriji zvali Aca Džovan, i koji je vodio čitavu tu aferu, uhvatio je Mihailovićevog školskog druga da mu da izjavu o tome kako se budući pisac opredelio za Rezoluciju Informbiroa od njenog izlaska. Taj svedok je izjavio još da je Mihailović rekao da je Tito američki špijun i da je Partija likvidirala Skoj.
- Bilo je to klinačko brbljanje - govorio je Mihailović. - U trenutku izlaska Rezolucije imao sam 17 godina i sedam meseci. Otac mi je umro tri meseca ranije, majku sam izgubio kad sam imao godinu dana. Ostao sam takoreći sam na ulici i u to vreme nije mi bilo ni do čega, a kamoli do Informbiroa. Nisam znao šta se dešava, tek sam upisao prvu godinu fakulteta. U jesen 1949. isključen sam iz Partije, odnosno, kako nisam bio punopravni član, već kandidat, izbacili su me kao kandidata. Morao sam da se vratim sa fakulteta u Ćupriju, gde sam se zaposlio u nekoj otkupnoj stanici za kožu i tehničke masnoće. A, onda sam krajem leta 1950. uhapšen. Negde oko jedanaest sati uveče došla su dvojica momaka, od kojih sam jednog poznavao i bez reči su me odveli. Imao sam 19 godina i deset meseci. Kada sam izašao imao sam 21 godinu i šest meseci.
VLADICA IZ ORMARA IZVUKAO ZMIJU DUGU CEO METAR: Neverovatan slučaj u Vranju - Čuju se ženski vrisci, kamera sve snimila (VIDEO)
IAKO je juče mnoge krajeve naše zemlje iznenadio sneg, a temperature su se spustile za čitavih petnaest stepeni, za najpoznatijeg hvatača zmija iz Vladičinog Hana Vladicu Stankovića i juče je bilo posla.
18. 04. 2024. u 09:40
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)
OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.
18. 04. 2024. u 10:45
"MOGU LI DA VAS ZAMOLIM?" Bajaga održao čas kulture na RTS-u - snimak se širi mrežama (VIDEO)
JEDNA opaska legendarnog muzičara Momčila Bajagića Bajage tokom promocije reizdanja prve ploče Bajage i Instruktora "Pozitivna geografija", zabeležena kamerom RTS-a, postala je viralna na društvenim mrežama.
18. 04. 2024. u 10:17
Komentari (0)