Carević preživeo smrt

Violeta TALOVIĆ

11. 09. 2007. u 18:13

Sudbina carske porodice Romanov još jednom ustalasala javno mnjenje u Rusiji. Iščekuju se rezultati ekspertize, koja bi trebalo da razjasni jednu od najvećih misterija 20. veka. Da li je sin Nikolaja Drugog Aleksej umro tek 1979. godine

OTKRIĆE grupe ruskih istoričara i arheologa da ostaci, koje su pronašli u Sverdlovskoj oblasti kod Ekaterinburga, navodno pripadaju careviću Alekseju i kneginji Mariji, senzacionalistički je odjeknulo u Rusiji. Ukoliko istraživanja dokažu da su to zaista ostaci dece ubijenog imperatora Nikolaja Drugog, biće raskrinkana jedna od najvećih misterija dvadesetog veka.

Rezultati ekpertize, međutim, mogu biti negativni, jer verzija, po kojoj je carević izbegao smrt kada se revolucionarni režim surovo obačunavao sa njegovom porodicom, otvara novo istorijsko poglavlje postcarske Rusije.

Tvrdnju psihijatra dr Dalile Daufman da je Aleksej umro prirodnom smrću 1979. godine i da je sahranjen na gradskom groblju u Sankt Peterburgu, ovih dana potvrdiće (ili opovrgnuti) ruski eksperti. U rasvetljavanju tajne biće korišćene najsavremenije metode sudsko-medicinskog veštačenja. Dr Kaufman je, pak, u dubokoj starosti odlučila da progovori o tajni koja ju je mučila 40 godina.

Posle rata, kao mlad psihijatar, ona je radila u čuvenoj Petrovgradskoj bolnici. U januaru 1949. godine u bolnicu su, u stanju opšte psihoze, vezanog, doveli Filipa Gregoroviča Semjanova. Ovaj pacijent, tada četrdesetdvogodišnjak, se pokazao čovekom široke arudicije, inteligentan, aristokratskog vaspitanja, a govorio je četiri strana jezika. Na seansi koju je vodila dr Kaufman priznao je da je sin ruskog imperatora Nikolaja Drugog. Lekarima nije bilo teško da daju dijagnozu: paranoidni sindrom sa manijom veličine.

Ali, kako je vreme promicalo, čemerni iskaz pacijenta, koji se po svemu razlikovao od drugih, u lekarima je stvarao ljudske i profesionalne sumnje. Jer, paranoici sebe tako ne tumače. Kao konsultant, u bolnicu je te godine došao lenjingradski profesor Samjuel Ilič Gendelovič, koji se ranije bavio carskim dvorom i izučavao istoriju porodice Romanov. Pacijentu Filipu odmah je postavio težak zadatak - da rekonstruiše pojedine događaje i slikovito objašnjava detalje iz detinjstva. Odveo ga je u Zimski dvorac i rezidencije u Podmoskovlju. Šetnja ogromnim hodnicima i carskim odajama za pacijenta je bila azbuka. Dr Grendelovič i lično je pregledao pacijenta i izučio istoriju njegove bolesti. Osim spoljšnjosti, koja je neodoljivo podsećala na imperatora, Filip je imao delikatne zdravstvene probleme na koje su, po pronađenim dokumentima, još ukazivali carski lekari.

Pacijent je, takođe, na licu imao i mali ožiljak za koji je lekarima rekao da je od čekističkog metka, koji mu je "odgrizao" jagodicu. Po verziji dr Dalile Kaufman, dete je od straha palo u nesvest, a osvestilo se u nekom nepoznatom prostoru u koji ga je odveo nepoznat čovek. Posle nekoliko meseci, dečak je prevezen u Sankt Peterburg, u Milionaju ulicu, u kuću arhitekte Aleksandra Pomorančeca. Naslednik prestola dobio je novo ime - Vladimir Irin.

Iz skrovišta, koje mu je nudilo bezbednost i komfor, mladić je pobegao i kao dobrovoljac obreo se u Crvenoj armiji. Učio je u Balaklavskoj školi koja je iznedrila najbolje crvenoarmejske oficire. Zatim je kao jedan od najboljih, komandovao konjičkim eskadronom u Prvoj konjičkoj armiji čuvenog Buđonija. Učestvovao je u bojevima sa generalom Vrangelom, ratovao po srednjoj Aziji, a za iskazanu hrabrost komandant Vorošilov je mladom Irinu uručio orden.

Čovek koji ga je navodno spasao sa carskog stratišta, saznavši za uspehe crvenoarmejskog oficira, počeo je da ga ucenjuje i traži veliki novac. Vladimir Irin je zato izašao iz vojske i promenio ime u Filip Gregorovič Semjonov. Završio je ekonomiju na Plehanovskom institutu, putovao je po celoj teritoriji SSSR i obilazio fabrike diveći se napretku svoje zemlje.

Ekspertizom koja treba da utvrdi da li je carević Aleksej izbegao preki sud naroda i doživeo starost, rukovodi doktor biologije i jedan od vodećih ruskih genetičara Pavel Ivanov. Nesporna je činjenica da ostaci u grobnici Romanovih pripadaju Olgi, Tatjani i Anastasiji. Dr Pavel smatra da je teorijski moguće da su Aleksej i njegova sestra Marija preživeli streljanje, ali da je po sačuvanim dokumentima ta šansa mala. Nauka će dati poslednje slovo.

DNK TEST
IZ prvog braka Filipu Gregoroviču Semjonovu ostala su tri sina: Jurij, Vladimir i Konstantin. Sva trojica dobila su po dve kćerke.

Pre dvadesetak godina, na inicijativu engleskog "Dejli ekspresa", najstariji Jurij dao je krv na genetsku ekspertizu. Istraživanje je obavljeno u poznatoj Oldermasterskoj laboratoriji. A, upoređivana je struktura DNK carskog unuka Jurija i engleskog princa Filipa (rođaka Romanovih preko engleske kraljice Viktorije). Od tri testa, dva su potvrdila isto poreklo, a jedan je bio neutralan.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije