HRVATI "UTVRDILI" DA JE NJIHOV JEZIK STARIJI OD SRPSKOG: Profesor ima dokaze da njihov jezik može biti jedino srpski!
HRVATSKI akademici znanosti i umetnosti priložili su još jedan uslov Srbima za prijem u EU: da priznaju hrvatski jezik!
I na to ih, najpre, "namotao" Gaj (bilo je to nekako u vreme Ilirskog pokreta), a taj posao do kraja doveli "hrvatski vukovci": Tomislav Maretić, Franjo Iveković, Ivan Broz, Milan Rešetar, Pero Budmani, Armin Pavić, Dragutin Boranić, Vatroslav Rožić i više drugih. Svi su oni, krajem XIX veka i malkice kasnije, uredili "hrvatski jezik" po Vukovim merama (tj. na osnovu jezika Vuka i Daničića, a njima se ubrzo priključio i znameniti "nemački vukovac" August Leskin).
I sa tim su "jezikom" Hrvati, uz "NDH-epizodu koju su nakratko uspeli zaboraviti, stigli do sedamdesetih godina prošlog veka, kad su utvrdili da srpski i "hrvatski" jezik nisu "ni nalik" jedan na drugi i da je "Maretić bio svinja" kad je svoju Gramatiku podmetnuo i Leskinu i svima drugim "hrvatskim vukovcima".
Nova hrvatska lingvistička pamet, naime, "utvrdila" je da je "hrvatski jezik" stariji od srpskog, ali se neki njeni nosioci nisu mogli dogovoriti o tome koliko su stare krštenice i jednom i drugom: jedan je tvrdio da je hrvatski stariji "poldrug stoljeća", drugi - da je stariji "sedamnaest desetljeća", treći - "pet stoljeća", ali niko od njih za svoje tvrdnje ne "dovodi svedoke" i traže da im se veruje "na brk" (tj. "na rječ").
Mi ćemo im pomoći da se u nekoj hronologiji orijentišu
Mostarska biskupija osnovana je 1624. godine bez ijedne crkve, bez ijednog popa i bez ijednog vernika. Nadbiskup sarajevski Štadler ustoličen je 1882. (dakle - posle više od dva i po stoleća) u nekoj brvnari, jer katoličke crkve u Sarajevu - nije bilo. Katoličke crkve po Bosni sagrađene su - posle Prvoga svetskog rata; kad je to ("na svoje ogromno iznenađenje") neoprezno otkrio šef HDZ za Bosnu (inače, izdanak trebinjske svešteničke porodice), bio je odmah smenjen sa svih funkcija i jedva spasao glavu bekstvom u Nemačku.
Hrvata po štokavštini nije bilo nigde ni u prvim decenijama prošlog veka i o tome je sačuvano više svedočanstava: Stjepan Ivšić za Posavce (čiji je govor ispitivao) zapisuje da "kažu, da se zovemo Rvati"; Julije Benešić veli 1911. da se "srijemski momci stide, da za sebe reknu, da su Hrvati"; u Subotici je 1912. popisano 26 (i slovima: dvadesetšest) Hrvata; u Dubrovniku 1890. nije bilo nijednog jedinog Hrvata, a pre 50 godina potpisnik ovih redova po Crnogorskom primorju sretao je dosta katolika, ali nikad nijednog Hrvata (a onda je Boka, naprasno, postala "zaljev hrvatskih svetaca" - po istoj pameti po kojoj je osnovana i Mostarska biskupija); Hrvata nije bilo ni po Dalmaciji i jasno je, recimo, da Hrvati nisu mogli zasnovati ni "Sinjsku alku" jer su "serašćera" Mehmed pašu Čelića mogli potući jedino Srbi, zvanje alkarskog vojvode postojalo je jedino kod Srba i to je mogao biti samo najveštiji i najhrabriji vojnik, a kod Hrvata to je zvanje mogao poneti i onaj mali general-koljač koji je Medački džep oslobodio od stotinak dece, žena i staraca.
Poznato je, naime, da je tek posle Katoličkog kongresa 1900. naređeno da svi katolici moraju biti Hrvati i kao jedina njihova prava "civilizacijska tekovina" može im se priznati Jasenovac (sa svim njegovim "filijalama"), pri čemu je po toj naredbi i Broz kasnije u Hrvate "unapredio" i Šokce i Bunjevce (i Šokci kao svoju tekovinu odmah upisali Jasenovac, a znatan deo Bunjevaca odbio da to učini).
Njihov jezik može biti jedino srpski, evo i zašto
Sve pomenute pojedinosti svedoče nam da pre stotinak godina po štokavštini Hrvata nije bilo nigde i da po tome "njihov jezik" može biti jedino srpski, a "hrvatski" samo pod uslovom da se Hrvatima dopada da se samoobmanjuju i da svakoga uveravaju u ono u šta niko osim njih ne može [po]verovati.
Treba, međutim, priznati da je to samo "polovina hrvatske nevolje", a ona druga polovina biće da je makar malkice nepovoljnija: Hrvati vele da je njihov jezik zasnovan na "trima narječjima", ali je zanimljivo da nijedno od njih "nije (samo) njihovo": u poslednjih stotinak godina štokavštinu su, videli smo, "podelili" sa Srbima, pre toga kajkavštinu su kratko "delili" sa Slovencima, a za "njihovu čakavštinu" pokazuje se da pripada istom dijalekatskom masivu kojem i štokavština i po tome ona ne može biti "samo hrvatska", ali (eto čuda!) može biti - srpska.
I pokazaće se da je ona to ne samodijalektološkinego iantropološkii to se potvrđuje neobičnom pojedinošću: Pomoravlje i Susak pripadaju istom antropološkom tipu i on se širi po svoj čakavštini do linije dodira sa kajkavštinom u buzetskom kraju; antropolozi, dalje, vele da je kajkavština bliža Česima i Slovacima nego Srbima i Hrvatima i to onda može značiti samo to da Hrvati ne mogu pobeći od činjenice da se na njih može gledati jedino kao na -periferno srpsko pleme.
Od te činjenice oni se mogu braniti koliko im je volja, ali njihov jezik teško se može izmaći od svoje srpske osnove: Hrvati su za štokavštinu čuli prvi put pre stotinak godina, a Katolička crkva truje ih već više od deset vekova, ali im ona ne može pomoći da u svoju istoriju "uknjiže" mnogo vekova starog Dubrovnika ako se zna da su tamoprva četiri Hrvatastigli tek 1896. godine! (Niti da su u Sinju mogli polomiti "serašćera" Čelića ako tamo nije bilo Hrvata koji bi mu mogli pripremiti "doček".)
Niti im Srbi u tome bilo kako mogu pomoći.
"UČINIĆEMO SVE DA SE KAO ZEMLjA UZDIGNEMO POSLE OVOG UŽASA" Vučić položio cveće u školi "Vladislav Ribnikar" (FOTO)
PREDSEDNIK Republike Srbije Aleksandar Vučić položio je cveće u školi "Vladislav Ribnikar" na godišnjicu ubistva devet učenika i radnika obezbeđenja ove škole.
03. 05. 2024. u 07:26
SAD I TZV. KOSOVO HOĆE DA IMA SOPSTVENU SREBRENICU! Predsednica lažne države u perfidnoj igri optužila Beograd
PREDSEDNICA lažne države Kosovo Vljosa Osmani, i pored toga što još nisu preskočili poslednju stanicu ka članstvu u Savetu Evrope - glasanje na Komitetu ministara 17. maja najavljuje da će porodice nestalih moći da tuže Srbiju Evropskom sudu za ljudska prava za povredu prava na život njihovih najmilijih.
29. 04. 2024. u 07:00
POSLE OPTUŽBI DA KRIJE NACIONALNOST I VEROISPOVEST: "Ja sam Srpkinja, krstiću sina u Hramu!" Maja Berović o PRAVOM imenu i poreklu
"JA SAM Srpkinja i ponosim se time!"
01. 05. 2024. u 13:14
Komentari (12)