KAD god se zateknem na ulicama grada u kome živim (i ne samo ovog grada) prenem se kao iz grozomornog sna; prožmu me ledeni srsi devedesetih iz Zagreba, gde sam izvesno vreme živeo po sili egzistencijalne peristaltike, a otišašvi zarana sa zavičajne, nekad legendarne Suve međe u Krajini, u Pavelićevo i docnije Brozovo vreme biološki i ideološki devastirane u svakom pogledu.

Komentari (0)