PEŠKE IZ RUMUNIJE PUSLOJIĆU NA SAHRANU: Pesnik Silišteanu na nesvakidašnji način odao počast srpskom kolegi

M. Mirković

16. 01. 2023. u 11:23

ADAM Puslojić bio je čovek koji dolazi iz drugog sveta, biće iz druge galaksije i vremenske dimenzije, nosio je neki posve drugačiji sjaj u odnosu na sve što sam do tad video - tako, u sam smiraj protekle godine preminulog, velikog pesnika, opisuje njegov rumunski prijatelj i kolega poeta Florijan Silišteanu.

ПЕШКЕ ИЗ РУМУНИЈЕ ПУСЛОЈИЋУ НА САХРАНУ: Песник Силиштеану на несвакидашњи начин одао почаст српском колеги

Foto I. Marinković

Čuvši tužnu vest o odlasku velikana, Florijan je na put krenuo iz Temišvara i na oproštaj sa slavnim poetom u Aleju velikana prispeo - pešice!

- Počelo je avgusta 1990 - pamti pesnik iz Rumunije prvi susret sa Adamom, u Beogradu, u koji je Florijan prispeo uma ispunjenog poezijom, sa peškirom izvezenim narodnim motivima u torbici, uz koji je poneo molitvenik i poljski jesenji cvet. Peškir, odnosno maramu, okačio je oko vrata gospođe u Francuskoj 7, koja ga je uputila gde da pođe u svojoj potrazi za Adamom.

- Sedeo sam za stolom okružen lepim ljudima, Beograd mi je izgledao kao najlepši grad na svetu. U jednom trenutku ulazi visoki gospodin sa bradom koji izgleda kao sam Bog, lik sa manastirskih fresaka, koji me, prišavši mom stolu, na jeziku moje majke pita: "Vi ste iz Rumunije?" Iako sam tad bio potpuno nepoznat, prihvata me kao mlađeg brata koji je pobegao od kuće i predstavlja svima, pokazuje mi Srbiju...

Florijan Silišteanu, Foto Privatna arhova

Iako će biti još beogradskih susreta, češće su se sretali u Rumuniji gde je Adam promovisao svog prijatelja, verujući da će Florijanova poezija trijumfovati. Puslojić je, tokom godina, svojim prevodima kreirao čitavo ogledalo rumunske književnosti, na čelu sa prepevima nacionalnog pesnika Emineskua.

- Vratio je među naše narode odavno rođenu hemiju bratstva, i 1989. uz lični rizik došao da učestvuje u revoluciji, započetoj u Temišvaru - priča Adamov rumunski "mlađi brat".

Sa Puslojićem u Rumuniji, Foto Privatna arhova

Nije ova "šetnja" do Aleje velikana prvi Florikanov ovakav podvig - tužnog proleća 1999. došao je, na sličan način, da svedoči o nepravdi učinjenoj našem narodu:

- Interesovala me je samo istina, a Srbi su mi tokom NATO agresije dali lekcije o dostojanstvu, iako su se bez svoje krivice obreli u situaciji da budu ranjivi i poniženi.

Nisam tokom 50 dana, koliko sam služio istini o Srbiji, video nijednog Srbina da beži preko granice, da prazni rafove sa namirnicama... Adam me je tog maja pozvao na jubilej Narodnog muzeja gde me je pozvao na binu uz reči: "Ovde je čovek koji pokušava da kaže istinu o nama". Rekao sam: "Sutra će se nepravedni rat završiti i ja ću se vratiti majci, ali srce će mi ostati ovde", na šta je 800 ljudi u sali ustalo i aplaudiralo.

Puslojićeva posveta u slici i reči, Foto Privatna arhova

Tako je, srca raspetog između svoje Rumunije i svoje Srbije, Florijan dočekao i vest o gašenju svetlosti koju je isijavao Adam, poslednjeg dana minule godine:

- Krenuo sam 2. januara, žureći da ne zakasnim, pun tuge, ali srećan što ću se oprostiti od jednog od najvećih ljudi koje sam znao...

I nije zakasnio. Vratio se u Rumuniju, da nastavi da svedoči o velikom Adamovom delu.

TUŽNI OPROŠTAJ

ZA MENE je 9. januar počeo još prošle godine - kaže pesnik koji je nekoliko dana proveo na putu. - Noć pred sahranu proveo sam u hladnoći sećanja, uveren da ću u Aleji sresti desetine ili stotine Rumuna koji će doći da mu odaju počast. Nije bilo tako. Tek trojica su došla da upale sveću za Adama: vajar Mirča Čobanu, predstavnik Muzeja rumunske književnosti i Ministarstva kulture, i ja. Bilo me je tada, prvi put, sramota što sam Rumun.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NEZNANJE, PORICANJE I ZABORAV : Filozofsko pozorište u Bitef teatru