CRNA GORA 2021: Izvoznik kriminala u region

ifimes.org

12. 03. 2021. u 19:38

MEĐUNARODNI institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz LJubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svetu. IFIMES analizira situaciju u Crnoj Gori nakon 100 dana od formiranja nove vlade u toj državi.

ЦРНА ГОРА 2021: Извозник криминала у регион

Foto: EPA

Iz analize „Crna Gora 2021: Izvoznik kriminala u region“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije delove:

Crna Gora 2021: Izvoznik kriminala u region

Na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, koji su održani 30. avgusta 2020. godine poražen je 31.godišnji režim Mila Đukanovića i njegova Demokratska partija socijalista (DPS).

Vlada je formirana 4.decembra 2020.godine i čine je tri koalicije: Koalicija Za budućnost Crne Gore 32,55% (133.267), Koalicija „Mir je naša nacija“ 12,53% (51.297) i Koalicija  „Crno na bijelo“ 5,53 (22.649).

Vlada je ekspertska bez učešća predstavnika manjinskih zajednica, koje su pod različitim oblicima pritisaka odbile poziv za učešće u Vladi pošto se još uvek nalaze pod kontrolom Mila Đukanovića i bile su njegove političke marionete u prethodnom periodu.

Nakon preuzimanja vlasti Vlada Crne Gore je izdavanjem obveznica na period od sedam godina u vrednosti 750 miliona € sa kamatnom stopom od 2,8% sprečila bankrot države. Izdavanje obveznica bilo je neophodno kako bi država u martu 2021.godine vratila dospelu ratu kredita od 525 miliona €, dok je ostali deo sredstva od obveznica namenjen za razvoj privrede. Zaduženje Crne Gore sada iznosi preko 100% BDP-a. Najveći kratkoročni izazov za Vladu je suočavanje sa pandemijom Covid-19 i njenim posledicama, pripreme za nadolazeću turističku sezonu, jer Crna Gora ne može sebi priuštiti još jednu propalu turističku sezonu. Crna Gora još uvek nema usvojen budžet za 2021.godinu.

Analitičari smatraju, da je važno je da je donesen izmenjen Zakon o slobodi veroispovesti ili uverenja i pravnom položaju verskih zajednica kako bi se eliminisale tenzije u crnogorskom društvu. Aktualna vlada preuzela je vođenje države na vrhuncu pandemije Covid-19 uz tešku zaostavštinu režima Mila Đukanovića i DPS. Očekivanja građana od nove vlade su velika, napravljeni su značajni pomaci u prvih 100 dana vladavine na području socijalne pravde („pravda za sve“), nediskriminacije i  odlučnoj borbi protiv kriminala i korupcije. Stalnu prepreku delovanju vlade predstavlja predsednik Crne Gore Milo Đukanović, koji se nalazi na vrhu kriminalne hobotnice i kadrovi DPS-a, koji su kapilarno zastupljeni u svim delovima državnih institucija. Simbolično, Crna Gora je brod na kojem je kormilar premijer Zdravko Krivokapić, a posada je od DPS-a. To su nemogući uslovi za rad, jer su stalna podmetanja i opstrukcije od pripadnika bivšeg režima ali i od predsednika Đukanovića. Crnu Goru očekuju korenite promene, a pre svega uspostavljanje snažnih državnih institucija, a ne kao dosada vladavina pojedinca sa slabim ili njemu podređenim institucijama.

Bošnjaci i Albanci da grade svoju budućnost bez Đukanovića

Period 31-godišnje vladavine režima Mila Đukanovića ostavio je snažne posledice na Bošnjake i Albance u Crnoj Gori,  koji su bili nezaobilazan faktor njegove vladavine. Pojedinci iz te dve etničke zajednice omogućavali su sve vreme održavanje na vlasti autoritarnog režima. Iako Crna Gora kao država nema nijedne većinske etničke zajednice politički čelnici Bošnjaka i Albanaca pristali su „dobrovoljno“ da budu manjinska zajednica u državi u kojoj nema većine.

Milo Đukanović bio jedan od glavnih protagonista ratova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Pored toga što je za vreme rata u BiH bio premijer Crne Gore i povremeno sudelovao na sednicama Vrhovnog saveta odbrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije, njegova odgovornost je vezana i za dešavanja unutar same Crne Gore. Tokom rata u BiH Đukanović je uspeo odvojiti Islamsku zajednicu u Crnoj Gori i sebi postaviti lojalno rukovodstvo Islamske zajednice, koje nema nikakve institucionalne veze sa Bošnjacima-muslimanima Bosne i Hercegovinom. Iz tog perioda su prekinute vekovne veze muslimana Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koje nikada više nisu institucionalno obnovljene. Pored poznatih slučajeva ratnih zločina Bukovica, Štrpci, deportacije Bošnjaka-muslimana, koncentracionog logora Morinj brojni su drugi slučajevi zlostavljanja Bošnjaka. Posle rata Bošnjaci su se našli pod pritiskom snažne asimilacije tzv. „novocrnogorstva“.

Đukanović je Bošnjake uspeo podeliti stvorivši najmanje tri etničke zajednice: Bošnjaci, Muslimani i Crnogorci islamske veroispovijesti. Tako su Bošnjaci u Crnoj Gori prestali biti samostalni politički faktor, a intencija je da u budućnosti budu svedeni na nekoliko procenata stanovništva i da većina od njih postanu Crnogorci islamske vjeroispovijesti, koji govore crnogorski jezik. Zbog toga nije slučajnost, a analitičari postavljaju pitanja koja je njegova uloga, da je za dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost postavljen etnički Bošnjak. Predstojeći popis stanovništva u Crnoj Gori imati istorijski značaj za Bošnjake, jer je tim popisom predviđeno da Bošnjaci budi svedeni na samo nekoliko procenata stanovništva i postanu nebitan politički faktor.

Đukanović je čak uspeo postati počasni senator Bošnjačkog instituta u Sarajevu. To je redak slučaj u svetu da žrtve iskazuju divljenje i poštovanje prema svom dželatu kao što su to institucionalno uradili pojedini Bošnjaci prema Mili Đukanoviću, neosuđenom ratnom zločincu.

Analitičari smatraju, da Bošnjaci i Albanci moraju početi graditi svoju budućnost sa ostalim sugrađanima bez Đukanovića, koji je prošlost i moraju biti oprezni, da ne postanu najveća kolateralna šteta nezavisnosti Crne Gore, a bez njih Crna Gora ne bi mogla postati samostalna i nezavisna država.

Uvlačenje Bosne i Hercegovine u odbranu Đukanovića

Crna Gora je 2017. godine postala punopravna članica NATO-a. Đukanović je preko noći napravio politički zaokret kako bi osigurao svoju vladavinu proklamiranjem nove namere Crne Gore da postane članica NATO.

Iako je Crna Gora postala članica NATO, Đukanović još uvek koristi političke manipulacije i plasira (dez)informacije o navodnoj ugroženosti Crne Gore, posebno od Rusije i Srbije. Nije poznato, da je Rusija napala ijednu državu članicu NATO-a od njegovog osnivanja, dok je Srbija bila bombardirana od NATO saveza 1999.godine.

Analitičari smatraju, da Milo Đukanović pokušava uključiti Bosnu i Hercegovinu posebno bošnjački politički faktor u odbranu svoje vlasti, a ne Crne Gore, koja je članica NATO-a i koju navodno treba da odbrani i zaštiti Bosna i Hercegovina, koja nije članica NATO-a i koja je ranjiva i ugrožena brojnim unutarnjim i vanjskim opasnostima i izazovima. Đukanović okuplja pojedince, nevladine organizacije i civilno društvo iz Bosne i Hercegovine, da bi navodno zaštitio ugroženu Crnu Goru članicu NATO-a, ustvari pokušavši zaštititi svoj opstanak na vlasti ali i na slobodi. Pokušava se pred očima javnosti provesti proces „humanizacije“ ratnog zločinca.

Crna Gora izvozi kriminal u region

Dolaskom nove vlasti Crna Gora postaje nesigurna za (organizirani) kriminal, koja je za vreme Đukanovićeve vladavine postala utočište regionalnog i međunarodnog kriminala. Brojni su izveštaji koji su ukazivali, da je Crna Gora utočište kriminala, koji se od strane Zapada tolerirao, jer je izgovor bio, da su mir i stabilnost važniji od demokratije i vladavine prava. Koreni kriminala u Crnoj Gori su iz vremena ratova u regionu i međunarodnih sankcija i u tom periodu stvorile su se neraskidive veze između političkih i kriminalnih struktura.

Organizirani kriminal je dolaskom nove vlasti počeo polako napuštati Crnu Goru i tražiti utočište u drugim državama regiona, posebno u Srbiji. Đukanoviću je posebno odgovaralo, da deo kriminala i mafije izmesti u Srbiju, ali i u druge države regiona kako bi postao politički faktor u tim državama. Izvozom kriminala u region Đukanović pokušava sačuvati svoju ulogu regionalnog igrača. U tome prilog ide „hibridizacija“ Crne Gore po uzoru na režim Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) u Severnoj Makedoniji u kojoj su obaveštajne službe registrirale preko 150 internet portala za publiciranje fake news, isti model Đukanović sada primenjuje u Crnoj Gori. Cilj je nasilno svrgavanje predsednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS) sa vlasti, kako bi se izazvala destabilizacija Srbije i doveo u pitanje završetak dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine što bi ponovno destabiliziralo region i stvorilo nove pođele, jer je upravo politika pođela karakteristična za Đukanovića i održavala ga je sve vreme na vlasti.

Analitičari smatraju, da je izvozom kriminala iz Crne Gore trenutno najviše ugrožena Srbija, jednim delom i Bosna i Hercegovine. Uvezeni i domaći kriminal, dio političkih struktura i jedan dio stranog faktora uključeni su u rušenje vlasti aktualnog predsednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS), koji je pravovremeno prepoznao te opasnosti i krenuo u obračun sa kriminalom.

Analitičari smatraju, da je ključan potez koji je poduzeo predsednik Srbije Aleksandar Vučić obračun sa kriminalom u vlastitim redovima, jer istinska borba protiv kriminala počinje tada kada se počinjete obračunati sa kriminalom u vlastitim redovima i to već nagoveštava uspeh, koji će država Srbija ostvariti u obračunu sa kriminalom i kriminalcima. Srbija je izabrala pravi put za obračun sa kriminalom i zbog toga će uspeti, a to će pokrenuti iste i/ili slične procese u drugim državama regiona što pojedinim političkim čelnicima ne odgovara.

Izvozom kriminala i mafije iz Crne Gore nisu ugrožene samo države regiona nego i države članice EU. Istragom praćenja financijskih tokova moguće je primetiti, da su enormne sume „sumnjivog“ novca iz crnogorskih banaka proteklih meseci intenzivno prebačene u inostranstvo.

Ključna greška nove vlasti – ne raspuštanje ANB

U Crnoj Gori još uvek imamo UDB-u (Uprava državne bezbednosti), koja nikada nije rasformirana, jer se postavlja pitanje ko preti Crnoj Gori i koliko ima potencijala da se odbrani. Crnoj Gori prete visoko organizirani kriminalci i tu je potrebna osposobljena i opremljena snažna policija i tužilaštvo. U Crnoj Gori je sve kapilarno prožeto kriminalom i korupcijom, a rešenja je potrebno potražiti „od glave prema repu“. Servis kriminala je bila Agencija za nacionalnu bezbednost (ANB).

Analitičari smatraju, da je nova vlast napravila ključno grešku što nije raspustila Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB), čiji kadrovi i dalje destabiliziraju Crnu Goru i region i servis su kriminalnih struktura. ANB je u osnovi zločinačka organizacija. Češka je rasformirala i demontirala službe državne i vojne bezbjednosti. To je najbolja opcija za takve službe, iako država jedno vrijeme neće moći dobivati i koristiti informacije relevantne za njene odluke. U primeru Crne Gore ANB je servisirala kriminal i kriminalce potrebnim informacijama. Kriminalci ne mogu egzistirati, ukoliko to ne dozvoli država i njene institucije.

Analitičari smatraju, da je za stabilnost i mir te prosperitet Zapadnog Balkana potreban snažan angažman NATO-a. Međutim, ne postoji primer u istoriji NATO-a, da je neki politički čelnik srozao ugled NATO-a u tako kratkom vremenu kao što je to uradio predsednik Crne Gore Milo Đukanović od 2017.godine kada je Crna Gora postala punopravna članica NATO-a i zbog toga je Đukanović već duže vrijeme realan i ozbiljan problem za sam NATO i njegov ugled.

Protjerivanje ambasadora Božovića – test za premijera Krivokapića

Režim Mila Đukanovića proterao je ambasadora Republike Srbije Vladimira Božovića nekoliko dana pre parlamentarnih izbora zbog navodnog mešanja u unutarnja pitanja Crne Gore. Proterivanje ambasadora je mera, koja se u praksi retko primenjuje posebno ne između prijateljskih i susednih država, jer faktički znači neku vrstu predratnog stanja kada se očekuje, da jedna država objavi rat drugoj državi ili da trajno naruši odnose između dve države. Pre proterivanja ambasadora Božovića ministru-savetniku Ambasade Srbije crnogorske vlasti zabranile su dostup do institucija države Crne Gore.

Analitičari smatraju, da je potrebno, da nova Vlada Crne Gore relaksira odnose sa Srbijom i drugim susedima i predlažu, da održi zajedničke sednice sa vladama susednih zemalja. Kao korak prijateljstva i prijateljskih susjedskih odnosa Vlada Crne Gore trebala bi što pre, da donese odluku o povratku ambasadora Božovića u Crnu Goru i time barem delimično popravi narušene odnose između dve zemlje. To je istinski test za premijera Krivokapića, da pokaže da vodi politiku diskontinuiteta u odnosu na režim Mila Đukanovića i da nije njegova ekspozitura.

Zavisnost Crne Gore od Rusije i Kine

Crna Gora iako je punopravna članica NATO-a u svome sigurnosno-obaveštajnom-odbrambenom sistemu ima snažno infiltrirane (pro)ruske kadrove. Ruse je u Crnu Goru na velika vrata doveo upravo Đukanović. Crna Gora je ekonomski vezana za Rusiju, jer je 20% kompanija u ruskom vlasništvu (i 20% kompanija u vlasništvu državljana Srbije), dok Kina ima kontrolu nad javnim financijama preko plasiranog kredita za auto-put, jer kontroliše ključnu investiciju auto-put Bar-Boljare i može da ugrozi javne financije Crne Gore u svakom trenutku. Izgradnja auto-puta povećala je tada spoljni dug na više od 70% BDP-a, dok sada vanjski dug iznosi preko 100% BDP-a. Vlada Crne Gore ušla je u ovaj projekat usprkos oštrim upozorenjima Brisela i Vašingtona.

Analitičari smatraju, da ne postoji država članica NATO-a, koja je tako zavisna od Rusije i Kine kao što je to Crna Gora.

Analitičari smatraju, da Crna Gora mora izrađivati snažne državne institucije, jer je praksa pokazala da su države bez institucija uglavnom u rukama mafije i tako postaju lagan plijen za ruski i kineski utjecaj. Crna Gora je školski primer takve države.

Nova vlada mora poslati jasne poruke Zapadu

Nova Vlada Crne Gore mora poslati jasne poruke Zapadu, kao što je uradio premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić prilikom posete sedištu EU i NATO-a Briselu, a ne zbunjujuće poruke kao što to rade pojedini predstavnici aktualne vlasti što iskorištava poraženi autokrata Đukanović. Uključivanjem u regionalnu inicijativu „Mini Schengen“ Crna Gora će unaprediti regionalnu saradnju i svoju poziciju u regionalnim i međunarodnim odnosima. Crna Gora oslonjena je na zemlje regiona, turizam i uslužnu delatnost.

Analitičari smatraju, da je došao Đukanovićev kraj političke, a početak pravosudne karijere. Kroz institucije sistema mora se provesti temeljita i na zakonu i pravilima pravne države zasnovana istraga i potraga za opljačkanim novcem/imovinom građana Crne Gore i zbog toga je potrebno osnovati poseban Fonda za vraćanje nezakonito stečene imovine od pripadnika bivšeg režima, članova njihovih porodica i osoba, koje su se u njihovo ime enormno obogatili i opljačkali Crnu Goru. Nedavni odlazak Hašima Tačija (PDK) u Haag (KSC-SPO) kao Đukanovićevog politično-kriminalnog sijamskog blizanca pokazuje, da je pravda spora ali ipak dostižna. Na Kosovu za Tačija se koristi izraz „zločinac rata“ i „zločinac mira“, isti izraz se može upotrebiti i za Đukanovića. 

Analitičari smatraju, da je za rasvetljavanje sveukupne situacije u Crnoj Gori od izuzetne važnosti istražiti i obaviti imena stranih zvaničnika, prvenstveno EU, koji su ulazili u kriminalne aranžmane sa Milom Đukanovićem i bili sa njegove strane „nagrađivani“ sumnjivim novcem. Još uvek je problem, da je neosuđeni ratni zločinac na čelu jedne od vojski NATO-a. Ozbiljan je problem što je Đukanović, kao neosuđeni ratni zločinac vrhovni komandant NATO vojske – Vojske Crne Gore. Ulazak u „Mini Schengen“ ujedno znači i dekriminalizaciju regiona, i potpuno je jasno zbog čega je taj projekat sve vreme opstruirao odnosno odbijao Đukanović. Važno je, da su započeti pozitivni procesi u regionu, koji polako ali sigurno eliminiraju nosioce kriminala kao što su Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE), Hashim Thaci (PDK), a na red dolaze Edi Rama (PS), Bojko Borisov (Gerb) i Milo Đukanović (DPS).

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

SVAKO IZVOZI ONO STO IMA VISKA

12.03.2021. 21:40

STA BI DRUGO IZVOZILI? Zita nemaju ni za sebe, masine, automobile, kucne aparate, i elektroniku nikad nisu ni proizvodili, e jedino kriminal imaju za izvoza, mogu podmirit celu evropu, ako bi se udruzili sa Kosovom i Albanijom, mogu podmirit ceo svet.