"BOINGOM" EVAKUISAO 40.000 LJUDI IZ SARAJEVSKOG PAKLA: Legendarni pilot, kapetan Stevan Popov, 1992. leteo danima i po nekoliko puta dnevno
ZAPLAKAO bi kad god ga podstaknu na sećanje. Drama porodica koje su bežale iz sarajevskog pakla pratila ga je do kraja. Slike prestravljene dece i vrisak majki budili su ga i iz najdubljeg sna.
- Ne samo noću... U proleće, baš nekako od polovine aprila do sredine maja, mislim da nije bilo dana ni sata da mi se misli ne vrate tom vremenu evakuacije. Bila je borba za svaki sekund u kome se prelamala sudbina ljudi - govorio je kapetan Stevan Popov, legendarni pilot JAT. Junak četrdeset hiljada života! Toliko ih je "svojim" transportnim "boingom 707" prevezao od Sarajeva do Beograda tokom jednog meseca devedeset druge. Leteo je i danju i noću. Po pet, šest i više puta dnevno. Noću se orijentisao prema sarajevskim visovima. I kada mu je 5. maja rep aviona pogodio projektil sa zemlje, nastavio je letove.
Avion je mogao da primi oko šesto putnika, ali se na ovoj ruti spasa broj njih ponekad udvostručavao. Ležali su zbijeni na podu, kao sardine.
- Hiljade ljudi na aerodromu. Na pistama. Izbezumljeni. Izgubljeni u opštem haosu. Mi smo im bili nada u tom beznađu. Koga da ostaviš? Samo leti, leti da se što pre vratiš, a očajnih ljudi sve više. Taman pomisliš: ovo je poslednji let... ali, nije - prisećao se Stevan, kada smo se, posle svečane dodele priznanja u zdanju Starog dvora okupili na tradicionalnom koktelu.
Bio je januar 1993, tri decenije od početka naše akcije "Najplemenitiji podvig godine". Jubilej za pamćenje koji je, uz junake čovekoljublja, okupio i velikane naše javne scene: sportiste, glumce, književnike... Okupili se oko Stevana i slušaju. Ružica Sokić, Jelena Žigon i Tanja Bošković, redovne gošće na ovim praznicima u čast života, plakale su kao deca. Stevan je pričao:
- Tako, jednom, taman da pokrenem motore, vidim na pisti dvoje dece sa kesama u rukama. Gura ih narod. Izađem, oni drhte. Ne daju im u avion. Nemaju pratioce. Deca siročad... `Ajte deco, ja sam vam sada pratilac.
Kasnije će Stevine kolege ispričati da je imao taman nekoliko sati da predahne posle napornih letova, kada se na batajničkom aerodromu prolomio vrisak majke: "Gde mi je dete, gde mi je dete?!" Stevan se vratio u Sarajevo po dečaka.
- To nije nikakvo čudo, sve vreme evakuacije trajao je užas. Ponekad, taman se uspostavi neki red za ukrcavanje, onda se istovremeno zaljulja i pokida. Niko ni za koga ne zna.
- Imao sam sreće - kazao nam je između osmeha i suze.
- Nekoliko sati preostalo je do stupanja na snagu zabrane letova. I ja vidim da su se svi organizovali da nas zadrže na aerodromu, posle bi nam zaplenili avion. Ne daju gorivo. Maltretiraju nas, odugovlače sa dozvolom za poletanje i prelet preko drugih zemalja. U kabini, pored mene, moji Vojvođani, Siniša Mihajlović i Buda Vujačić. Pitaju: "Šta ćemo sad?" Kažem: "Sad ćete da vidite." Upalio sam motore i počeo rulanje. Nisam se šalio. Brzo su nam napunili rezervoare. Bez njihove dozvole, uspeli smo da poletimo. Nad Beogradom smo se spustili sasvim nisko. Da nas ljudi vide. Vraćamo se.
Zlatna plaketa za podvig najplemenitijeg Jugoslovena Steve Popova danas blista u rukama njegovog sina, koji s ponosom, uz mnoge vrline, nosi i očevo ime - Stevan. Ovaj mladi čovek iz samog vrha srpske odbojke, jedna je od sjajnih zvezda legendarnog kapetana: uspomene na njega čuvaju i tri ćerke.
- Imao sam dvanaest godina kada je tata od "Novosti" primio ovu plaketu - priča nam, u redakciji našeg lista, Stevin sin. - Stalno je govorio: ovo priznanje nije priznanje samo meni, već celoj profesiji i mojoj posadi. Bio je u svemu skroman i uvek isticao da ima i drugih koji bi se žrtvovali, pružili ruku u nevolji. I, to je tačno. Njegovu osobinu da ističemo najbolje u ljudima, mislim da smo i mi, njegova deca, nasledili. I, ponosni smo što smo ga takvog imali, s vremenom sasvim svesni zašto su mu pripisali i prisvajali ga: naš heroj Steva! Mislim da je dobro i da ima nade dok se ljudi ogledaju u dobrim delima.
POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina
Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.
17. 04. 2024. u 17:57
I ZVANIČNO: NIŠTA OD EU DOK KOSOVO NE PRIZNAMO Brisel sledeće nedelje ubacuje aneks iz Ohridskog sporazuma u Poglavlje 35
VIŠEGODIŠNjA dilema "Kosovo ili Evropska unija" koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje sažet u bestijalnoj i zvaničnoj uceni Brisela - nema ništa od članstva u EU dok ne priznamo lažnu državu i pomirimo se sa njenim članstvom u UN.
17. 04. 2024. u 12:00
"MOGU LI DA VAS ZAMOLIM?" Bajaga održao čas kulture na RTS-u - snimak se širi mrežama (VIDEO)
JEDNA opaska legendarnog muzičara Momčila Bajagića Bajage tokom promocije reizdanja prve ploče Bajage i Instruktora "Pozitivna geografija", zabeležena kamerom RTS-a, postala je viralna na društvenim mrežama.
18. 04. 2024. u 10:17
Komentari (0)