НАСМЕШЕНИ људи на рекламама перу зубе, шетају пса, сипају прашак у веш-машину, узимају кредите... Од запослених у корпорацијама тражи се да уз осмех примају све нелагодности и не покажу да их се било шта дотиче.
Nijedna kultura, pa ni zapadna, ne može da propiše šta je to sreća. Ni za pojedinca ni za kolektiv. Problem je što neke kulture poput Zapadni, ali I neke istočne, razvijaju nelagodu uz dodatak agresije kada neko drugi ne prihvata njihove propisane obrasce. Razvoj je bitan, kako lično, tako I kolektivni. A razvoj je nemoguć u obrascima I stereotipima. Pravoslavlje ima tu jednu bitnu pozitivnu komponentu, direktan odnos sa dušo I sabornost. Obrasci postoje samo u ritualima, ali razvoj jedinke se ne sputava, kritičko promišljanje se ne sputava, a srećan se zapravo ne traži u mayerijalnom zadovoljenju, već u odnosu sa Bogom. I sve što stvara I donosi radost, razume se kao dar od Boga. A ne kao lični uspeh. Zato je isključena gordost kao smrtni greh I majke svih grehova. Dakle, biti srećan nije propis, nego dar do koga dolazimo prolazeći kroz iskušenja. A iskušenja izazivaju čitav spektar loših osećanja. Što je normalno za svako ljudsko biće. Ne mislim da će se u budućnosti rađati ljudi drugačiji od današnjih. Zbog klimatskih katastrofa , pandemija I digitalnog nuklearnog naoružanja, više se pribojavam da li će život na Zemlji uopšte opstati. To kao da priželjkuju ekscentrici,avanturisti I opportunisti, poput Maska I sličnih. A savremeni Noje nikako da se pojavi. Makar kao upozorenje svima.
Коментари (3)