JAPANSKI ROKER POSTAO VOJVOĐANSKI GAJDAŠ: Kako je Taro Kadooka iz Tokija preko interneta zavoleo balkansku etno-muziku

Zoran Rajić

31. 12. 2022. u 19:00

JAPANAC iz Tokija na velikim vojvođanskim gajdama svira malo bačko kolo i uporedo peva "Svaka cura vole tamburaša, a gajdaša i cura i snaša"!

ЈАПАНСКИ РОКЕР ПОСТАО ВОЈВОЂАНСКИ ГАЈДАШ: Како је Таро Кадоока из Токија преко интернета заволео балканску етно-музику

FOTO: Privatna arhiva

Taro Kadooka (30), koji se u Zemlji izlazećeg sunca, surfujući po internetu, zaljubio u vojvođanske gajde, kaže da su mu navedeni stihovi najomiljeniji, jer pokazuju koliko je gajdaš bio popularan po selima u Bačkoj. Njegov sensei (na japanskom učitelj) Maksim Mudrinić iz Sivca, čuveni gajdaš i graditelj gajdi, ističe da je Taro, koji je pre devet godina došao u Srbiju privučen zvucima tradicionalne balkanske muzike, a najviše "šarenom harmonijom" starinskog duvačkog instrumenta sastavljenog od mešine i svirale - danas jedan od najboljih svirača na velikim gajdama u Srbiji!

O njegovoj očaranosti ovim instrumentom svedoči i naslov diplomskog rada koji priprema na Odseku za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu - "Autoetnografija: Vojvođanski gajdaš iz Japana"!

SRPSKA KUHINjA

MLADI Japanac je toliko postao naš da se predstavlja kao Taro Tarić.

- Ljudi su u Srbiji ljubazni, gostoljubivi i veseli i strpljivo mi objašnjavaju kad imam neki jezički problem. Sviđa mi se i hrana ovde. Volim pljeskavicu, gulaš, paprikaš, sarmu... Više volim meso nego ribu, pa mi prija srpska kuhinja - kaže Taro.

- Kao klinac u Japanu, bio sam fan hevi metala, svirao sam bas-gitaru. Ali, stalno sam tražio novu muziku za sebe, bilo avangardnu, bilo tradicionalnu. Tako sam na "Jutjubu" slučajno otkrio virtuozno srpsko kolo na harmonici. Oduševio sam se, pa sam od tada počeo da slušam i sviram balkansku muziku. Od benda koji u Tokiju izvodi bugarsku muziku učio sam da sviram bugarsko ćemane - gadulku. To mi je najomiljeniji gudački instrument, ali od svih najviše volim velike gajde - priča Taro na tečnom srpskom jeziku, koji je učio godinu dana u Tokiju pre dolaska u Srbiju, a potom još toliko u Beogradu, da bi mogao da se upiše na Filozofski fakultet.

Kaže da je na njegov dolazak u našu zemlju veoma uticao nastup beogradskog ansambla "Kolo" u Tokiju, jer je tada prvi put uživo slušao narodne srpske instrumente i pesme, što je na njega ostavilo snažan utisak.

RODITELjI VIŠE NE STREPE

OTAC službenik i majka prevodilac japansko-engleskog, od koje je nasledio lakoću učenja jezika i pisma (odlično vlada ćirilicom, kao i latinicom), strepeli su od odlaska jedinca u nepoznatu zemlju.

- Roditeljima su Srbija i Balkan bili nepoznati, jedino je sestra moje bake znala za Jugoslaviju i Tita. Sad su se uverili da mi je u Srbiji dobro i podržavaju me - zadovoljan je Taro.

- Čim sam došao ovamo, otišao sam u Sivac kod Maksima Mudrinića, kome sam zahvalan za sve što sam naučio o gajdaštvu. Pre toga sam na "Jutjubu" našao snimak velikih gajdi sa laktačom (pumpom na laktu), koje su me fascinirale, jer gajdaš svirajući može i da peva. Kao što kaže Maksim, gajdaš je one man bend, čovek orkestar - naglašava Taro.

Maksim se živo seća kako mu se pre devet godina na telefon javio mladić iz Japana, sa molbom da mu napravi velike gajde.

FOTO: Privatna arhiva

- Posle mesec dana došao je po gajde, koje sam opasao oko njega, a on je za pola sata počeo da ih svira i uz njih peva "Čija kola klepeću sokakom". To je bila senzacija! Onda mi je rekao da me već tri godine prati preko interneta, a "skinuo" me je u originalu, sa svim ukrasima. Da ništa drugo nisam uradio, bilo bi dovoljno to što sam na njega preneo ljubav prema gajdama - ističe Mudrinić.

Bio sam hevi-metalac, ali sam se zaljubio u bačko kolo

Taro je dosad nastupao na mnogim vojvođanskim festivalima i na Saboru gajdaša balkanskih zemalja u Svrljigu, a čest je gost raznih dešavanja u Beogradu, gde živi i studira. Pojavio se i u zapaženoj ulozi gajdaša u srpskom igranom filmu iz 2022. godine "Komunistički raj". U Srbiji je naučio da muzicira i na fruli, a pored gadulke i bas-gitare, svira i japanski kaval "šakuhači" i klarinet.

- Putujem malo po Balkanu da bih slušao lokalne muzičare. Želja mi je da sviram sa njima i naučim sve balkanske jezike. Trenutno učim romski kako bih razumeo o čemu peva moj omiljeni pevač Šaban Bajramović. A najviše bih voleo da sviram u nekom tamburaškom orkestru, jer mislim da je tamburica najbolji prijatelj vojvođanskih gajdi - kaže Taro.

Planovi su mu da nastavi da svira na gajdama kod nas, ali i u Japanu.

- Nekoliko puta sam tamo nastupao kao gajdaš. Mojim zemljacima je bilo neobično kad počnem da pevam, ali im se sviđa moje izvođenje. Tokom ovih godina nisam mogao da odlazim u Japan zbog pandemije kovida 19, ali sad je otvoreno. Ipak, i ovu Novu godinu ću proslaviti u Beogradu, a želim da čitaocima "Novosti", kao i meni, 2023. bude puna muzike i sreće - poručio je momak koji je učinio da zaista bude - Srbija do Tokija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!