POZORIŠNA KRITIKA: Navikavanje na strepnju
JELENA Kajgo je svoju dramsku distopiju zasnovala na užasnutoj majci Ljiljani (suverena Dara Džokić), kojoj se jedina kćer Ana (uvek divno efektna Katarina Marković) udaje za Jevrejina (Petar Mihailović), menjajući veru "samo zbog papira" za život u Londonu...
Iz Ljiljanine perspektive, sve je apokaliptično - i odrastanje unuke Sare (koju je prekrstila u Anđeliju), i Anino foliranje da su katolici da bi ubacila dete u prestižni vrtić, i kućni robot Šila (Teodor Vinčić), sa kojim (kojom) jedino uspostavlja ljudski kontakt i tretira ga kao jedinog prijatelja... Tema prisile na roditeljsto, da bi se čovek osetio ostvarenim i svrsishodnim, poseban je tok predstave Milice Kralj, koja ima čarobno "laku ruku" u građenju odnosa na večitoj borbi parova kojoj je svrha ipak ljubav. Svetlana (spontana, uverljiva Jelena Petrović), Anina drugarica i Emil (Vladislav Mihailović), Anin bivši a Svetlanin sadašnji, vantelesnom oplodnjom se, uprkos njegovom otporu, izbore za roditeljstvo. Ljiljana ne uspe da pokrsti unuku Saru (Anđeliju), koju igra devojčica Simona Beljac, u pravoslavlje, jer je ulog, koji se nudi sa jevrejske strane, stan u Londonu i kuća u Monte Karlu, mnogo isplativiji... Uživajući u izvrsnoj igri i solidarišući se čas sa majkom, čas sa kćeri, gledalac se počesto upita - a ko su ti ljudi?
Šta je uzrok Ljiljanine usamljenosti, zašto su Anini prioriteti tako lako rešivi? Žanr slika, koja je za nas odabrana da prikaže sukob dva sveta, dva doba, dve galaksije, jedne Gutenbergove, druge sajber, istrgnuta je iz stvarnog života i odlično funkcioniše kao primer, ali kao dramsko štivo ostaje nedorečena.
Jelena Kajgo je napisala vrlo pitak pozorišni komad, koji zadire u mnoga preozbiljna pitanja - religije, usamljenosti, lažnog identiteta, isključivosti, privlačnosti mašine, sa kojom nema strepnje, gubitak bliskosti i intimnosti u ubrzanju vremena... Milica Kralj je, uz asistenciju scenografkinje Milice Bajić Đurov, koja je pomirila staro i novo vreme oštrim linijama, scenski pokret Tamare Pjević i animaciju Nataše Pantić (kostim Selena Orb, kompozitorka Janja Lončar), konstruisala priču iz bliske budućnosti kao da se već dogodila. Samim tim, ta suštinska, organska spontanost, s kojom se odvija tragična priča preobučena u komediju, koja odjednom postaje neprimerena situaciji, koja traži "hladnu glavu" i večiti račun u diktatu bankarske berze, svojim apsurdom postaje centralna tema ove odlične predstave. "Svet je iskočio iz zgloba", rekao bi Šekspir... Uz aktere igre, majku, kćer, zeta, drugaricu, bivšeg momka (sadašnjeg ženika), u igru je inkorporirana i Lana (Milica Mihajlović), Hrvatica, umetnica koja živi u Londonu, a koja goruće agituje za katoličku veru i teško živi. Komični momenat, kad Ljiljana saznaje da je katolikinja nemačkog porekla, majstorski napisan, režiran i odigran, postao je model travestije u kojoj niko više nema obavezu da bude ono što je stvarno, jer tržište traži nove ljude.
Strepimo od stvarnog neprijatelja, pokazuje ova predstava. Magija privlačnosti robota Šeli, kome je majstorskim izvođenjem udahnuo dušu Teodor Vinčić, tu strepnju čini biblijskom, da se Bog ne projavi u liku onog drugog, čije se ime ne pominje.
EKSKLUZIVNA PONUDA ZA LETOVANjE: U ponudi egzotična destinacija - ovo su cene
HURGHADA – iz prve ruke! Verovatno ste već odavno čuli ovaj slogan, ali možda ne znate odakle on potiče…
21. 05. 2024. u 10:40
RUSIJA PONOVO MENjA DRŽAVNU GRANICU: Odluka stupa na snagu u januaru 2025. godine
MINISTARSTVO odbrane Rusije predložilo je ažuriranje koordinata, odnosno promenu državne granice u oblasti Baltičkog mora, kako proizilazi iz nacrta pravnog akta objavljenog na portalu pravnih informacija, prenosi RIA Novosti.
21. 05. 2024. u 15:25
KO JE CRVENI KOMANDANT? Jedini Srbin general Crvene armije - Lenjin mu bio zahvalan, stradao od Staljinove ruke (FOTO)
ISTORIJA Sovjetskog Saveza, svetske supersile 20. veka, upamtila je brojne heroje, borce, oficire koji su svojim junaštvom i rezultatima zadivili svet. U periodu kada se SSSR tek stvarao i uzdizao, značajan pomena bio je i doprinos jednog Srbina, Danila Srdića (1896-1937), prvog i jedinog Srbina koji je bio general Crvene armije. Ovo je njegova priča.
20. 05. 2024. u 11:53
Komentari (0)