„MOJE JE SRCE CRVENO- BELO...“ : Pesme Baneta Krstića, vođe "Garavog sokaka", zaživele na tribinama "Karađorđa"
BOGATU karijeru, protkanu hitovima u vojvođanskom, ali samo Banetu Krstiću i njegovom Garavom sokaku, karakterističnom, šansonjerskom etno-pop stilu, kojom već više od tri decenije drži pažnju poklonika dirljivih, setnih i bećarskih stihova i lako pamtljivih melodija, utkane su i dve posebne arije.
S.B.
Reč je, naravno, o pesmama koje su u obradi navijača zaživele na tribinama stadiona „Karađorđe“ i Velike dvorane „Spens-a“, i koje ove godine obeležavaju jubilej.
„Hej, hej Vojvodino, volimo te mi ...“, svečana pesma sportskog društva Vojvodina, koju je Bane komponovao čak pre 30 godina, kao zvaničnu himnu klubova sa imenom Vojvodina, i „Ćiribu ćiriba...“, hit u pop maniru koji su prisvojili navijači fudbalera Vojvodine i refren prilagodili huku sa „severa“.
- Na ideju o himni Vojvodine došli su 1993. godine, Rajko Kijac, tadašnji predsednik i Jovan Tanurdžić, generalni sekretar sportskog društva- seća se Bane.- Zajednička želja bila je da ta pesma postane svojevrsni amblem svih klubova koji nose ime Vojvodine. Svakako da mi nije bilo teško da se upustim u tu priču. Jer, od malena sam navijač Vojvodine a čitavo moje delo u muzici i poeziji vezano je i geografski i mentalitetom za ovo podneblje.
Bane je, kako kaže, kao dečak sa ocem i dedom išao na utakmice fudbalera Vojvodine čiji dres je nosio i njegov stric, Dobrosav Krstić, nekadašnji višestruki reprezentativac Jugoslavije. Tako je, potvrđuje, imao sve preduslove da sa posebnim emocijama i željom pristupi komponovanju i slaganju rime.
- Nije bilo baš jednostavno napisati pesmu koju će prihvatiti bez rezerve svi navijači. Jer, tu su ljudi iz svih socijalnih struktura i različitih interesovanja, a baš je himna ta koja bi trebalo da ih poveže i postane njihov zajednički imenitelj. Da bu se uspelo u tom poduhvatu, bilo je potrebno razumeti biće, ambijent i ljude koji ovde žive. Himna mora da bude jednostavna, lako shvatljiva i prihvatljiva, ali nikako banalna. Jednostavnost kao cilj, kojem inače težim u svakodnevnom radu, zapravo je najveći izazov.
Himna je posebno zaživela kod navijača odbojkaša Vojvodine koji su u to vreme harali Evropom. O tome svodoči i Miroslav Vislavski, tada generalni direktor šampiona Jugoslavije, našeg najtrofejnijeg odbojkaškog kolektiva.
- Himnu sam, dakle pre tačno 30 godina, prvi put čuo u stanu Jove Tanurdžića, gde ju je na kaseti doneo Rajko Kijac. Istog momenta smo se identifikovai sa stihovima i melodijom, bili oduševljeni delom Baneta Krstića. Puštali smo pesmu pred početak utakmice u „Spens-u“ i nekako su je naši navijači u startu usvojili. Od kraja osamdesetih do početka novog milenijuma bili smo apsolutni vladari na odbojkaškom prostoru, šampioni države zaredom, 1989. i 1996. godine osvojili treće mesto u Kupu šampiona Evrope a ostaće zabeleženo da je na gostovanju čuvenog italijanskog šampiona Sislija, Velika dvorana „Spens-a“ bila prepuna i da se iz svih grla orilo „Hej, hej Vojvodino...“
Pored navijačke himne, koja je postala zaštitini znak odbojkaša Vojvodine, i ove godine obeležava tri decenije „boravka“ na tribinama, pesma „Ćiribu, ćiriba“ se udomila na severu „Karađorđa“. Taj hit je svoju ekspanziju doživeo pre deceniju, kada je ceo stadion uglas sa Banetom i Garavim sokakom „uživo“ pevao pred meč fudbalera Vojvodine i moldavskog Šerifa, u avgustu 2013. godine.
- Fudbaleri su tada krčili put ka grunoj fazi Lige Evrope. Kao veliki navijač Vojvodine osetio sam potrebu za dodatnu podršku, pa sam sa kompletnim bendom na atletskoj stazi stadiona pevao u izmenjenoj, navijačkoj verziji „Ćiribu, ćiriba, igra Voša ko Barsa, pobede redom niže, titula sve je bliže...“. Navijači su prilagodili njihov poklič refrenu, znao sam za to još ranije i bilo je krajnje vreme da se sretnemo i zajedno je otpevamo. Osećaj kada smo izašli na stadion, bio je sjajan. To je prijatnost koja ne može da se meri ni s jednim medijskim nastupom. Kad uživo vidite iskre u očima ljudi iz grada u kojem zajedno živite, jednostavno se ozarite. Smatram da prave stvari nastaju spontano i same od sebe. Naravno, počastvovan sam što su Vošini navijači izabrali baš moju pesmu i što smo deo istog duha - rekao je Bane.
PONOS
BANE Krstić danas ističe da mu je posebno drago što su njegovi hitovi zaživeli u srcima navijača.
- Nadam se da su doprinele dobroj atmosferi na tribinama i na terenu. Publika hoće da ih čuje i na koncertima Garavog sokaka. Često me na ulicama Novog Sada pozdravljaju tako što otpevaju par stihova iz tih pesama. To mi mnogo znači. Izgleda da smo napravili nešto dobro- kaže Bane.
Preporučujemo
ONA JE PAŽNjA: Dušan Lazić Laza ističe da je Ilda Šaulić inspiracija umetnicima
10. 12. 2025. u 18:10
VELIKO UPOZORENjE VUČIĆA: Za godinu i po dana suočićemo se sa velikim ratom, niko više ne želi da sluša drugu stranu
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas, na forumu "GLOBSEC BELTALKS: Beogradski ekonomski razgovori", da više nema racionalnosti u međunarodnoj politici i da se uskoro sprema veliki sukob.
09. 12. 2025. u 20:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)