UBILI SU MI BABU, ALI IDEM: Milošević se oglasio na Fejsbuku - Zašto idem u Knin?

Jurica Kerbler/Stalni dopisnik iz Zagreba

01. 08. 2020. u 12:24

- U KNIN idem otvorena srca, iskreno, sa nadom da ova vlada može da napravi taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani.

УБИЛИ СУ МИ БАБУ, АЛИ ИДЕМ: Милошевић се огласио на Фејсбуку - Зашто идем у Книн?

Foto: Jutjub

- Nakon 25 godina potrebno je prestati sa mržnjom, prestati sa ratom - napisao je jutros na društvenim mrežama potpredsednik hrvatske vlade Boris Milošević, koji će sigurno 5. avgusta biti u Kninu.

Dilema oko njegovog odlaska više nema, Milošević će biti deo delegacije hrvatske vlade na čelu sa premijerom Andrejom Plenkovićem. Svoju je odluku objasnio na Fejsbuku pod naslovom ”Priča jednog Srbina iz Hrvatske”.

 - U Knin dolazim kao potpredsednik vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član vlade, Srbin iz Hrvatske, svestan opterećenja ratnog nasleđa u društvu koje osećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprineti boljem društvu i građenju kulture mira. Nije mi bilo lako doneti ovu odluku kako zbog privatne porodične tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro celi profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rešavanju njihovih problema.

Miloševbić piše da se ovih dana dok je razmišljao što učiniti prisetio ratnih dana u Šibeniku, gde je dočekao Oluju, brinući se za oca koji je bio mobilisan kao hrvatski vojnik, te za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

- Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro. Nakon što je otac demobilizovan odlazili smo na selo Bribirske Mostine gde sam svedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živeti. Nije htela napuštati svoju kuću, nije htela poći ni nama u Šibenik.

Zbog fakultetskih obaveza otišao je Milošević u Rijeku i 7. septembra kasno popodne nazvala ga je sestra, koja je sa ocem otišla da vidi babu.

- Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da niko neće istraživati ubistvo „četnikuše“, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsednikovo pomilovanje.

- Sa teretom ove porodične tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obeležavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže doneti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i celi život živio u Šibeniku.

Milošević kaže da rat za mnoge još nije gotov i da to najbolje znaju srpska deca u školama, a koja mora da trpe stigmu zbog nečega sa čime njihovi roditelji nemaju veze.

- Mora da osećaju krivnju samo zato što su Srbi. Baš kao što je to osećala moja generacija tokom i nakon rata. Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazreo trenutak da politika razumevanja i poštovanja drugog pobedi politiku mržnje. Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma. Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove.

Milošević kaže da je svestan da njegov odlazak u Knin kod većine neće da promeni dva različita pogleda na Oluju.

- Ali sam voljan prihvatiti svaki gest koji ide prema tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke istorije. Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost.


v

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (95)