ZAŠTO DRŽAVA NE ŠTITI ĆIRILICU Vodeći srpski lingvisti pitaju: Za šta se zalaže Maja Gojković?

V. N.

13. 04. 2021. u 08:20

Na Skupštini Republike Srbije održanoj 25. 3. 2021. godine, na kojoj su poslanici postavljali pitanja premijerki i ministrima, poslanik Vladan Glišić interesovao se o izmenama i dopunama Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama, kojima se štiti ćirilica. Na to je nejasan odgovor dala ministarka kulture i informisanja Maja Gojković, tvrde, za "Novosti", vodeći srpski lingvisti Miloš Kovačević, Aleksandar Milanović, Veljko Brborić i Sreto Tanasić. Njihov odgovor ministarki Maji Gojković prenosimo u celini.

ЗАШТО ДРЖАВА НЕ ШТИТИ ЋИРИЛИЦУ Водећи српски лингвисти питају: За шта се залаже Маја Гојковић?

Foto P. Milošević

VEĆ gotovo tri godine novine su pune tekstova o pokušaju da se zakonski zaštiti ćirilica. I sam predsednik Vučić je bar pet-šest puta naglasio da je neophodno zaštititi ćirilicu, pa je čak i direktno obećao da će se zauzeti za donošenje identičnog zakona o srpskom jeziku i ćirilici u Republici Srbiji i Republici Srpskoj.

Prethodno ministarstvo kulture i informisanja, sa ministrom Vladanom Vukosavljevićem na čelu, u saradnji sa Odborom za standardizaciju srpskoga jezika, napravilo je još 2017. godine predlog izmena i dopuna Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama. I nakon niza javnih predstavljanja i obrazloženja na tribinama i u masmedijima, predlog je poslan Vladi kako bi bio upućen u skupštinsku proceduru. I tu se izmenama i dopunama gubi svaki trag.

Sadašnja ministarka kulture i informisanja kaže da nisu u "fiokama" njenog ministarstva i da Ministarstvo kulture i informisanja ne može biti predlagač zakona nego samo "zakonodavstvo naše". Ostaje otvoreno pitanje kako "zakonodavstvo naše" može napraviti zakon bez nadležnog ministarstva i bez saradnje sa strukom.

Uz to je ministarka u svom nastupu u Skupštini pogrešno informisala javnost da su tobož u predlogu izmena i dopuna zakona "uvedeni pravni termini koji ne postoje u zakonima Srbije", odnosno "koji se sudaraju s Ustavom". Bilo bi dobro da kaže koji! Jer u izmene i dopune Zakona nije uveden ni jedan jedini novi termin nego je samo prošireno značenje termina "službena upotreba jezika i pisma", baš zbog toga što zakon treba da bude usaglašen sa Ustavom, a to sadašnji nije. Naime, pod odlučujućim uticajem i pritiskom hrvatskih političara i filologa (s ciljem da se ozvaniči "hrvatski jezik") Ustavna komisija Skupštine SR Srbije 7. januara 1989. godine donela je Amandman br. XXVI, u kome su zadržane i "službena" i "javna" upotreba, a njihov odnos je trebalo da bude regulisan zakonom, što nikad nije učinjeno, niti je moguće učiniti. Međutim, već u Ustavu Srbije iz 1990. godine izostavljen je termin "javna upotreba", tako da je Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama iz 1991. godine usaglašen ne sa Ustavom (ni sa onim iz 1990, ni sa današnjim iz 2006), nego sa Amandmanom br. XXVI komunističke Ustavne komisije iz 1989. godine.

Sreto Tanasić

Sreto Tanasić

Uostalom, i sama ministarka kaže da joj je jedino bitno "da državne ustanove koriste ćirilicu", što upravo predstavlja određenje sfere "službene upotrebe jezika i pisma" Zakona iz 1991. godine. Pod takvu "službenu upotrebu" ne potpada ne samo jezik masmedija nego ni jezik u školskom sistemu. Nije moguće da se za takvu upotrebu, tj. za "neslužbenu" upotrebu srpskog jezika i ćirilice, zalaže ministarka Gojković, i da je još smatra "ustavnom"?!

Ministarka se ne slaže ni sa stavom da onaj ko piše latinicom piše "hrvatskim jezikom". Očito se radi o (svesnoj) neobaveštenosti, jer teško da u Srbiji ima ikoga ko se bavi pitanjem jezika i pisma a da ne zna da se sve što je u Srbiji štampano i što se štampa latinicom još od 1994. godine, prema međunarodnom standardu ISO /FDIS 12199 svetske međubibliotečke asocijacije IFLA, isključuje iz srpskog i podvodi se pod hrvatski jezik. Možda ministarka misli da to i nije bitno kad eto ona sama "jednako koristi i jedno i drugo pismo", a to nije dovoljno da opovrgne svetski relevantne standarde, čiji je uostalom i Srbija potpisnik, o latinici kao pismu koje ne pripada srpskom nego isključivo "hrvatskom jeziku". Ili ni to nije u sferi interesa srpskog Ministarstva kulture i informisanja.

Foto: V. Mitrić

Miloš Kovačević

A onda joj je neko (verovatno Vladimir Pištalo) skrenuo pažnju da ipak nije u pravu, pa se ispravila i rekla da zna za ISO standard po kojem se "srpske" latiničke knjige ne podvode u svetskim bibliotekama pod srpsku nego pod hrvatsku baštinu. I u vezi s tim jedino, po njenom mišljenju, Ministarstvo "treba da obrati pažnju". A ispada da ne treba da se založi za širu upotrebu ćirilice kao jedinog čisto srpskog pisma, koje je u temeljima srpskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Nasuprot takvom posredno prolatiničkom i antićiriličkom ministarkinom stavu stoji njena izjava data u intervjuu "Večernjim novostima" od 25. marta ove godine u kojoj kaže da misli "da je ćirilica gubitničko pismo u Srbiji. Ona je u defanzivi, zato ne razumem tu halabuku kad god se spomene mogućnost donošenja zakona koji bi ćirilicu stavio na ono mesto koje je predviđeno Ustavom".

Moguće je da se ministarka sada "pere" od te izjave, kao da joj je cilj da Ministarstvo samo nezainteresovano posmatra kako ćirilica od "gubitničkog pisma" postaje "izgubljeno pismo" kod Srba. Zato, zaista, i dalje ostaje otvoreno pitanje poslanika Vladana Glišića, što je i pitanje velikog broja nacionalno osvešćenih građana Srbije, da nije "jasno zašto Ministarstvo čeka i zašto vladajuća većina ne pusti što pre taj zakon u skupštinsku proceduru".

Foto P. Mitić

Aleksandar Milanović

Odgovor ministarkin bio je pre pokazatelj neobaveštenosti nje i njenog ministarstva za to pitanje (ili još uvek nedovoljna upućenost u tu problematiku) - nego što je bio konkretan odgovor. Ili je Ministarstvo zajedno sa "vladajućom većinom" odlučilo da "ćirilicu pusti niz vodu", što je jedini logičan zaključak s obzirom na to da napravljene izmene i dopune Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama "čame" u nekoj od fioka Sekretarijata za zakonodavstvo, što je očito za ministarku dovoljno opravdanje - jer nisu u fiokama njenog ministarstva. A eto saznadosmo da njeno ministarstvo i nije nadležno za srpski jezik i ćirilicu. Pa ko je onda nadležan? Nije valjda da nijednom ministarstvu u nadležnosti nije srpski jezik i ćirilica, nego da je to nadležnost Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo! To ne bi za Vladu Srbije bilo nikakvo iznenađenje. Jer, samo ona štiti neustavni termin "javne upotrebe jezika i pisma", dok se u svim evropskim jezicima, jezicima Evropske unije, govori samo o službenoj (official) i privatnoj (individual) upotrebi jezika i pisma, i baš nigde se ne govori o "javnoj upotrebi" koja je suprotstavljena "službenoj".

Foto: Tanjug

Veljko Brborić

Zašto onda mimo cele Evrope ne bi i pitanja srpskog jezika i ćirilice bila izmeštena iz delokruga Ministarstva kulture i informisanja i pripisana delokrugu Sekretarijata za zakonodavstvo. Jer, očito, jedino zakonodavstvo može da štiti neustavni, nezakoniti "neslužbeni" status srpskog jezika i ćirilice u školskom sistemu i masmedijima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (10)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri