DEVOJAČKO VEČE POTISKUJE “ČEŠLJANKU”: Jedinstveni leskovački običaj sve više gubi na simbolici, ali odoleva

Igor Mitić

27. 09. 2020. u 08:12

"ČEŠLjANKA" je običaj kakvog nema ni u jednoj drugoj sredini osim u leskovačkom kraju.

ДЕВОЈАЧКО ВЕЧЕ ПОТИСКУЈЕ “ЧЕШЉАНКУ”: Јединствени лесковачки обичај све више губи на симболици, али одолева

Foto Privatna arhiva

Ovde je stigao seobom stanovništva, krajem 19. veka, iz Vardarske Makedonije i zadržao se do današnjih dana. Bio je karakterističan isključivo za gradsku sredinu, ali se poslednjih decenija iz grada preselio u sela u njegovoj okolini. "Češljanka" je vezana za svadbene običaje i predstavlja vid inicijacije odnosno uvođenja mlade devojke u red udatih žena. Pretpostavlja se da je, zbog svoje bogate simbolike, inspirisala i velikog umetnika Paju Jovanovića da naslika jedno od najpoznatijih njegovih dela.

"Češljanka" je isključivo ženski običaj poput "Kravaja" odnosno "Povojnice". Prisustvuju joj samo žene i devojke i obično se održavala dva dana pred svadbu u domu buduće neveste. Muškarci su bili samo u orkestru, zaduženom za zabavu, i među poslugom koja je brinula da svi gosti budu ponuđeni pecivom, kolačima i pićem.

Buduća svekrva, sa svojim gošćama, na siniji, ravnoj posudi nalik tepsiji, donosi darove. Među njima je venčana haljina, cipele i nakit kojim se kiti buduća mlada, dok joj sve zvanice poklanjaju nešto što će isključivo ona da nosi ili da koristi.

- Svekrva donosi i takozvanu grabenu pogaču i venčić od cveća. Običaj počinje tako što se na pod stavi kantar, a preko njega jastuk na koji mlada sedne, dok je neko podiže i spušta. Ovaj čin simbolizuje merenje mlade, a verovalo se da to doprinosi da nevesta bude odmerena u braku, odnosno da dobro meri pre nego što donese neku odluku. Pred njom je ogledalo, prekriveno maramom, koje drži dete, dok je tri drugarice simbolično začešljavaju crvenim češljevima. Na kraju se začešlja i neka devojka među gostima koja bi trebalo da se sledeća uda ili bi bar želela da nađe svog životnog saputnika - priča nam etnolog Slađana Rajković, muzejski savetnik Narodnog muzeja u Leskovcu.

Etnolog Slađana Rajković pred nekadašnjom gradskom sobom / Foto I. Mitić

Ona objašnjava da se ogledalo prekriva jer devojka sve ono što je bilo ostavlja iza sebe i postaje žena. Tri puta podiže muško dete kako bi se produžila porodična loza, a dok je češljaju, peva se pesma koja mnoge zvanice, a posebno mladinu majku i njene najbliže, dovodi do suza izazvanih pomešanim emocijama. Tuguje se jer mlada odlazi iz rodnog doma, ali i raduje jer su njeni ukućani dočekali da imaju devojku za udaju. Baš zbog reči ove pesme se pretpostavlja da je "Češljanka" u Leskovac stigla iz južnih krajeva tadašnje Srbije.

- Iznad glave buduće neveste se postavlja boščaluk, a iznad nje se potom lomi "grabena pogača". Uz ciku i vrisku i guranje svaka od gošći uzima odnosno grabi parče pogače okićene vencem od cveća. Veruje se da će se momci odnosno devojke grabiti za svakog ko pojede komadić te pogače. Zbog toga su ih često žene odnosile svojim mladim ukućanima muškog pola - dodaje Slađana Rajković.

Mlada se daruje i kiti poklonima sa svekrvine sinije, a onda kreće veselje. Baš taj čin darovanja mlade verovatno je bio inspiracija Paji Jovanoviću da naslika jedno od najpoznatijih i najboljih dela - "Kićenje neveste", koje se čuva u beogradskom Narodnom muzeju. Za ovo delo kažu da je nastalo u vreme umetnikovih intenzivnih putovanja i boravaka na Balkanu, u prvoj polovini osamdesetih godina 19. veka.

PESMA UZ KOJU SE RADUJE I PLAČE

Trešnja se od koren korneše,

Moma se od majke delaše.

Praštavaj, majko, praštavaj,

ako sam ti nešto zgrešila.

(Mlada stavlja dete u krilo i mazi po kosi)

Do sada sam tebe slušala,

Od sutra ću slušam svekrva,

Svekrva, svekra, zaova, jetrva

I najmalo mi deverče.

Praštavaj, majko, praštavaj.

U novije vreme u gradskoj sredini "Češljanke" gotovo da i nema. Prisutnija je u seoskim naseljima u okolini grada, dok se u Leskovcu, pa i u selima, sve više meša sa zapadnjačkim trendovima. Devojke slave u ekskluzivnim restoranima, sa kompletnim menijem, dok simbolika "Češljanke" polako nestaje.

- Sada je cilj da se porodice mladenaca "pokažu" i zabave kako bi se o toj večeri što više i duže pričalo. Nevestine drugarice se oblače u iste haljine. Na ruci nose ukrasne cvetove. Slavi se u restoranima. Važnije je koliko se para potroši na raskošno dekorisane sale i odevne kombinacije od simbolike koja je ranije imala primat - zaključuje naša sagovornica.

"Češljanka" kao autentičan leskovački običaj sve više prerasta u "zapadnjačko devojačko veče".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna