MALO POZNATI DETALJI O HOLOKAUSTU U SRBIJI: Veliki koncentracioni logor za celu zemlju planiran u Zasavici, ali je teren poplavljen

V. Crnjanski Spasojević

27. 01. 2024. u 08:00

MEĐUNARODNI dan sećanja na Holokaust obeležava se 27. januara u svim zemljama, uključujući i našu, jer su tog datuma sovjetske trupe ušle u zloglasni logor Aušvic-Birkenau i oslobodile preostale zatočenike. Računa se da je u okupiranoj Srbiji tokom Drugog svetskog rata ubijeno oko 16.000 Jevreja.

МАЛО ПОЗНАТИ ДЕТАЉИ О ХОЛОКАУСТУ У СРБИЈИ: Велики концентрациони логор за целу земљу планиран у Засавици, али је терен поплављен

FOTO: Arhiva novosti

Njih 11.000 bilo je iz uže Srbije, 3.800 iz Banata i oko 1.100 izbeglica iz centralne Evrope, čiji je beg preko Jugoslavije za Palestinu prekinuo nemački napad na Jugoslaviju. Sve u svemu, ubijeno je 90 odsto predratne jevrejske populacije, a preživelih 10 odsto ostalo je u životu tako što se priključilo partizanima, pobeglo u delove Jugoslavije koji su bili pod okupacijom Italije ili se, prosto, skrivalo.

Prema rečima istoričara prof. dr Milana Koljanina, rukovodioca Odeljenja za prikupljanje i stručnu obradu građe, istraživačke poslove, biblioteke i arhiva Memorijalnog centra Staro sajmište, Holokaust u Srbiji je specifičan.

FOTO: Arhiva novosti

Prof. Milan Koljanin

- On je bio direktno povezan sa opštenarodnim ustankom protiv okupatora, kada su Jevreji, uz komuniste i viđenije Srbe, prvi streljani u odmazdama, po kvotama 50 civila za ranjenog i 100 za ubijenog Nemca. Takođe, sprovodio ga je Vermaht, dakle vojne jedinice, a ne specijalne jedinice policije, kao u drugim okupiranim zemljama - kaže Koljanin za "Novosti".

Već sredinom jula 1941. prve jevrejske zatočenike počeo je da prima privremeni logor u Šapcu, gde su bili internirani imigranti iz srednje Evrope, uglavnom Austrije (čuveni "kladovski transport"). Oni će biti ubijeni kod sela Zasavica.

Odmah za njim formiran je Jevrejski prihvatni logor Beograd, poznat kao Topovske šupe (na Autokomandi). Među interniranima u Topovskim šupama bili su muškarci, Jevreji, prvo oni proterani iz Banata, a zatim i beogradski, kao i romski muškarci.

- Najstariji nisu zatočeni odmah, već kasnije u Jevrejskom logoru Zemun (Staro sajmište) - objašnjava prof. Koljanin. - Ono što se dešavalo na Sajmištu, ne može se razumeti bez shvatanja onoga što se dogodilo u Topovskim šupama. To je deo jedinstvenog procesa.

Profesor dodaje da je deo logora na Autokomandi već od juna 1941. bio odvojen kao prihvatni centar za srpske izbeglice, mahom iz NDH, ali i drugih delova okupirane Jugoslavije. Posle njega nastaje jevrejski deo, ograđen žicom, mada je bilo kontakata između izbeglica i Jevreja.

- Porodice zatočenika u Topovskim šupama imale su pravo da obiđu svoje najmilije i donesu im hranu, što je sve trebalo da stvori privid normalnosti. Za Jevreje je to, formalno, bio radni logor, odakle su vođeni na raščišćavanje ruševina posle bombardovanja, ili da rade na železničkoj stanici ili luki, teške, fizičke poslove. Pod izgovorom da ih odvode u drugi logor, sukcesivno su ih vodili na streljanje - kaže Koljanin.

Masovne egzekucije su prvo vršene na Čardaku, stratištu u Deliblatskoj peščari, a posle toga kraj puta između Pančeva i sela Jabuka. Do početka decembra 1941. gotovo svi Jevreji iz Topovskih šupa su ubijeni, osim manjeg broja koji je odveden na Staro sajmište, da pripremi prvi i treći paviljon u novom logoru, za prihvat jevrejskih i romskih zatočenika. I oni su zatim internirani na Sajmište, čime je uloga prvog jevrejskog logora na Autokomandi okončana.

- I logor na Sajmištu ima zanimljivu predistoriju, jer su okupatori nameravali da naprave veliki, glavni koncentracioni logor za celu Srbiju upravo u Zasavici. On je trebalo da bude spreman za 50.000-500.000 ljudi, međutim, zbog poplava lokacija je izmeštena na Sajmište - kaže Koljanin i prepričava kako je izgledao proces likvidacije jevrejskih žena, dece i starih, koji su preživeli strašnu zimu, bolesti i glad 1941.

Proces ubijanja u dušegupkama, kamionima-gasnim komorama, tekao je tako što bi u prvom kamionu od Sajmišta do Jajinaca bili nagurani Jevreji kojima je rečeno da se sele u drugi kamp. Iza njega bi išao kamion sa njihovim stvarima.

- Okupatori su smislili prevaru da bi ubijanje Jevreja prošlo u što većoj tišini, pa su im govorili da se sele i da treba da pokupe stvari u zavežljaje i označe ih imenima. Iza ova dva kamiona išao je automobil sa komandantom logora Andorferom ili njegovim zamenikom Edgarom Engeom (poznatom pod nadimkom Dželat, prim. aut.). Oni bi prešli pontonski most na Savi, tu bi se prvi kamion zaustavio i povezali bi auspuh sa cevi kojom je sprovođen gas u unutrašnjost vozila. Do masovne grobnice u Jajincima, svi Jevreji već bi bili ugušeni. Kod Topovskih šupa kamion sa stvarima bi skrenuo i one su tu istovarivane - priča Koljanin.

IZBEGLIČKI DOM ZA DECU IZ NDH

IZBEGLIČKI prihvatni centar Topovske šupe prestao je da postoji nešto posle rasformiranja Jevrejskog prihvatnog logora Beograd, a izbeglice su upućivane na smeštaj po Srbiji. Jedan od objekata ostao je u funkciji dečjeg izbegličkog doma. Kroz njega je prošlo ukupno više od 17.000 izbeglih.

U Jajincima su za žrtve unapred bile pripremljene rake, koje su kopali logoraši sa Banjice. Oni su, takođe, ubijani kao nepoželjni svedoci.

Iz Topovskih šupa je usmrćeno oko 5.000 Jevreja, što je sa oko 7.000 ubijenih sa Sajmišta, činilo skoro 12.000. Ubijeno je i između 1.000 i 1.500 Roma.

Njihova tela nisu sačuvana jer je u jesen 1943. počela, ne samo kod nas, već u celoj Evropi, velika akcija uništavanja tragova. U Jajincima su iskopavana tela i jevrejskih i drugih žrtava, i spaljivana od novembra 1943. do aprila 1944, a isto se desilo i u Jabuci.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Novi Samsung Neo QLED televizori pomeraju granice kućne zabave