ODUŽUJEMO SE STARIM JUNACIMA: Tri decenije Milorad Radojčić prikuplja građu o stradalima iz valjevskog kraja u ratovima od 1912. do 1918.

Branko Puzović

24. 07. 2022. u 10:10

VALjEVSKI publicista Milorad Radojčić skoro tri decenije brižljivo je prikupljao podatke o žrtvama u ratovima od 1912. do 1918. godine na području nekadašnjeg Kolubarskog sreza.

ОДУЖУЈЕМО СЕ СТАРИМ ЈУНАЦИМА: Три деценије Милорад Радојчић прикупља грађу о страдалима из ваљевског краја у ратовима од 1912. до 1918.

Foto Vikipedija

Nastale su tako knjige o Mionici i Osečini u tom ratnom periodu koje, zajedno, sadrže oko 8.000 imena nastradalih sa područja te dve opštine, a planirano je da takvim zbirkama bude obuhvaćen celi Kolubarski okrug.

Radojčić, koji je po struci specijalni pedagog, popisao je na području Mionice oko 5.000 tamošnjih i 320 ratnika sa strane, koji su stradali u ataru ove opštine, te sačinio biografije 19 nosilaca Karađorđeve zvezde, pedesetak istaknutih boraca, kao i podatke o 320 vlasnika Albanske spomenice i opise 16 spomen-obeležja podignutih poginulima u čast. U ataru Osečine, prikupio je podatke oko 3.000 osoba stradalih sa tog područja i oko 500 sa strane. Dato je i oko 350 sažetih biografija istaknutijih ratnika koji su preživeli ratne strahote.

- Sve to pouzdano svedoči o masovnom učešću žitelja Osečine i Mionice u odbrambenim ratovima i njihovom velikom doprinosu konačnoj pobedi - kaže Milorad Radojčić.

- Spisak je zaista impresivan, ali sigurno nije sasvim konačan, jer prošao je vek od završetka Prvog svetskog rata i nije se moglo uraditi više. Nisam se bavio pukim nabrajanjim žrtava, opredelio sam se za mnogo obimniji, složeniji, znatno korisniji i dokumentovaniji pristup. Trudio sam se da za svaku od stradalih osoba, kad god je to bilo moguće, prikupim što više podataka, sačinim kratku biografsku odrednicu i tako ih sačuvam od zaborava.

Foto Vikipedija

Radojčić je, ističe, istraživao u arhivima u Beogradu, Valjevu, Šapcu. Naročito dragocene podatke našao je u Valjevu, u Fondu Okružnog suda i Zbirci matičnih knjiga, u šabačkom Arhivu koji čuva građu bivšeg Podrinskog okruga, pošto su neka sadašnja naselja u opštini Osečina pripadala Azbukovačkom i Rađevskom srezu. Prelistavao je crkvene knjige umrlih, listove, časopise, publikacije, obilazio mesta, groblja, spomen-obeležja, razgovarao sa potomcima i srodnicima stradalnika, poznavaocima zavičajne prošlosti i lokalnih prilika. Deo terenskih istraživanja i prikupljanja građe lično je finansirao, a troškovi, veli, nisu mali.

- Koliko je osečanski kraj u balkanskim i Prvom svetskom ratu dao žrtava, nije bilo poznato, pa sam pokušao da utvrdim - kaže Radojčić.

- Nisam se zadovoljavao popisivanjem imena i prezimena stradalnika, jer to posle jednog stoleća malo govori i nisu retki slučajevi da ih se ne sećaju ni neposredni potomci, a kamoli neko drugi. Poznato je, uz to, da kod nas imena predaka i bliskih srodnika često nose potomci, što mnoge može da dovede u zabludu i nedoumicu. Trudio sam se, zato, da za svaku stradalu osobu prikupim što više podataka, poput zanimanja, nadimka, bračnog statusa, devojačkog prezimena supruge, brojem dece, u kojoj je jedinici bio, gde se borio i nastradao, sahranjen...

Foto Vikipedija

Autor naglašava da ni za područje Mionice nije postojao spisak žrtava iz tog perioda.

Knjiga "Mioničani u ratovima 1912. do 1918. godine - Pomenik ratnim žrtvama" izdavački je prvenac Biblioteke u toj varošici, koja je iznedrila slavnog vojvodu Živojina Mišića, stratega Kolubarske bitke, briljantne pobede srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Po istom konceptu, predviđeno je da svetlost dana ugledaju knjige - pomenici ratnim žrtvama sa područja Valjeva, Uba, Lajkovca i Ljiga.

- Knjige nemaju komercijalni, već isključivo naučni i istorijski karakter - napominje Radojčić.

- Namera je da se na taj način oda zahvalnost i da se odužimo našim hrabrim precima koji su dali ono najvrednije, svoje živote za oslobođenje otadžbine, potpunije i svestranije sagleda doprinos naroda valjevskog kraja u izvojevanim pobedama i da se stradalnici popišu i trajno sačuvaju od zaborava. Cilj mi je bio da starije generacije podsetim, a mlađe upoznam šta je bilo u tom periodu srpske istorije. Uostalom, i ja sam potomak ratnika, moj pradeda Petar poginuo je u ratu i to je bio dodatni motiv da se junacima na ovaj način odužim. Posedujem brojne podatke i iz ostalih opština Kolubarskog okruga i nadam se da ću još neku knjigu moći da pripremim i napišem, a da će uslediti i pomoć lokalnih zajednica, jer hrabri ratnici, naši preci, to zaslužuju.

Milorad Radojčić, Foto Privatna arhiva

NEPOUZDANI IZVORI

- SPOMENICI i spomen-ploče nisu bili pouzdani izvori podataka o stradalnicima u tim ratovima - kaže Radojčić.

- Na spiskovima, naime, nisu uklesana imena onih poginulih ako njihovi potomci nisu uplatili za to vreme određen iznos novca za podizanje spomen-obeležja. Zahvaljujući prilježnom istraživanju, i takvi ljudi našli su se u mojim knjigama - pomenicima za područje Osečine i Mionice, tako da je, kad su oni u pitanju, ta nepravda ispravljena, ipak neće biti zaboravljeni.

RECEPT ZA ISTRAŽIVANjE

- RADOJČIĆ je načinio trajan spomenih, a njegove knjige biće podstrek naučnim radnicima, posebno istoričarima u drugim krajevima Srbije da pristupe prikupljanju i obradi dokumenata o hrabrim precima i stradalnicima u ratovima od 1912. do 1918. godine, pretoče ih u monografije, trajne belege herojske epopeje srpskog naroda - ističe istoričar dr Žarko Jovanović. - Prema dosadašnjim saznanjima, nema ovako istraženog i napisanog dela, ne samo u Kolubarskom okrugu, već šire. Ove knjige treba da posluže kao recept kako se istražuje, piše i objavljuje delo iz istorije srpskog naroda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)