TEJA DORA ZA "NOVOSTI": Lepa pesma uvek oplemeni moju dušu (FOTO)

Dušan Cakić

27. 02. 2024. u 17:25

ZNAČENjE "RAMONDE" za mene je najvažnije jer predstavlja nadu da sve može biti bolje i upravo u današnje vreme kada je planeta i ljudi na njoj žrtva zemljotresa, uragana i raznih ratova, čini mi se potpuno opravdanim da ceo svet čuje jednu pesmu u kojoj se tako intenzivno peva o ramondi.

ТЕЈА ДОРА ЗА НОВОСТИ: Лепа песма увек оплемени моју душу (ФОТО)

Foto: Marko Suvić

Ovako, u dahu, za "Večernje novosti" govori Teodora Pavlovska, poznatija kao Teja Dora, koja važi za jednog od favorita sa pesmom "Ramodna" da našem, domaćem izboru za "Pesmu za Evroviziju 2024". Mlada muzička zvezda koja je srca publike osvojila svojim hitovima i muzikalnošću, ističe da studiranje u Bostonu na "Berklee College of Music" predstavlja ogromno iskustvo, ali i rad sa eminentim muzičarima u Bostonu.

- Način na koji se tamo muzika posmatra se u mnogome razlikuje od srpskih muzičkih škola zato što svaki profesor insistira, pre svega na kreativnosti studenta tako da sam vrlo brzo stekla samopouzdanje i počela da komponujem.

Foto: Marko Suvić

*Kako ste odlučili da se prijavite za "Pesmu za Evroviziju 2024"?

- Prošlog leta kad je moja pesma "Džanum" dospela na drugo mesto Spotifaj global liste, mnogi moji slušaoci iz Nemačke, Francuske, Italije, Skandinavije, pisali su mi i predlagali da se prijavim za Evroviziju, a ubrzo mi je na Instagram  došla i poruka sa Evrovizijskog sajta da se pridružim njihovoj zajednici, zato što je "Džanum" glasanjem srpske publike, između 64 naše pesme, izabrana da bude predstavnik Srbije za prethodnu godinu na online Evroviziji "OGAE". Tokom prošle jeseni kad je i od publike iz Srbije počeo da mi stiže isti zahtev nekako sam smatrala da treba da prihvatim to kao svoju, da tako kažemo, patriotsku dužnost. I, evo me sada ovde na izboru za pesmu Evrovizije.

*Pesma "Ramonda" je vrlo brzo pobrala simpatije publike i važi za favorita?

- Drago mi je zbog toga zato što je pesma posvećena jednom velikom simbolu kojim srpski narod već skoro ceo vek obeležava "Dan primerja u Prvom svetskom ratu" u kome je Srbija zajedno sa velikom većinom evropskih zemalja pobedila posle mnogih stradanja i žrtava. Ali ime "Ramonda" ima još mnogo značenja. Taj cvet koji izvire iz ljudske ruke vekovima je amajlija u koju se do dan danas veruje ne samo u Srbiji već i u Španiji, Francuskoj, Italiji, a poznat je i kao talisman i u germanskim narodima samo što se tamo zove "Ramona". Pored toga ono što je opšte poznato je da je "Ramonda" endemski cvet verovatno najstarija biljka cvetnica na planeti koja je toliko miliona godina preživela jer bukvalno može da se povrati i ponovo raste i cveta čak i ako se potpuno osušila.  Zovu je biljka Feniks zbog činjenice da je samo jedna kap vode dovoljna da ona ponovo oživi. Istovremeno se nadam da će ova pesma da probudi i svest ljudi o činjenici da je vrsta Ramonda danas zaštićena, odnosno da je ugrožena i da je njeno branje zabranjeno upravo zato da ne bi isčezla sa planete. Volela bi da ova pesma dotiče ljude sa svih ovih aspekata koje sam pomenula, od patriotske do ekološke svesti. 

*Kako je nastala pesma? Da li je tačno da ste je napisali u Parizu?

- U stvari se u Parizu rodila ideja da bi svakako trebalo napisati pesmu o cvetu ramonde. Srpski narod je oduvek slavio svoje biljke pa imamo puno pesama o božurima o jorgovanima, o ružama... Ramonda naravno nije tako impresivno lep cvet poput ruže, mali je, jednostavan, ali činjenica da je milionima godina na planeti za mene je bila dovoljna da shvatim koliko je vredan. I, kad dodamo i simboliku o kojoj sam prethodno govorila, onda je jasno zašto sam mislila da bi nekad neku pesmu mogla da posvetim ramondi. Dok sam bila poslednji put u Parizu, mamina drugarica Biljana čiji su preci bili ratnici Solunskog fronta, govorila mi je o toj borbi naših predaka i o njihovoj žrtvi i te njene divne priče bukvalno su mi se vratile prošle jeseni kad sam već bila pred odlukom da napišem pesmu za Evroviziju. Setila sam se da u notama imam melodiju koju sam prethodno napravila a koja je inspirisana starom srpsko-vizantijskom muzikom koju je i naš veliki Mokranjac koristio. Pozvala sam Luku Jovanovića Luksonea, kolegu kompozitora sa kojim sam već radila na pesmi "Džanum" i Adrijana Kojdića Ajzija sa kojim često radim na tekstovima, te je tako nastala ova verzija koju danas znamo kao Ramonda. Ako je ljudi zavole onoliko koliko je ja volim biću zaista srećna.

Foto: Marko Suvić

*Ko su vaši uzori?

- Svaka lepa pesma koju čujem i koja može da oplemeni dušu za mene je uzor nevezano kog je žanra ili iz kog perioda čovečanstva potiče. Moje muzičko školovanje do koledža je bilo na klasičnoj muzici, ja inače sviram klavir, tako da mi  inspiracija dolazi jednako iz klasične muzike, od Mocarta, Baha i drugih velikana, ali i iz savremene pop i ar-en-bi muzike.

*Vaš hit "Džanum" je najslušanija pesma na muzičkim digitalnim platformama. Broji stotine miliona strimova samo na Spotifaju i bilione pregleda na više od dva miliona Jutjub kanala.  Koliko to vama znači?

- Meni lično dokazuje da sam uspela da duboke emocije koje gajim u sebi prenesem i na druge ljude i ukoliko ta pesma zaista teši ljude dok su u nevolji, dok su usamljeni i tužni,  dok se osećaju ostavljenim, nesrećnim, obeshrabrenim, pa im onda  uliva nadu da iz tih situacija mogu da se izvuku jer nisu jedini na svetu koji pate i ako im otvara svest da svi ljudi prolaze kroz neke teške trenutke u svom životu ali i da ih prevazilaze,  onda ja zaista mislim da sam sa pesmom "Džanum" učinila baš mnogo. Naravno da me raduje i ta statistika kao i milioni lajkova koje ta pesma ima i bezbroj komentara u kojima ljudi pokazuju ljubav prema toj pesmi i prema meni i kao prema kompozitoru i tekstopiscu i kao pevaču govoreći mi da misle da će pesma trajati večno. Volela bih da to bude tako.

*U vašoj muzici spajate raznovrsne žanrove i stilove, a pristuna je i melanholija. Otkud tuga u stihovima?

- Još iz prvih razreda osnovne škole su me izabrali za pesnika zbirki "Libero Markoni"  i čini mi se da sam uvek imala pretenzije prema pesmama koje nose baš jaku poruku. A, poruke koje se dugo pamte kroz generacije, mora da zadru duboko u dušu. I danas verujem kad god napišem neke tužne stihove, da u stvari oni govore o mnogo dubljim osećanjima nego što su ona trivijalna o današnjim htenjima i materijalnim potrebama ljudi, o ljubomori, neverstvima i slično. Inače volim baš i da čitam, i uvek me oduševe takvi delovi bilo da su u mojim omiljenim knjigama o "Hari Poteru" i "Gospodaru prstenova" ili u "Alhemičaru". 

*Autor ste mnogih hitova za druge kolege, poput Nataše Bekvalac, Nikolije Jovanović, Anastasije Ražnatović Gudelj, Jovane Nikolić, Aleksandre Radović, Dragane Mirković? Koja pesma vam je najdraža?

- Svaka pesma koju sam iskomponovala na neki način obeležava periode mog života i sve ih zaista volim i danas i prije mi kad ih slušam. Nekad me baš ponovo dodirne "Nema limita", zato što je to prvi hit koji sam iskomponovala za Srbiju, pesma "Dodole", jer sam koristila naše etno motive, tužna pesma "Jasno mi je", ali podjednako su mi drage i moje brže pesme poput "Neodoljivo", koju sam komponovala Aleksandri Radović i naravno "Atamala" koju izvodimo Albino i ja.

Foto: Privatna arhiva

*Da li možete nešto da nam kažete o vašem životu u Americi, o vremenu studiranja na Berkliju?

- Svi profesori koji predaju na Berklee College of Music u Americi su  vrlo poznati umetnici. Uz to sam imala priliku da radim i pevam sa vrlo poznatim muzičarima dobitnicima Gremija i Oskara. Od njih sam mnogo naučila.

*Koja je najzinimljivija uspomena na Berkli?

- Uh, baš ih je mnogo. Ali evo, uspomene koja mi je jako draga i sa kojom mislim da sam moju mamu i tatu baš onako učinila srećnim. Naime, sasvim slučajno se desilo da sam u maju 2014. godine uspela da položila sve ispite i tako stekla uslov da diplomiram godinu dana ranije sa generacijom ispred mene. Sve je bilo iznenada, pa mama i tata nisu mogli da stignu i prisustvuju dodeli diploma i završnom koncertu. Uteha je bila što je sve moglo da se prati onlajn. Ja sam pevala u programu u koji sam upala u poslednjem trenutku. Za taj koncert Berkli je ponovo pozvao Valeri Simpson, a ona je opet odabrala mene i još četiri devojke da tokom celog njenog nastupa pevamo prateće vokale. U prvom redu sedeo je legendarni kompozitor, tekstopisac i gitarista Džimi Pejdž, frontmen grupe" Led Cepelin", kojeg sam prepoznala jer su moji mama i tata veliki fanovi "Led Cepelina" i obožavali su ih. Ja sam posebno uživala pevajući "I'm Every Woman", veliki hit koji je Valeri komponovala za Vitni Hjuston. U jednom trenutku sam se baš raspevala i videla sam da se Valeri okrenula, nasmejala mi se, klimnula glavom i bukvalno prišla da me stavi na njen glavni mikrofon tako da smo se u nekoliko desetina sekundi pesme čule ona i ja paralelno što me je učinilo naravno jako srećnom i nekako sam mislila da ogroman aplauz koji je usledio posle toga bar delićem jednim pripada i meni. I posle još nekoliko numera desilo se zaista  nešto fascinantno za mene. Iz publike su izašli počasni članovi žirija i počasni doktori nauka na muzičkom koledžu, među njima i Džimi Pejdž. Baš sam se zaradovala kad sam videla da se penju, jer sam znala da ćemo imati neku kolektivnu sliku i da ću svakako mami i tati moći da pošaljem fotografiju na koji se nalazi i Pejdž. Međutim, Pejdž je bukvalno prišao direktno meni na bini, čestitao mi je, izljubio me u obraze i čelo, a onda me je zagrlio i stao ispred fotoaparata da se zajedno slikamo. Razmišljala sam kako se Bog ipak dosetio da obraduje i oduševi moje roditelje koji su bili tužni jer nisu bili sa mnom. I danas čuvam pomno tu sliku, jer znam da je ona mom tati koji danas više nije živ predstavljala veliko zadovoljstvo. Moja mama se i danas ponosi njome i bukvalno je drži uramljenu u svojoj radnoj sobi na zidu.

Foto: Privatna arhiva

*Odakle crpite inspiraciju za svoje pesme?

- Najviše me inspirišu uobičajene životne situacije koje teraju čoveka da dublje razmisli o suštini života. Mislim da se to odmah vidi i po mojim stihovima, a ponekad  i po  naslovima mojih pesama koji su nekada gotovo pa slogani kojima se iskazuje ne samo životni stav već i smisao života, poput "Da na meni je" ili "Nema limita". Nekada kad sam inspirisana te ideale slobode, samosvojnosti i pravih dubljih vrednosti, tolerantnosti i razumevanju među ljudima, volim da izrazim kroz metafore poput stihova u "Ramondi" kad na primer neko osećanje otuđenosti koje danas vlada među ljudima opišem stihom "Nema ko da vodi me do sjajne zvezde Danice" ili kad samoću opišem stihom "Ko pod vodom tiho je sve vrištim ali se ne čuje".

*Kakva su vaša očekivanja za PZE?

- Već duži niz godina pokušavam da pustim stvari da idu svojim tokom, zato što sam videla da se tako živi bez nepotrebnih stresova i pritisaka, a opet uspešnije. Naravno da bih volela da predstavljam Srbiju na Evroviziji u Malmeu i da dam sve od sebe da pokažem ponosnu istoriju i moje zemlje i kako mi to nasleđe čuvamo i negujemo i kroz unetnost, čineći da sećanja na žrtve predaka ne izblede. Verujem da na takva takmičenja svi koji se prijave dolaze sa tim istim ciljem da predstave svoju državu sa onim čime ta država može da se pohvali celom svetu i da se ponosi.

*Zašto bi baš vas trebalo da pošaljemo u Malme?

- Možda da dodatno uz pesmu "Ramonda" pokažemo mladim generacijama Evrope koliko se narod Srbije žrtvovao tokom svetskih ratova za prave ideale i slobodu, da im pokažemo našu visoku ekološku svest, da im poklonimo pesmu koja slavi cvet ramonde koji je inače drevna amajlija svih evropskih naroda - u Španiji i Italiji i danas se proizvode izvanredni suveniri ljudske ruke koja čvrsto drži ljubičaste latice ramonde, a u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj sličnu amajliju zovu "Ramona". Iskreno, možda ja treba da idem u Malme, kako mnogi ljudi pišu ovih dana po društvenim mrežama i da bili praktični (smeh), jer verujem da svi oni koji žive u drugim evropskim zemljama i koji će moći da glasaju za Srbiju, a znaju moji dosadašnji rad i vole moju pesmu "Džanum – Moje More", možda mogu da doprinesu što boljem plasmanu Srbije glasajući za mene.  Nadam se da je moje muzičko obrazovanje i stvaralaštvo dosadašnje takođe dovoljno vredno da u Evropi pokažemo koliko su mlade generacije koje žive u Srbiji talentovane, inovativne, kreativne obrazovane  i mogu doprineti razvoju moderne evropske kulture.

 

BONUS VIDEO:

ZNANjE I OBRAZOVANjE VAM NIKO NE MOŽE ODUZETI | "Novosti" intervju | Neda Ukraden

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLJEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa

STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLjEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa

BRIŽLjIVO upakovane dve nagorele voštanice i jedna raskošna osmanska sablja pronađene u skromnoj sobi Stepe Stepanovića posle njegove smrti 27. aprila 1929. otkrile su da veliki vojskovođa nije smatrao pobede na Ceru i Solunskom frontu najvažnijim bitkama koje je vodio, već osveta srednjovekovnih srpskih vitezova izginulih u Maričkoj bici.

28. 04. 2024. u 06:30

REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti

REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti

NEMAČKA koja je glavni sponzor sarajevske „Rezolucije o Srebrenici“ pokušava da progura taj cinični istorijski falsifikat kroz Generalnu skupštinu UN u vreme jedne tragične godišnjice, oslobođenja koncentracionog logora Dahau, nespornog svedočanstva o najvećem genocidnom programu u istoriji čovečanstva čiji je autor – Nemačka.

28. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!