NJIHOVI PROIZVODI OSVAJAJU TRŽIŠTE: Klinci, a već pravi majstori

Jelena LEMAJIĆ

14. 04. 2017. u 20:03

Proizvodi sa praktične nastave u subotičkoj hemijsko-tehnološkoj školi polako osvajaju tržište. Pripremaju 700 užina za svoje vršnjake, šiju, prave tečni sapun i rakiju "za medalju"

ЊИХОВИ ПРОИЗВОДИ ОСВАЈАЈУ ТРЖИШТЕ: Клинци, а већ прави мајстори

Krojačnica u školi Foto J. Lemajić

MOŽDA druge subotičke škole imaju lepšu spoljašnjost, ali iza zidova Hemijsko-tehnološke škole, zdanja starog više od veka, sigurno najlepše miriše. Vanila, cimet, origano, pa miris tek gotovog hleba, bureka ili lenje pite sa jabukama, samo su neke od aroma koje dolaze iz školske pekare. U mirisima, od kojih "ide voda na usta", uživa oko 600 đaka i profesora škole, a u ukusima i mnogi drugi Subotičani, jer su đaci tako dobro izučili praksu da se njihovi proizvodi nalaze na tržištu. Sve što se proda ide u budžet škole.

Od ranog jutra ovde vredno rade đaci trećeg razreda koji uče za pekare i vešto, kao pravi majstori, ali pod budnim okom profesorke Brankice Bajagić, svakodnevno pripremaju oko 700 užina za svoje vršnjake u tri kantine. Nekada i više, naročito kada se rade posebne narudžbe koktel peciva.

- Raditi i učiti ovde je pravo zadovoljstvo, kada se nešto voli ništa nije teško, pa ni to što smo u školi pre šest ujutru - priča Miloš Knežević, dok nam pokazuje kako se priprema žu-žu, ali ne onako kako ga peku savremene domaćice, smrznutog na "pek" papiru, već strpljivo obrađujući lisnato testo. - Ovde naučimo bukvalno sve što nam treba da bismo se sutra bavili ovim zanatom. Najviše uživam kad pravim "vučeno" testo za burek, to sam slušajući savete profesora sam naučio.

Dok Miloš planira da nastavi školovanje u ovoj oblasti, njegova drugarica Klaudija želi da odmah po izlasku iz školske klupe počne da radi. Znanje koje je stekla na praktičnoj nastavi u školskoj pekari u tome će joj i te kako pomoći.

ZNANjE ZA SOPSTVENI BIZNIS JOVANA Kovačević mašta da otvori svoju malu fabriku za proizvodnju tečnih sapuna i da se ovim poslom bavi ceo život.
- Pravila bih sopstveni sapun ili čak i kreme, jer se tehnologija ne razlikuje puno. Profesori su sve tajne podelili sa nama, što je jako korisno kada bih otvorila svoju firmu - objašnjava Jovana.

Ništa manje vešte nisu ni maturantkinje, koje u jednoj od susednih radionica uče proizvodnju tečnog sapuna i destilovane vode. Ne samo da su naučile, nego su tokom školske godine u ovoj učionici napravile oko četiri hiljade litara tečnog sapuna koji se koristi i u drugim školama, a može da se kupi i u prodavnicama kućne hemije.

- Pre dve godine škola je na konkursu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje dobila novac za kupovinu reaktora za proizvodnju tečnih sredstava za pranje i uređaja za proizvodnju demineralizovane vode - objašnjava profesor Damir Miljković.

- Od tada učenici samostalno učestvuju u proizvodnji sapuna, rade laboratorijske analize, trebuju sirovine...

Obezbedili smo im uslove kao u mini-fabrici i želja nam je da đaci u potpunosti ovladaju procesom proizvodnje i da kada završe školovanje mogu da rade u kompanijama koje se bave ovom delatnošću ili da pokrenu sopstveni biznis.

VEŠTINA I PREDUZETNIČKI DUH Hemijsko-tehnološka škola obrazuje đake u tri područja rada - 1. hemija, nemetali i grafičarstvo, 2. proizvodnja i prerada hrane, 3. tekstilstvo i kožarstvo, a želja da iz nje odu kao osposobljeni radnici, koji zaista poznaju posao za koji se školuju, bio je razlog da škola registruje proširene delatnosti.
- Na ovaj način smo mnogo sigurniji u sebe, i, iako imamo dobru saradnju sa privredom, ne zavisimo od poslodavca, već se visok nivo prakse obavlja u samoj školi - objašnjava direktor Nikola Matković. - Pored nastavka školovanja i zaposlenja, razvijanjem preduzetničkog načina razmišljanja želimo da im otvorimo i treći put za budućnost, da se upuste u sopstveni biznis po završetku škole.

Bez po muke devojke u uređaj sipaju vodu, potom dodaju sles, betain, kokosovo ulje, glicerin, miris, boju i druge sastojke. Dok gledaju kako mašina meša sastojke, jedna drugoj otkrivaju tinejdžerske tajne i planove za budućnost.

- Volela bih da nastavim ovo da radim. Ako ne pokrenem neki svoj biznis, onda bar da se zaposlim u struci - otkriva delić svojih planova Andrea Sič. - Na početku je bilo malo teško, ali je profesor korak po korak objašnjavao šta treba da dodajemo i u kojoj količini. Sada to sve sami uradimo i deluje tako lako.

U školskoj šivaoni zlatan zanat "ispekli" su modelari odeće, koji na 50 mašina kroje i šiju uniforme za svoje vršnjake, spremačice, majstore... Poslednjih dana malo više muke im zadaje krojenje muškog kaputa.

- Nije lako, ali savladaćemo i ovo - kratko će jedna učenica, ne dižući glavu od mašine.

Dok njihovi drugari brinu o hrani, higijeni i odeći, učenici završnog razreda smera vinar-vinogradar zaduženi su za užitak u Dionisovom piću. Roze sa etiketom HTŠ, vino koje ima dušu i u sebi nosi duh nezaboravnih školskih dana i zajedništva, nedavno se sa takmičenja u mađarskom gradu Eger vratilo sa srebrnom medaljom, a istim odličjem nagrađena je i rakija od jabuke Denisa Stoiljkovića.

- Nisam se nadao nagradi i zato smo bili još srećniji kada smo je osvojili. Ono što sam naučio u ovoj oblasti, savete i sugestije profesora, primenio sam u procesu pečenja rakije i drago mi je što uspeh nije izostao - ponosno će Denis, koji planira da studira Poljoprivredni fakultet. - Dosta toga sam naučio i želim da se usavršim i u budućnosti da se bavim voćarstvom. Zahvaljujući odličnoj praksi imam dobre temelje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)