Četnički vojvoda u 92. došao u otadžbinu
08. 06. 2013. u 20:50
Četnički vojvoda fruškogorski Aleksandar Janković došao iz Venecuele u otadžbinu: Došao sam da poljubim zemlju koja me rodila i da vidim ona mesta gde je ispisivana moja sudbina
OČE, čuvaj srce, nemoj da ti pukne od tuge ili od radosti kada stigneš u Beograd i ponovo vidiš Srbiju!
Ovim rečima je doktorka Vera Janković, iz Karakasa u dalekoj Venecueli, ispratila svog oca Aleksandra na dalek i dugo pripreman put u otadžbinu. S pravom je bila zabrinuta, jer otac, četnički vojvoda fruškogorski, ima 92 godine i sedam decenija nije video svoj zavičaj.
- Srce mi nije zadrhtalo kada sam iz aviona video Srbiju. Nisam zaplakao kada sam se sreo sa rođacima i prijateljima. Nisam se potresao, jer ja sam 70 godina u Venecueli živeo kao da sam u Srbiji. Borio sam se za srpstvo protiv ustaša i američkih lažova, negovao sam pravoslavlje, četničku tradiciju i učio našu decu u emigraciji srpski jezik i istoriju - iskreno nam je rekao vojvoda Janković, kada smo se sreli u centru Beograda.
Krenuo je, reče, na železničku stanicu da u njenom restoranu popije šljivovicu, koju je pio davne 1943. godine, pre nego su ga Švabe odvele u zarobljeništvo. Tada je već slutio da dugo neće videti rodnu grudu.
- Nemci su me odveli u zarobljeništo, gde sam bio do 1945. godine. Kada su me ljudi iz OUN posle oslobađanja iz logora pitali da li želim u emigraciju ili da se vratim u Jugoslaviju, odgovorio sam: "U mojoj zemlji komunisti streljaju četnike. Bolje je biti živ u Venecueli nego mrtav u Jugoslaviji!"
Aleksandar Janković je rođen 1921. godine u Irigu. Malu i veliku gimnaziju završio je u Šapcu i Rumi, a Vojnu podoficirsku školu za pilote u Skoplju. Jedini je danas živi pilot kraljevske avijacije. Bio je pripadnik Mačvanskog četničkog odreda Koste Pećanca, koji ga je zbog herojstva u odbrani kralja Petra Drugog mladog proglasio fruškogorskim vojvodom.
- Nemački napad 4. aprila 1941. zatekao me u vojnoj bazi kod Nikšića, odakle je kralj sa Kapinog polja odleteo u izgnanstvo. Naša avijacija je branila njegov život. Borio sam se u Srbiji kao četnik, ali su me Nemci strpali u niški zatvor. Pet puta su me vodili na brdo Bubanj da me streljaju. Život mi je spasao komunista Milan Zogović, koji mi je davao svoju hranu. Prebačen sam u maju 1943. u Beograd, gde sam proveo dva burna meseca kao uhapšenik i deportovan u Nemačku - živo se seća vojvoda fruškogorski.
U Veneceuelu je ušao 1947. godine sa još 250 Srba. Radio je kao računovođa u provincijskoj poljoprivrednoj zadruzi, kao trgovac kozmetikom, nadzornik u fabrici automobila. Bio je kontrolor artikala u kompaniji "Sijers", sa platom od 3.000 bolivijera. Kada se početkom pedesetih preselio u prestonicu Karakas otvorio je vlastitu trgovačku firmu, oženio se Hildom, mladom Portorikankom, dobio 1956. ćerku Veru, ali, kaže, nije prestajao da srbuje.

Danas u Karakasu ima tridesetak srpskih porodica, od kojih su najbrojnije familije Svetislava Petrovića, Milana Trajkovića i Radoja Kesića, najstarijeg Srbina u Venecueli, koji ima 96 godina. Vojvoda fruškogorski je lider organizacije "Slobodna Srbija", sekretar parohije Sveti Đorđe u Karakasu u ostavci, izdavač novina "Ravnogorski glas", "Otadžbina" i "Slobodna Srbija". Priznaje da u jugoslovensku ambasadu nije ulazio, a da ga je Udba pratila, ali ga nije ugrožavala. Čak ni 1969. kada ga je u julu kralj sa vladikom Dionisijem posetio u Karakasu i kada su pričali o tome kada će se vratiti u Srbiju.
- Kako smo svi mi u emigraciji odani kralju Petru Drugom položili zakletvu da se nećemo vratiti u Srbiju dok se kralj ne vrati, tu zakletvu sam ispunio sada kada je kralj vraćen kući i kada smo ostvarili nacionalno pomirenje. Video sam da se centar Beograda ništa nije promenio, ali je zato Srbija mnogo napredovala. Za 45 dana ću da obiđem Beograd i Novi Sad, Nikšić i Ostrog, Niš i Bubanj, Ravnu goru i rodni Irig, kao i Banjaluku, gde mi živi brat Vojislav Janković i gde počivaju naši roditelji - rekao nam je na rastanku vojvoda Aleksandar Janković. U Karakasu će početi da piše memoare - o sebi i Srbiji koju u srcu nikada nije napustio.
PREDSEDNIKOV PRIJATELJ
MOJ prijatelj je bio Perez Himenes, predsednik Venecuele, sa kojim sam se družio desetak godina. Prilikom državnih praznika pozivao me da budem pored njega kao da sam srpski državnik. Predsednika Čavesa nisam lično poznavao, ali sam ga poštovao kao narodnog čoveka - kaže Aleksandar Janković.
Srbinovic
08.06.2013. 21:33
Cuj Nemci uhapsili cetnickog oficira?!? A nama jos uvek govore kako su cetnici bili saveznici fasista. Dobro nam dosao, starino!
@Srbinovic - Da,moj otac se spustio sa 5-og sprata na uzetu vezanom u kupatilu za kazan,a majka je tek onda otvorila vrata.
Dobrodosao kuci vojvodo.
G-dine Jankoviću, dobro došli u svoju otadžbinu. Godine koje su Vas stigle ne dopuštaju mi bilo kakvu polemiku i bilo kakva pitanja o Vašem životu. Svako Vam dobro bilo.
Miro Markovic. Ovo je veoma potresna prica o sudbini vecine nasih iseljenika i politickih emigranata. Raselili su se po celom svetu,. Svuda su posteno radili, podizali porodice, srpske crkve, skole i ucili svoju decu da budu posteni clanovi drzava gde su im se roditelji nastanili. Svi su sobom nosili i cuvali ljubav prema svojem narodu i zemlji Srbiji. Pomagali su svima, kada su mogli i kako su najbolje umeli, i jos pomazu. Neka ih Bog nagradi dobrim zdravljem.
Komentari (36)