NEĆE MOĆI: Plitkost akademskog uma

Filip Rodić

22. 05. 2022. u 07:26

JEDNA od misterija univerzuma je kako je Dušan Teodorović postao akademik, pošto se iz njegovih usta ili njegovog pera retko može čuti ili pročitati nešto pametno i suvislo

НЕЋЕ МОЋИ: Плиткост академског ума

Privatna arhiva

"ODLUČILI smo da se sastanemo jer nesumnjivo delimo isto osećanje da je veza Crkve i države oštećena i veru da je važno popraviti je. Jedini način za to je otvoren i iskren dijalog. Taj dijalog je od suštinskog značaja i ako bih morao svoje gledište da svedem u jednu rečenicu, rekao bih da ako Crkva nije zainteresovana za svetska pitanja, ona ne može da ispuni svoju dužnost, a ako predsednik republike nije zainteresovan za Crkvu i vernike, on ne radi svoj posao." Ove rečenice, zamislite, nije izgovorio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, primajući pre nekoliko dana patrijarha srpskog Porfirija i episkope Srpske pravoslavne crkve u Predsedništvu, nego verovatno najsekularniji predsednik države koja se smatra majkom sekularizma Emanuel Makron, obraćajući se članovima francuske Biskupske konferencije 9. aprila 2018.

SIMBOL evropskog liberalizma sastaje se, dakle, s biskupima i želi da popravi odnose između Crkve i države kako bi i jedno i drugo što bolje ispunjavali svoju svrhu na korist svih. "U Francuskoj, koja se ne stidi svog nepoverenja spram religija, nikada nisam čuo nijedan glas protesta zbog očigledne činjenice koja se nalazi u samom srcu naše kolektivne svesti da, kada dođu najteža vremena, kada izazovi pred nama zahtevaju da sakupimo sve svoje snage u borbi za Francusku, građanski aspekt i zagriženo katolička strana gore istim žarom istinskog vernika", dodao je on u tom govoru.

IAKO izazovi s kojima se Srbija danas suočava nisu uporedivi sa bilo čime što je pogađalo Francusku od kraja Drugog svetskog rata, nekima nije "normalno" što predsednik Srbije okuplja vrh SPC i traži od njega pomoć i podršku. "Budite uvereni da nas normalan svet, van Srbije, svakog dana doživljava, sve više, kao kompletne idiote", napisao je Teodorović povodom sastanka vrha države i SPC u Predsedništvu. Da li je, onda, Francuska deo "normalnog sveta van Srbije"? Verujem da i nije, ali iz potpuno drugačijih razloga, zbog kojih bi Teodorović, kada bi bio iole principijelan, morao da misli isto.

ALI šta bi prema tom kriterijumu apsolutne ne odvojenosti nego antagonizacije Crkve i države mogao biti "normalan svet"? Sjedinjene Države, u kojima se predsednici zaklinju nad Biblijom i u kojoj jedan od najvažnijih društvenopolitičkih događaja nosi ime "Molitveni doručak", tokom kojeg se gosti zajedno mole Bogu? Da, taj događaj ima izrazito verski karakter, jer ga je osmislio i ustanovio Abraham Vereide, uticajni metodistički sveštenik, inspirisan molitvenim sastancima koje je tridesetih godina prošlog veka organizovao s poslovnim i društvenim liderima u Sijetlu, smatrajući da u to mora biti uključen i predsednik SAD. Ako gledamo kroz Teodorovićevu prizmu, ne mogu ni one biti "normalan svet" već isto "kompletni idioti".

Da nije Velika Britanija "normalan svet"? U kolevci parlamentarizma postoji institucija "Duhovnih lordova". Radi se o 26 biskupa Anglikanske crkve koji sede u Domu lordova, a predvodi ih nadbiskup kanterberijski (trenutno Džastin Vebli). Ne samo da oni učestvuju u debatama nego jedan od njih na početku svake sednice čita molitvu. Ni Britanija, znači, ne može, prema standardima akademika Teodorovića, a ni većine njegovih autošovinističkih sledbenika (upotrebiću termin "autošovinisti" uprkos tome što urednik "Nedeljnika" Veljko Lalić smatra da to predstavlja "fašizam"), predstavljati "normalan svet".

POŠTO tri bisera, svetionika modernog sveta, demokratije i ljudskih prava pridaju, kao što vidimo, nemali značaj Crkvi i uključuju je i u odlučivanje o profanim pitanjima i time se svrstavaju među "kompletne idiote", ostaje nam da se zapitamo koje su to države simboli "normalnog sveta". Da nije Kina? Ili Severna Koreja? Čisto sumnjam da bi ijednu od tih zemalja, ili neku njima sličnu u kojoj su veze između duhovnog i profanog sveta potpuno prekinute, Teodorović i ekipa nazvali "normalnim svetom". Možda bi u svim drugim domenima priželjkivali demokratske standarde tih država, a samo u onom verskom praksu Severne Koreje?

MOGUĆ je i drugi odgovor na ovu dilemu. Možda Teodoroviću i ekipi smeta samo pravoslavlje. U redu je da se Makron trudi da u život države uključi katolike, u redu je da anglikanci budu u Parlamentu Velike Britanije, u redu je da se američka i svetska elita predvođena predsednikom SAD moli po metodističkim običajima. Samo nije u redu da predsednik Srbije u Predsedništvo pozove vrh Srpske pravoslavne crkve i da s njima razgovara o problemima s kojima se narod i država suočavaju. Ispada da je pravoslavlje problem. I jeste, raznim NATO generalima i ideolozima globalnog poretka potčinjenog Vašingtonu. U slučaju Teodorovića, ipak, izgleda da je problem poteškoća u razmišljanju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!