"BOINGOM" EVAKUISAO 40.000 LJUDI IZ SARAJEVSKOG PAKLA: Legendarni pilot, kapetan Stevan Popov, 1992. leteo danima i po nekoliko puta dnevno

Milena MARKOVIĆ

20. 12. 2022. u 15:30

ZAPLAKAO bi kad god ga podstaknu na sećanje. Drama porodica koje su bežale iz sarajevskog pakla pratila ga je do kraja. Slike prestravljene dece i vrisak majki budili su ga i iz najdubljeg sna.

БОИНГОМ ЕВАКУИСАО 40.000 ЉУДИ ИЗ САРАЈЕВСКОГ ПАКЛА: Легендарни пилот, капетан Стеван Попов, 1992. летео данима и по неколико пута дневно

FOTO: Arhiva novosti

 - Ne samo noću... U proleće, baš nekako od polovine aprila do sredine maja, mislim da nije bilo dana ni sata da mi se misli ne vrate tom vremenu evakuacije. Bila je borba za svaki sekund u kome se prelamala sudbina ljudi - govorio je kapetan Stevan Popov, legendarni pilot JAT. Junak četrdeset hiljada života! Toliko ih je "svojim" transportnim "boingom 707" prevezao od Sarajeva do Beograda tokom jednog meseca devedeset druge. Leteo je i danju i noću. Po pet, šest i više puta dnevno. Noću se orijentisao prema sarajevskim visovima. I kada mu je 5. maja rep aviona pogodio projektil sa zemlje, nastavio je letove.

Avion je mogao da primi oko šesto putnika, ali se na ovoj ruti spasa broj njih ponekad udvostručavao. Ležali su zbijeni na podu, kao sardine.

 - Hiljade ljudi na aerodromu. Na pistama. Izbezumljeni. Izgubljeni u opštem haosu. Mi smo im bili nada u tom beznađu. Koga da ostaviš? Samo leti, leti da se što pre vratiš, a očajnih ljudi sve više. Taman pomisliš: ovo je poslednji let... ali, nije - prisećao se Stevan, kada smo se, posle svečane dodele priznanja u zdanju Starog dvora okupili na tradicionalnom koktelu.

Foto: D.Dozet

Bio je januar 1993, tri decenije od početka naše akcije "Najplemenitiji podvig godine". Jubilej za pamćenje koji je, uz junake čovekoljublja, okupio i velikane naše javne scene: sportiste, glumce, književnike... Okupili se oko Stevana i slušaju. Ružica Sokić, Jelena Žigon i Tanja Bošković, redovne gošće na ovim praznicima u čast života, plakale su kao deca. Stevan je pričao:

 - Tako, jednom, taman da pokrenem motore, vidim na pisti dvoje dece sa kesama u rukama. Gura ih narod. Izađem, oni drhte. Ne daju im u avion. Nemaju pratioce. Deca siročad... `Ajte deco, ja sam vam sada pratilac.

Kasnije će Stevine kolege ispričati da je imao taman nekoliko sati da predahne posle napornih letova, kada se na batajničkom aerodromu prolomio vrisak majke: "Gde mi je dete, gde mi je dete?!" Stevan se vratio u Sarajevo po dečaka.

 - To nije nikakvo čudo, sve vreme evakuacije trajao je užas. Ponekad, taman se uspostavi neki red za ukrcavanje, onda se istovremeno zaljulja i pokida. Niko ni za koga ne zna.

Nije ovo prvi, a ni poslednji podvig legendarnog pilota. Pre nego što je zadužio "boing" "karavelom", kojom je upravljao godinama, spasavao je ljude iz grotla Zadra, Pule, Zagreba... Ali, spasavao i imovinu JNA. Pod kuršumima koji su ga pratili, odlazio je i vraćao se.

 - Imao sam sreće - kazao nam je između osmeha i suze.

Ipak, slatko se nasmejao kada nam je, kasnije, pričao kako je vratio našu fudbalsku reprezentaciju sa Evropskog prvenstva iz Švedske, u junu devedeset druge, posle izbacivanja sa takmičenja zbog sankcija.

 - Nekoliko sati preostalo je do stupanja na snagu zabrane letova. I ja vidim da su se svi organizovali da nas zadrže na aerodromu, posle bi nam zaplenili avion. Ne daju gorivo. Maltretiraju nas, odugovlače sa dozvolom za poletanje i prelet preko drugih zemalja. U kabini, pored mene, moji Vojvođani, Siniša Mihajlović i Buda Vujačić. Pitaju: "Šta ćemo sad?" Kažem: "Sad ćete da vidite." Upalio sam motore i počeo rulanje. Nisam se šalio. Brzo su nam napunili rezervoare. Bez njihove dozvole, uspeli smo da poletimo. Nad Beogradom smo se spustili sasvim nisko. Da nas ljudi vide. Vraćamo se.

Dragan Stojković Piksi pričao je da ih je taj let zauvek spojio sa sjajnim čovekom, vrhunskim i hrabrim pilotom.

Foto: Zoran Jovanovic

Zlatna plaketa za podvig najplemenitijeg Jugoslovena Steve Popova danas blista u rukama njegovog sina, koji s ponosom, uz mnoge vrline, nosi i očevo ime - Stevan. Ovaj mladi čovek iz samog vrha srpske odbojke, jedna je od sjajnih zvezda legendarnog kapetana: uspomene na njega čuvaju i tri ćerke.

 - Imao sam dvanaest godina kada je tata od "Novosti" primio ovu plaketu - priča nam, u redakciji našeg lista, Stevin sin. - Stalno je govorio: ovo priznanje nije priznanje samo meni, već celoj profesiji i mojoj posadi. Bio je u svemu skroman i uvek isticao da ima i drugih koji bi se žrtvovali, pružili ruku u nevolji. I, to je tačno. Njegovu osobinu da ističemo najbolje u ljudima, mislim da smo i mi, njegova deca, nasledili. I, ponosni smo što smo ga takvog imali, s vremenom sasvim svesni zašto su mu pripisali i prisvajali ga: naš heroj Steva! Mislim da je dobro i da ima nade dok se ljudi ogledaju u dobrim delima.

Heroj Steva (68), pre sedam godina otrgao se iz života. Na poslednji let ispratili su ga tamburaši. A povorku u kojoj je bio i legenda srpskog i svetskog fudbala, Siniša Mihajlović, nadletali su "galebovi". 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
POSLEDNJI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.

17. 04. 2024. u 17:57

Komentari (0)

PREMA FROJDU: Pet stvari koje mentalno jake osobe nikada NE rade