VIZIONAR KOJEG JE POŠTOVAO CEO SVET: Sto trideset godina od rođenja slavnog češkog pisca Karela Čapeka (1890-1938)
KADA je već ostareli Bernard Šo čuo za preranu smrt Karela Čapeka (kako je objavio Evening Standard) uzviknuo je: "Zašto on, a ne ja?" Ovakva reakcija jasno oslikava koliko je Čapekovo delo bilo poštovano u zapadnoj Evropi, posebno u Britaniji - između ostalog, "zadužio" ih je i svojim sjajnim "Pismima iz Engleske", punim nesvakidašnjih zapažanja o zemlji i narodu, kojima su se oduševili i sami Englezi.
Veliki, i po mnogo čemu jedinstveni češki pisac Karel Čapek (1890-1938), rođen je 9. januara u rudarskom kraju, u Malim Svotonjovcima. Školovao se u svojoj zemlji, Berlinu i Parizu, gde je studirao filozofiju. Sjajan dramatičar, duhovit romanopisac i pripovedač, originalan putopisac i feljtonista, bio je i ostao, zaista, neponovljiva ličnost. Smatra se osnivačem naučne fantastike, a vizionarski je predvideo mnoge današnje pojave i događaje.
U utopističkoj drami "R.U.R" izneo je svoju strepnju da će tehnika zameniti žive ljude, u romanu "Krakatit" ukazao na opasnost od pronalaska atomske bombe, dok je u "Fabrici apsolutnog" govorio o energiji koja je u stanju da kontroliše svet - što se danas tumači kao upozorenje na posledice kompjuterskog umrežavanja.
svojim delima "prognozirao" je i istorijske katastrofe, diktature, bezgraničnu vlast velikih korporacija...
Zanimljivo je da je sa bratom Jozefom smislio i reč "robot" i uveo je u internacionali rečnik, mnogo pre no što će se roboti pojaviti u stvarnosti. Ipak, Čapek se nije suprotstavljao tehnološkom napretku, samo je strahovao od dehumanizacije i nestanka pravih ljudskih vrednosti. Jer, bio je neprikosnoven u stavu da centar svih vrednosti mora biti - čovek. Voleo je život i podsećao da "sve počinje životom i da se životom, a ne smrću, sve i razrešava".
Zajedno sa bratom Jozefom napisao je dramu "Iz života insekata", poredeći da među ljudima kao i insektima, jači i preduzimljiviji pobeđuju slabe i neodlučne. Podsmevao se "mlakom češkom humoru i beskrvnoj karikaturi", a kao čovek širokih interesovanja i neobične radoznalosti studirao je muziku primitivnih naroda, voleo slikarstvo (i sam je često stvarao fino stilizovane crteže), oprobao se u režiji, pisao kozerije o tome kako nastaje pozorišna predstava ili film. Jedan od njegovih uzora bio je Tomaš Masarik, filozof i političar, predsednik prve Čehoslovačke republike. Iz velikog ličnog prijateljstva nastala je i knjiga "Razgovori sa Masarikom". Prihvatio je njegovo poimanje demokratije i odnos prema socijalnoj jednakosti. Nije verovao u klasnu borbu i kolektivizam (jer se masom može manipulisati i vladati), već u snagu individue. Na kritike levice koja ga je nazvala "režimskim piscem" odgovarao je:
- Buržoazija koja ne ume ili neće da pomogne meni je strana, ali jednako mi je stran i komunizam koji umesto pomoći nudi zastavu revolucije. Poslednja reč komunizma je vladati, a nikako spasavati. Njegova velika parola je moć, nikako pomoć.
Tvrdio da nije pesimista
PESIMIZAM nije vera da je svet bedan, nego vera da je u redu što je bedan. Ali, ako u grešci vidiš grešku, u gluposti glupost i u nesreći prosto nesreću, nisi i ne možeš biti pesimista. Nisi pesimista zato što vidiš bol, glupost, okrutnost i besmislenost svega; ako te to boli, ako drhtiš od saosećanja i muke, nisi pesimista - ovim rečima odgovarao je Čapek na "otužbe" da stalno priziva katastrofu, da ne veruje u napredak i da je pesimista.
Ipak, koliko god je dvadesetih godina prošlog veka bio u sukobu sa levicom, tridesetih je postao svestan buđenja fašizma.
O tome je pisao u drami "Bela bolest", upozoravajući na nadolazeći rasizam, a u liku velikog Maršala otvoreno aludirao na Hitlera.
Kada su zapadni saveznici odbili da brane prvu Čehoslovačku republiku (1918-1938), razočarao se u francusku i englesku demokratiju. Izgubio je ideale u koje je verovao i rekao: "Umro je moj svet. Nemam više zašto da pišem..."
Odbio je da napusti otadžbinu posle okupacije Nemačke i ubrzo preminuo od upale pluća, 25. decembra 1938. godine. Njegov brat Jozef imao je još tragičniju sudbinu: izgubio je život u koncentracionom logoru Bergen-Belsen.
Koliko je Karel Čapek značio svojim sunarodnicima, možda najbolje svedoče reči da za "duhovnu Čehoslovačku njegova se smrt može uporediti sa teritorijalnim gubicima zemlje".
Na komemoraciji u beogradskom Pen klubu, o Čapeku je izuzetno nadahnuto govorila Isidora Sekulić: - Masarik i Čapek, kao dva junaka poslednje Čapekove drame, sastali su se da jasno promisle, i jasno napišu, i ostave otadžbini određenje šta je duhovno jezgro u narodu i u čoveku. Šta je cilj života, šta je poslednji smisao svake borbe i kako se čuva blago duha narodnog. Ono što može, za nevolju, postojati i samo sobom, ostavljeno od svih, bez odnosa sa ikojom stvari ako se desi da se svi odnosi pomrse i pokidaju, ali što se ipak mora osiguravati svaki dan....
Jedan francuski pesnik, koji je slično Čapeku 1938. pao i izdahnuo u godini francuskog sloma, napisao je i za svoj i za sve narode sveta: "Što je kompromitovano, kompromitovano je uvek. Ali, što je ostalo čisto, nije osigurano" - istakla je mudra Isidora Sekulić.
ŠTA JE RUSKI PLAN “N”: Ukrajina bi mogla da ostane bez nekoliko važnih oblasti ukoliko Moskva uspe (VIDEO)
NjIHOV primarni cilj je zaštita ruskih pograničnih regiona, kao što je Belgorod, ali sekundarni ciljevi su zauzimanje Harkova, Sumija i Dnjepropetrovska.
26. 04. 2024. u 20:00
TEŠKE VESTI IZ VAŠINGTONA STIGLE U KIJEV: Nema više "patriota" za Ukrajinu
VAŠINGTON još nema besplatne sisteme protivvazdušne odbrane "patriot" koji bi mogli da budu prebačeni u Ukrajinu, proizilazi iz intervjua sa američkim savetnikom za nacionalnu bezbednost Džejkom Salivanom za MSNBC.
26. 04. 2024. u 19:17
LjUDI SE ČUDE: Žika prima OGROMNU penziju - "službenik tri puta proveravao, nije mogao da veruje"
"TAJNA je u tome što je mene pokojni Aleksandar Tijanić naučio da to tako radim..."
26. 04. 2024. u 22:32
Komentari (0)