KNJIŽEVNA KRITIKA - Etnološka riznica: Radosav Stojanović "Zemaljski dni Nade Kristine", "Nais print"

Slađana Ilić

01. 06. 2021. u 19:06

ROMAN "Zemaljski dni Nade Kristine" književnika Radosava Stojanovića poslednji je deo trilogije koju čine još i knjige "Divlji kalem" i "Tri hvata neba".

КЊИЖЕВНА КРИТИКА - Етнолошка ризница: Радосав Стојановић Земаљски дни Наде Кристине, Наис принт

Foto: Privatna arhiva

Ono po čemu je svaka od njih karakteristična jeste što pisac u njihovo središte stavlja sudbinu žene. Način na koji to čini govori mnogo, kako o samom piscu, tako i njegovoj književnosti. Naime, Radosav Stojanović, koji rado pripoveda o ženi i u svojim pričama pokazuje kako se takve tematske osnove realizuju na visokoumetnički način, isključivo u okvirima književnosti, govori i o tome da je njegova zainteresovanost za ženu i njenu sudbinu iskonska, a ne, što je danas najčešće slučaj, projektna i ideološka.

Nijansirajući psihološki svoje junakinje s velikom osetljivošću, detaljno nas upoznaje sa svime što njihovu sudbinu uslovljava. Reč je, naravno, o izrazito patrijarhalnom podneblju južne Srbije. Dok u delu Bore Stankovića nalazimo značaj nepisanih zakona patrijarhalnog sveta, temperament, uzavrelost, erotičnost, dert, žal za mlados ljudi s Juga, u "Zemaljskim dnima Nade Kristine" na osnovu sugestivnih, izrazito naturalističkih slika, prizora iz svakodnevice, upoznajemo svu surovost srpskog juga, bedu i muku stanovnika tog podneblja, najpre prelomljenu kroz prizmu rata i stradanja od Bugara, potom i njihov život u posleratnom periodu, i poziciju žene u tom svetu koja se, čini se, od iskona nije menjala.

U ovom romanu pozicija pripovedača, tj. glavne junakinje Nade Kristine je specifična. Iz samog "Slova pred priču" razumemo da ona pripoveda - autobiografski - retrospektivno, iza sopstvene smrti. I kako je čitavog života bila izložena nasilju - počevši od udaje na prevaru kada je praktično zatočena i silovana, potom maltretirana i torturisana od devera, pa i drugih srodnika iz muževljeve familije, unižavana, potkradana, ostavljena na milost i nemilost u svakom smislu, tako je i njen život završen - nasiljem, davljenjem, nakon čega je niko nije našao dve nedelje, jer je niko nije ni tražio.

Sada, s te pozicije, sa neba, s jedinog mesta na kojem je mirna, bezbedna, Nada Kristina izgovara:

"Kako mi zemaljski dni beoše ispričala sam sve. Mlogo izvuko u život i propati, mlogo za eden ljucki vek. Dosta e bilo, nek mi se duša malko rastereti. Kad me dole neje pogledal, naka me bar ovde Gospod pogleda".

Ovaj roman napisan je na dijalektu. Iz njega se upoznajemo ili podsećamo svog bogatstva i koloritnosti crnotravskog govora o kojem možemo čitati i mnogo više u "Crnotravskom rečniku" Radosava Stojanovića koji je objavljen na sajtu Srpske akademije nauka i umetnosti.

Pored toga, važno je kazati i to da su "Zemaljski dni Nade Kristine" prava etnološka riznica u kojoj se upoznajemo sa dominantnim zanimanjima stanovnika Crne Trave, sa oruđima i alatima, s terminologijom vezanom za tkanje, narodnu nišnju, pokućstvo, za mlevenje žita, za poljoprivredne radove, stočarstvo itd.

Pored toga, u romanu su kao nazivi pripovedanih mesta zastupljeni brojni toponimi crnotravskog kraja: Lebet, Mlačište, Pročolovci, Ranđelovci, Čemernik itd.

Posebnosti ovog romana kojem bi književni znalci, kao i etnolozi, trebalo da posvete značajnu pažnju, kao i opusu Radosava Stojanovića u celini, koji, čini se, nije dovoljno pažljivo pročitan, doprinose i crteži likovne umetnice Ane Momčilović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!