SLOBODA NA RODNOM PRAGU: Čuvena "Ježeva kućica" Branka Ćopića, kao izložba koja "izmišlja bolji svet", u Muzeju Jugoslavije

PO šumi, širom, bez staze, puta Ježurka Ježić povazdan luta... Ovi, ali i drugi stihovi čuvene "Ježeve kućice" Branka Ćopića, uz koje su odrastale mnogobrojne generacije u bivšoj Jugoslaviji, ispisani na podu izložbene sale u Muzeju 25. maj, svojevrsni su putokaz kroz sećanje i nostalgiju, ali i čitavu šumu asocijacija na značenje doma, blisku prošlost, ksenofobiju, a nalaze se na novoj postavci MJ.

Foto Tanjug

Izložbu koja je ponela naslov Ćopićeve poeme, uz dodatak - "Izmišljanje boljeg sveta", kustoskinje Sara Sopić i Mirjana Slavković osmislile su uz pomoć dece, uzrasta od pet do deset godina, i to iz Beograda, Zagreba i Sarajeva. Pa se u čarobnoj, muzejskoj šumi, kroz koju, uz Ježurka, lutaju lija, vuk, meda i divlja svinja, našla i lijana, na kojoj mogu da se ljuljaju (u kući divlje svinje koja ne postoji u pesmi, ali je ima u njihovoj mašti i na postavci, kao i vukove i medine kuće).

Ali, i trambolina po kojoj mogu da skaču, u dvorištu ježeve kuće, predstavljene kao kamp prikolica, popularna sedamdesetih u Jugoslaviji, opremljena svakodnevnim predmetima iz toga vremena, iz fonda Muzeja Jugoslavije. A u luksuznoj kući Lisice Mice, mesto su našli i drugi, vredni eksponati poput činije za voće, poklona Titu od Hajla Selasija, ali i "Rozental" porcelan, neobične srebrne činije u obliku šumskih životinja... Tu su i različita izdanja "Ježeve kućice", ali i dečji crteži inspirisani "ježem budalom", koji brani svoj dom.

Autorke tvrde da su se u stvaranju postavke vodile nečim što je Ćopić izrekao u jednom intervjuu: "Nekad mi se čini da je dečja literatura samo jedan vid bežanja od stvarnosti, od sukoba sa njom. Od neljudskog sveta čovek se spasava vraćanjem u detinjstvo, izmišljajući novi svet koji je bolji i ljudskiji od onoga koji ga okružuje." Tako su je podelile u dva dela: jedan je posvećen tom boljem, svetu poezije, a drugi piscu koji je u njega bežao iz svog "lepog i strašnog života", kako je to zapisao u oproštajnoj poruci, pre nego što će skočiti u sopstveni kraj, a deo je ove izložbe.

Zahvaljujući SANU i Zadužbini Branka Ćopića, izložen je piščev radni sto, pisaća mašina, umetničke slike kojima je bio okružen, lične stvari, penkala, originalni rukopis "Ježeve kućice", nagrade, ordenje, pasoši, školska svedočanstva (iz kojih se vidi da je ponavljao), štampana dela, pisma... Među njima i jedno dramatično, iz šezdesetih godina, u kome se obraća Aleksnadru Rankoviću, sa molbom, da se deset godina posle objavljivanja "Jeretičke priče", konačno razreši taj slučaj, a ne da se svako malo poteže pitanje njegove podobnosti. Iz kolekcije koju je MJ nasledio od Muzeja revolucije, na postavci je i puška sa kojom se borio kao partizan u Drugom svetskom ratu.

U realizaciji izložbe, koja između ostalog pokreće i pitanje prećutkivanja, pa čak i cenzure, Ćopićevog dela posle raspada Jugoslavije, učestvovali su i likovni umetnik Siniša Ilić, Ana Dimitrijević i Aleksandar Popović, iz umetničkog kolektiva "Karkatag", dizajner Bojan Palikuća, i mnogi drugi, među kojima su i studenti scenografije sa BU.

Ovaj originalni, multimedijalni projekat, koji će pred publikom biti do narednog aprila, namenjen je starijima da se podsete, a mlađima da spoznaju dubinu plemenitosti pouke, koju je Ćopić ostavio, kroz reči Ježurka Ježića:

"Ma kakav bio moj rodni prag,/ on mi je ipak mio i drag./Prost je i skroman, ali je moj,/ tu sam slobodan i gazda svoj."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije