POGLED ISKOSA: Tamo gde prestaje istorija

Piše Dejan Đorić

09. 08. 2022. u 15:55

DRAGAN Jovanović Danilov spada u naše obrazovane književnike i likovne kritičare.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Тамо где престаје историја

Foto: Promo

On Aleksandru Grubor (Beograd, 1959), za prijatelje samo Sašu, smatra najvažnijom živom Srpkinjom. Ko je Saša Grubor, u koju Jovica Aćin kao i kustosi Muzeja savremene umetnosti imaju poverenje? Reč je o stvaraocu sa zvanjem istaknutog umetnika, književnom prevodiocu, članu Udruženja prevodilaca Srbije, po formalnom obrazovanju istoričarki umetnosti, likovnoj kritičarki i proznom piscu. Prevodi sa francuskog, ruskog, engleskog i italijanskog jezika. Od 1983. godine objavila je, pored velikog broja prevoda, i niz tekstova iz oblasti likovne i književne kritike, eseja i kratkih priča. Hroničar je zbivanja na kulturnoj sceni, urednik "Književnih novina" (1996-2001) i "Srpskog književnog lista", od njegovog osnivanja 2002. godine do danas. Objavila je knjige lirske proze "Olimpski soj" (IRO "Rad", 1998), "Sporim brodom za Kinu" ("Narodna knjiga", 2007), "Vajmar koga nema" ("Narodna knjiga", 2008), a za knjigu kratkih priča "Ne propovedam više pticama" dobila je nagradu časopisa "Priča" za 2013. godinu. U Banjaluci (izdavač "Kuća poezije") objavila je 2017. sjajnu knjigu svojih odabranih prevoda pod nazivom "Prsti i ne-prsti (Od Sartra do Kuspita)". Reč je o jednom od najboljih naših izdanja likovne teorije XX veka koje je ona priredila i sa uvodom o svakom tekstu. Šteta što je i ta knjiga doživela sudbinu većine onih iz Republike Srpske, ne distribuisanih u Srbiji.

Foto: Promo

Prošle godine izdavač Odysseus iz Beograda objavio joj je knjigu "Nowhere (Land). Tamo gde prestaje istorija". Reč je o knjizi kakva nikada nije izašla ne samo u srpskom izdavaštvu, originalne poližanrovske strukture, sasvim različitih literarnih izvora, koje objedinjuje autorkin lični stvaralački izraz. Ona postavlja u prvi plan ideju koju su i drugi branili, da je na jednoj strani likovna umetnost, a na drugoj sve što se piše o njoj zapravo samo vid književnosti. Tako u ovom romanu, porodičnoj hronici, putopisu i autobiografiji, putujemo po najlepšim prirodnim i duhovnim predelima izgubljene države, sada nedođije i utopije, od Ohrida do Ljubljane, od prvih životnih iskustava do ovih dana, ali bez bilo kakvog vulgarnog politisanja ili svrstavanja na neku od strana. Pratimo autorkin lični i javni život kroz više decenija prelomljen u doživljajima sa njenim supruzima, profesorima sa istorije umetnosti, ocem koji joj spasava život i majkom, prijateljima, crkvama, gradovima i ljudima iz kojih izranja srećniji svet od našeg. Svedok i saučesnik srpske likovne scene Aleksandra Grubor se u knjizi iskazuje i kao naš najbolji poznavalac rane hrvatske moderne, vešto uvodeći likovne kritike, duže studije poput one o Jozefu Plečniku i intervjue u tkivo sećanja knjige koja je izraz nostalgije i kritike savremenosti, ali i vid kulturnog prostora u kome prestaje i počinje neka bolja istorija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!