Avala živi sa živom
18. 11. 2006. u 19:29
Zaborav se odavno uselio u dva rudnika nadomak Beograda. Rudnik u pet nivoa zatvoren još 1956. godine. U "Šupljoj steni" nekad se vadila živa
Kako nam je objasnio dr Nebojša Vidanović, šef Katedre za izradu jamskih prostorija i već 18 godina upravnik ovog rudnika, ovo mesto su koristili još Rimljani i to pre više od 2.000 godina! Sa druge strane Avale je zatvoren i rudnik žive "Šuplja stena". To je bio jedan od dva takva rudnika u nekadašnjoj, "velikoj" Jugoslaviji.
Danas za ovo mesto znaju samo inženjeri i studenti rudarstva. Više od 95 odsto sadašnjih stručnjaka za ovaj težak posao prvi put su u rudnik ušli upravo ovde.
- Ovde postoji pet horizonata, od kojih su trenutno prohodna dva, dok su ostali potopljeni vodom - počinje priču dr Vidanović, dok nas uvodi u rudnik. - Ispred se i dalje nalazi rudarski kolosek sa vagonetima kojima je ruda transportovana, kao i minijaturna dizel lokomotiva. Šine koje vode kroz okno postavljene su na pragovima koji su istrulili, pa danas ne bi mogle da se upotrebljavaju.
Iz "Crvenog brega" vađeni su olovo i cink, a u z njih i srebro i zlato. Ovo je rudnik takozvanog "žičanog" tipa, jer su, kako objašnjava Vidanović, rudari kopali rudu tako što su pratili rudonosnu žicu i pravac njenog prostiranja.
Prof. pokazuje kako se na zidovima formiraju pećinski ukrasi, nastali od klasifikovanog materijala kojim se voda "igra" po rudarskom oknu. Najednom, pored nas su minijaturni tuneli. Pitamo upravnika rudnika ko ih je, i zašto kopao.
- Izvesno je da su ovi mali tuneli tu još od rimskih vremena - objašnjava. - Današnji rudar se ne bi morao provući ovde. A Rimljani su bili izuzetno niski, pogotovo oni koji su morali da rade u rudniku. Pretpostavljamo da su rudari od pre dva milenijuma bili visoki oko 130 do 140 santimetara. Uz čekić i dleto, pratili bi rudonosnu žicu, dok je rudarsko okno bilo osvetljeno samo svetlošću baklji.
Dok se krećemo ka izlazu posle 300 metara dugačkog putešestvija ispod Avale, upravnik rudnika nas pušta da idemo ispred njega. Nismo ni primetili da je rešio da se našali sa nama na isti način na koji se šali sa studentima. Imao je kod sebe štap kojim nas je, lagano, kucnuo po šlemu dok smo koračali kroz mrak "razdrobljen" samo baterijskim lampama. Čovek koji čuje takav zvuk po šlemu, odmah pomisli da je zakačio glavom po gornjem delu hodnika. Sagnuli smo se, nastavljajući, tako iskrivljeni, da koračamo po rudničkim hodnicima.
- Tako svaki put prevarimo studente - nasmejan je Vidanović. - Uvek pomisle da im je glava preblizu svodu, pa zato hodaju pogureni, iako im je gornji deo prostorije bar jedan metar iznad glava.
Mijaljevic Rada
29.08.2008. 13:53
Postovani, Stalno obilazim izvor vode iznad okna rudnika i taj deo Avale. Problem je u djubretu pored puta. Cula sam da ce biti postavljena stanica za gradski prevoz, sto bi bilo idealno mesto, i tako bi taj deo Avale moglo da vidi vise sugradjana. Pozdrav,
Komentari (1)