Kako je Bobi Fišer zavoleo Beograd

Slobodan RISTIĆ

09. 07. 2014. u 21:35

Na današnji dan, 9. jula 1958, Bobi Fišer kao gost „Novosti“ prvi put došao u Beograd. Dogodilo se pravo čudo: Za dan-dva mladi američki šahovski šampion, osvojio je srce čitavog grada i razvila se obostrana večna ljubav.Novine su koštale 10 dinara, a ulazn

TO mogu samo „Novosti“. Na današnji dan, 9. jula 1958. mladi petnaestogodišnji američki šahovski šampion Bobi Fišer, čudo od deteta, doputovao je prvi put u Beograd, na proputovanju iz Moskve, kao gost naše redakcije! Cilj mu je bio Portorož, predstojeće kvalifikacije za prvenstvo sveta, Međuzonski turnir.

Večernje novosti“, koje su tada izlazile kasno popodne, objavile su na poslednjoj strani fotografiju sa aerodroma u Surčinu: „Fišer danas u Beogradu“, sa veliikim naslovom: Iz Moskve u „Moskvu“.

I znajući celu istoriju, čovek i danas ne može da sakrije uzbuđenje, prelistavajući stare komplete novina, o zbivanjima tih dana, koje su čuveni reporteri „Novosti“ Dušan Đurić, Stevan Tatić i Nikola Bibić živopisno odslikali.

NEPOBEĐENI ŠAMPION Robert Bobi Fišer, rođen je 9. marta 1943. u Čikagu, a umro 17. januara 2008. na Islandu. Nepobeđeni šampion. Titulu osvojio 1972. pobedom u Rejkjaviku nad Spaskim 12,5:8,5. Put ka tituli bio je fantastičan. Prvo mesto na Međuzonskom turniru 1970. u Palma de Majorki: 1. Fišer 18,5, 2-4. Geler, Hibner, Larsen 15, itd. Zatim u mečevima 1971: Tajmanov 6:0, Larsen 6:0, Petrosjan 6,5:2,5. Sahranjen 2008. kao islandski državljanin. Island je 2007. Fišeru dao državljanstvo, da ga Japan ne bi izručio u SAD, gde je osuđen zbog kršenja sankcija prema SR Jugoslaviji, igranjem meča 1992. na Svetom Stefanu i u Beogradu sa Spaskim (10:5 za Fišera).

Novosti“ su Bobiju organizovale dva trening meča, sa budućim velemajstorima Janoševićem i Matulovićem. Masa sveta bila je na tadašnjem Trgu Marksa i Engelsa (danas Nikole Pašića). Gore, u zgradi „Borbe“, u salonu „Novosti“ igrani su ti mečevi, a u sali „Ateljea 212“ („Atelje“ je tada bio u zgradi „Borbe“, gde je danas Komercijalna banka), na velikoj demonstracionoj tabli prenosili su se potezi. Zbog velikog interesovanja naplaćivane su karte. Novine su koštale 10 dinara, ulaznice 50. Čuvena šahovska lepotica, velemajstor, i najzad, slavna novinarka „Novosti“ Milunka Lazarević, komentarisala je poteze. I da se ne lažemo i Milunka je povećavala svu tu euforiju. Fišer je sa Janoševićem igrao 1:1 (dve remija), a Matulovića je pobedio sa 2,5:1,5.

Ali svi su osećali da se događa nešto veliko. I dok su šahovski eksperti izražavali sumnju da u tadašnjem trenutku Fišer može da uspe u Portorožu, čak i da uopšte osvoji 50 odsto poena, obični šahovski zaljubljenici bili su oduševljeni.

Bobi je postao miljenik grada. Bio je u Pionirskom gradu. Deca su ga oduševljeno pozdravila, a on je Grad u Košutnjaku uporedio sa Diznilendom, samo sa razlikom „što se tamo sve plaća“.

Fišerova starija sestra Džoan (20), koja ga je uostalom i naučila da igra šah, izrazila je želju da sa bratom odigra partiju tenisa, jer su videli „predivne terene“ na Kalemegdanu. Pred hotelom „Moskva“ gde su Fišerovi bili smešteni, uvek je neko čekao...

Mnogo godina kasnije, novi šahovski šampion Gari Kasparov, u svojoj knjizi „Moji veliki prethodnici“ ovako je zabeležio taj susret Fišera i Beograda.

U te dane u Beogradu je bio u prolazu američki majstor Mednis. Fišer obradovan neočekivanom gostu, pokazivao mu je kako je ‘tukao‘ Matulovića. Mednis priča: ‘Po danu Fišer me je vodio po gradskim parkovima. Među Beograđanima on je već bio znamenitost. Svuda gde smo se pojavljivali, zaustavljali su nas i okruživali ljudi‘.

U kultnom šahovskom klubu „Slavija“ u Dobrinjskoj, koji je nažalost sa demokratskim promenama devedesetih „oslobođen“ od šahista, igrani su blic mečevi Fišer - Matulović. „Novosti“ su pisale da je Fišer je propustio ručak, jer je Matulović poveo 5:0, pa dok nije izjednačio na 8:8, nije se prestalo igrati. Kasnije je Fišer dobio 7:1 i 5:0.

Ali zaista se događalo nešto veliko. Bila je to 1958, još „doba nevinosti“. Reporteri „Novosti“ su opisivali i peripetije.

Meč sa Janoševićem trebalo je da počne, ali zaboravljeno je na samo jednu sitnicu: nigde nije bilo šahovskog sata. Dušan Đurić je kršio ruke, jurio niz tri sprata „Borbe“, a onda se pojavio sa spasonosnim paketom. U njemu su bila dva „Insina“ budilnika!

I tako se razvila ljubav. Fišer je u Portorožu uspeo. Plasirao se, kao najmlađi u istoriji, na Turnir kandidata. Počeo je njegov nezaboravni pohod ka tituli svetskog prvaka - miljenika celog sveta.

U Beogradu je bio junak i 1970. na čuvenom „meču stoleća“ u Domu sindikata. Igrao je zatim i 1992. u Sava centru u reprizi meča iz 1992. sa Borisom Spaskim. Zbog tog meča i dolaska u Jugoslaviju zaradio je pretnju hapšenja od sopstvene zemlje. Kasnije je 2007. postupak bio pokrenut, bio je pritvoren u Japanu, gde se oženio. Šahisti čitavog sveta nosili su majice „Free Bobby Fischer“. Island mu je dao utočište. Tamo je i umro i sahranjen 2008, ali Srbija i Beograd zauvek su mu ostali u srcu.

A sve je počelo 9. jula 1958. I nije ni danas zaboravljeno. Povodom 9. jula, prvog dolaska Fišera u Beograd, danas će u kultnom šahovskom klubu „Beograd“, u Ulici kralja Milana, biti održan mali brzopotezni turnir...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (7)

Zoran

10.07.2014. 00:00

Fiser je prricao srpski kada ga gazda Jezda doveo na Sveti Stefan. Dok su ga vozili sa aerodroma izmedju sebe su pricali sve i svasta, misleci da on ne razume srpski. Kada je na Svetom Stefanu pricao sa princezom Jelisavetom Karadjordjevic na srpskom, oni se prenerazili sta je on sve mogao da cuje u dok ga vozili.

Miro Markovic

10.07.2014. 06:20

Americka imperija se grdno ogresila o ovoga telentovanosg sahistu, koji nije imao nikakve veze ni interese u politiku prljavih igara Istoka i Zapada. On je slavno prosao kroz svoj zivot, ponosno prkosio svojom humanoscu i umreo dostojanstveno u izganstvu iz svoje nazalost fasisticke zemlje (tako je sami Ameri zovu), koja je nekada bila uzor celom slobodnom svetu pa i nama. Ali, ne vise....

Djekna

10.07.2014. 08:01

Nekada ste pisali o ovakvim sampionima, ugoscavali ih, a danas nedeljno imate bar 3-4 vesti o Severini. Da mi je znati koliko vas samo placa za konstantnu reklamu, ta, u zivotu prosecnog gradjanina Srbije, totalno nebitna osoba!

ZV

10.07.2014. 11:48

Molim VAS da objavite ovaj komentar. Kad su SAD pocele da proganjaju svog najboljeg sahistu svih vremena on je pobegao u Japan, zemlja pod okupacijom SAD, pa je morao da bezi dalje. Trazio je azil u Srbiji i nije ga dobio, tako se Srbija oduzila svom velikom prijatelju koji je u vreme bombardovanja SRJ dosao da igra mec. Mnogo mi je zao sto oni koji u Srbiji odlucuju u moje ime donese tu odluku koje se ja i dan danas stidim. Jos nesto, dobio je azil na Islandu, hvala im.