GORŠTACI U STAROM VLAHU: Zima za njih nije bila bauk

Dragoljub Gagričić

20. 01. 2019. u 10:20

Gorštaci u Starom Vlahu rvali se sa hladnoćom. Ljudi su sneg i minuse prihvatali kao normalne pojave, jer to i jesu

ГОРШТАЦИ У СТАРОМ ВЛАХУ: Зима за њих није била баук

Čas skijanja 1958. u Katićima

SLIKA dvojice meštana iz familije Tatović u Tisovici, kako pred magacinom Zemljoradničke zadruge "Borovita glavica" u Božetićima, pod Javorom, istovaruju čabrove belog mrsa, koja je osvanula u jednoj fotoreportaži "Novosti" pre više od četiri decenije - jedino još nije izbledela u sećanjima najstarijih meštana.

Požutela slika kazuje da je selo bilo živo, kao i da se brinulo o otkupu proizvoda. Tada u Starom Vlahu gotovo da nije bilo kuće bez para volova, zaprege su bile neizostavan deo života i preka potreba u vrletima, a moderno doba je ovaj vid prevoza svelo na minimum, zaprege su zamenili traktori u njivama i na putu i "desetke" u izvlačenje građe. Slika sad podseća i na poslednje izdanke rukotvorina - majstore koji su tesali bukove saonice ili pravili kačice od čamovine, ali i na tkalje sukna i seoske šnajdere.

ZAHVALjUJUĆI magičnom oku foto-aparata koje je beležilo trenutke i zaustavljalo vreme, najčešće u rukama amatera i po nekog profesionalca - pred čitaocima je serija fotografija gorštaka koji su se ukoštac hvatali sa mećavom i hladnoćama.

Pranje veša usred zime na reci Vrševini, čas fizičkog pod Mučnjem, devojčice iz Katića na taslacima ili prakljačama, kako su se zvale drvene skije, na času fiskulture 1958. godine uče prve korake, pa naramak drva na leđima ili putari koji su ručno branili zlatiborsku magistralu od mećave - bude uspomene na pretke ili su setno podsećanje na zavičaj, detinjstvo i korene.

Pranje veša na reci Vrševini


- Ljudi su se radovali da zima zimom prolazi - podseća Neđo Grujičić, poslednji lučar sa Murtenice. - Govorili su: Nema zime dok sever ne dune, ako nije januar u snegu - teško njivi, voćki i bregu, pa zima je najbolji orač, pod snegom je toplije u kući, bunaru i štali. Kazivali su da zelen Božić nosi beo Vaskrs, da ako zima ne ošine glavom, ona će repom, i da vreme slamu jede (prodaje). Ne pada sneg da pokrije breg, nego da svaka zver trag pokaže.


Zaprega i saonice jedini prevoz zimi u vrletima Starog Vlaha


NARODNI kalendar i predviđanje vremenskih prilika, i da li će biti zdravlja i berićeta, učili su se u starovlaškoj školi života. Otuda se mlađariji često predočava nauk onog starine koji, negde na seoskoj prtini, na pitanje komšinke: "Je li zima?", odgovora: "Pa nije, ko se obuče..." I nije se o tome obazirao na njene jetke opaske ko ga je ugrejao, već je pritezao sukneni kaput i vunenu kapuljaču, ne ispuštajući iz ruke drvenu lopatu.


Naramak drva


MONOGRAFIJA

SLIKE prohujalog vremena, ogledalo i svedoci života iz decenija 20. veka - iz ramova, sanduka devojačke spreme i fioka kredenaca slažu se u fototeku i računare Biblioteke "Jovan Tomić" za buduću monografiju "Nova Varoš iz starih albuma".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

VLAD

20.01.2019. 15:24

Ja sam poreklom sa Golije.Kada vidim ove slike stare, setim se mojih baba i deda.Srce da pukne.Nema vise ovakvog naroda u Srbiji!!!

Sećam se detinjstva

20.01.2019. 15:37

sve se uradi i obezbedi pre snega! Šta domaćinu može sneg! Danas svi cmizdre i čekaju šta?? Deda Mraza? Da ih oslobodi njihovih dužnosti ?

Tanasije Paunovic

21.01.2019. 11:18

prelepao reportersko kazivanje ya uzivanje dok citate.Posebno je umesnost autora da zapise kazivanja o zivotu i obicajima u Starom Vlahu ostavi buducim generacijama