Zapisi iz Pariza: Amerikano

Goran Čvorović

29. 12. 2019. u 10:50

Tako je, otprilike, ovog jutra, izgledao razgovor između strpljive devojke u kafiću i nekadašnjeg Beograđanina koji je iz svog rodnog grada otišao odavno

Записи из Париза: Американо

Depositphotos

- MOLIM vas, kafu! - naručuje bivši Beograđanin, koji je, ovih prazničnih dana, ponovo, posle dužeg vremena, iz Pariza, gde sada živi, došao u svoj rodni grad.

- Kakvu ćete? - ljubazno mu odgovara pitanjem devojka koja pronosi poslužavnik.

- Gorču.

- Pitam, koju ćete kafu?

- Običnu.

- Mislite li da imamo neobičnu kafu?
- A kakvu imate?

- Produženu ili kraću.

- Ja bih normalnu.

- Sve su naše kafe normalne.

- Odlično. Donesite, onda, jednu.

- Hoćete li nes? Hladan ili topao?

- Neka samo bude crna i vruća.

- Znači, topli nes?

- Ne znači.

- Hoćete li espreso?

- Hoću da najviše podseća na domaću.

- To je amerikano. Ali, mi nemamo klasični amerikano.

- Imate li klasični turkano ili srbijano?

- Šalite se, zar ne?

- Šalim se.

- Hoćete li, onda, produženu, s malo više vode?

- Može.

- S hladnom ili vrućom vodom?

- S mlakom.

- Mislite s mlekom?

- Ne mislim.

- Da nećete, možda, kapučino?

- Ni slučajno.

- A late?

- Ma, hajte! Taman posla.

- Znači, bez mleka?

- Znači!

- Znate šta, da vam ja donesem espreso, pa vi sami dolijte vodu.

- Najbolje, onda, da je i skuvam sam!

PROČITAJTE JOŠ: Zapisi iz Pariza: Gratinirane maline


Tako je, otprilike, ovog jutra, izgledao razgovor između strpljive devojke u kafiću i nekadašnjeg Beograđanina koji je iz svog rodnog grada otišao odavno, kada se u beogradskim kafanama još nisu govorili strani jezici i koji se uželeo starih mirisa i ukusa iz vremena kada je hteo da ode baš zato što je bio smoren jer se kafa služila s ratlukom, nameran da otkrije beli svet.

A onda mu je bivša devojka, u socu prevrnute šoljice, pročitala daleko putovanje! Mislila je da će otputovati zajedno. Ali, život je zakuvao drugačije. Tada je, još uvek, pio slađu, s puno šećera.

Popio je produženi espreso u koji je sam dolio vodu, umesto ratluka pojeo biskvit i ponovo pogledao u šoljicu. Na dnu amerikana, koprcao se, bez vizije i predskazanja u nepostojećem talogu, beli porcelan. Po dnu šoljice, dugačko putovanje vrtelo se ukrug, otkrivajući da je, u međuvremenu, i Beograd postao beli svet.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije