UPLAŠIM SE DA ĆE ME PUBLIKA ZABORAVITI: Ana Sofrenović očekuje renesansu kad sve prođe, jer ljudi ne mogu jedni bez drugih

Vukica Strugar

09. 08. 2020. u 10:22

NA Osmom Festivalu mediteranskog i evropskog filma, koji je sinoć počeo u Trebinju, nagrada "Zlatni platan" za izuzetan doprinos filmu pripala je Voji Brajoviću i "našoj Engleskinji" (kako glasi naziv jednog njenog ostvarenja) - Ani Sofrenović.

УПЛАШИМ СЕ  ДА ЋЕ  МЕ ПУБЛИКА ЗАБОРАВИТИ: Ана Софреновић очекује ренесансу кад све прође, јер људи не могу једни без других

Foto V. Danilov

Lepa i svestrana glumica, rođena u srpsko-britanskoj porodici, prvi put se čula, pa tek onda videla u filmu: debitovala je pevajući naslovnu numeru u "Kaži zašto me ostavi" 1993. Dve godine kasnije imala je veoma zapažene uloge u "Paket aranžmanu", "Ubistvu s predumišljajem" i "Balkanskim pravilima", ali se ubrzo s tadašnjim suprugom Draganom Mićanovićem odselila u London.

Ipak, iz rodnog Beograda kao da nije ni odlazila - igrala je u predstavama i filmovima, nastupila na 37. Bemusu u operi "Orfej i Euridika", osvojila "Caricu Teodoru" za "Nebesku udicu"...

* Dobili ste novo filmsko priznanje i priliku da prvi put posetite grad u srcu Hercegovine?
- Meni je u detinjstvu Trebinje uvek bilo "pred radost" za more, poslednji mali bastion pre nego što izbijemo na obalu. U vazduhu se već osećala blizina pučine, zato je za mene to uzbudljivo mesto. U samom gradu nikad nisam bila. Presrećna sam što sam dobila priliku da sada upoznajem Trebinje od Trebinjaca, koji će da me vode u obilazak. Gledala sam fotografije i očarana sam. Nosim kameru i jedva čekam da snimam, ti platani izgledaju kao nebeski prizor. Trebinje je na tromeđi, za mene je mali centar Balkana. Tu se slivaju svi uticaji i svima pomalo pripada.

Foto V. Danilov

* Vaša filmska karijera krenula je punim zamahom, a onda kao da je nastalo zatišje?

- Za film je potrebno da vam se poklopi dosta stvari. Prvo, da ste "tačni" za podelu i da dođe vaša priča. Nisam glumica koja može biti "kastovana" za svakakve uloge. I po tipu, i po fizionomiji. Ali, pauze zapravo nije ni bilo. Otprilike, svake dve godine, snimala sam poneki kratki, ili duži film. U Crnoj Gori sam 2014. imala glavnu ulogu u ostvarenju Nikole Vukčevića "Dečaci iz Ulice Marksa i Engelsa". Tako da mene nije nestalo, samo sam se u međuvremenu više prebacila na eksperimentalnu muziku, na istraživanja sa glasom. Imam puno interesovanja, pa neki segmenti moje karijere i trpe.
* Posle "Zojkinog stana" u BDP, ne vidimo vas u podelama beogradskih pozorišta?
- Prošle godine je ovaj naslov skinut sa repertoara. Bila je to divna predstava koja je imala publiku, ali sada je BDP krenuo u novu fazu. Drago mi je da sam se, posle mnogo godina, vratila u teatar igrajući baš u Beogradskom dramskom, gde sam nekada sa Irenom Ristić radila "Mišolovku" Agate Kristi. Ipak, došlo je vreme za sledeću fazu - kako za ovo pozorište, tako i za mene. Kad završim jedan projekat želim da idem dalje, da svaki od njih bude priča za sebe.

Prvi put u seriji

- PROŠLOG meseca završila sam niskobudžetni ali zanimljiv australijski film "Here Be Dragons". U oktobru bi trebalo da imam malu ulogu u jednoj veoma lepoj istorijskoj seriji. Biće to prvi put da ulazim u svet domaćih serija, do sada nisam igrala ni u jednoj! Inače, i dalje radim na svojim projektima, pokušavam što više da iskoristim ovo vreme u kome smo svi zaustavljeni i "ugurani" za smišljanje novih stvari - kaže popularna glumica.

* Snimali ste puno koproducijskih projekata?

- U jednom trenutku najviše sam i radila koprodukcije. Sada se uglavnom snimaju TV serije i niskobudžetni filmovi, a ima i onih sa većim sredstvima od kojih posle nastaju serije. To je glumački život. Naše karijere nisu jednostavne, ali su uzbudljive. I publika me nekako prati u tome, mada se ponekad uplašim da će da me zaboravi. Ali, to se nikad ne dešava, naprotiv. Inače, prvi put sam ušla u medije 1989. sa amaterskim pozorištem Teatar levo: gostovali smo na RTS pred odlazak na svetski pozorišni festival u Francusku. Kasnije sam shvatila, ma kolika bila pauza između dva projekta, još je veće interesovanje ljudi da vide šta radim.
* "Nebeska udica" je vaš poslednji film sa Nebojšom Glogovcem, igrali ste zajedno i u jednom od prvih, "Ubistvu s predumišljajem"?
- Radili smo dva divna filma. U prvom se nismo neposredno sreli ("Ubistvu"), ali u "Udici" smo direktni partneri. Bilo je to veoma specifično vreme. Nebojša je tek postao otac, ja sam bila mlada majka. Doba bombardovanja i priprema filma, snimanja, pa novog roditeljstva - sve je bilo veoma duboko i emotivno. Vreme koje se ne zaboravlja, velike traume, ali i divnog rada koji nam je dao priliku da o toj traumi i strašnim emocijama kroz koje smo prošli (sa Ljubišom Samardžićem kao rediteljem i producentom ) - snimimo film i ispričamo priču za budućnost. I to dok je još bila sasvim rovita. Od svega što sam uradila, "Ubistvo" i "Udica" su za mene najsnažnija i najznačajnija ostvarenja. Ne samo u umetničkom već i u istorijskom smislu, ostavljaju lep i tačan opis vremena.
* Dragan Mićanović je bio vaš životni partner, postoji li mogućnost da se ponovo sretnete na filmu ili u teatru?
- Glumac ne može da utiče i odlučuje u koje će projekte da ga zovu, ali verujem da hoćemo. Nas dvoje lepo sarađujemo i volimo da igramo zajedno. Ipak, to će prevashodno zavisiti od reditelja i priča koje se budu radile.
* Kako izdržavate ovo, teško vreme - virusa i fizičke distance?
- Sećam se kad sam sa Stivenom Berkofom snimala film "Legionar" u Maroku. Pričao mi je kako svoju familiju viđa tri meseca godišnje, jer osam meseci radi. Pitala sam ga kako to izdržava, a on mi je odgovorio: "Dobro je, jer stignemo da se zaželimo jedni drugih". Nije lako, svakako, ali je i divno stići da se nekog poželiš. Nije nas ovo nadvladalo, pametniji smo od toga. Samo nam treba vreme. A kad sve prođe, mislim da će se desiti nova renesansa. Zbog potrebe ljudi da budu sa - ljudima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Možete li da zamislite lepotu svakodnevice koja počinje na obali Save do koje stižete laganom šetnjom kroz jedinstvenu luksuznu pešačku zonu, a završava se ispijanjem vina na vašoj prostranoj terasi s pogledom na reku ili u vrhunskom restoranu do kog stižete peške? U istom danu ste s lakoćom obavili posao, odradili trening, uživali u kupovini novih komada garderobe najluksuznijih brendova u neposrednom komšiluku, a stigli ste i da sa decom provedete vreme u zelenilu, jer se sve što vam treba nalazi nadohvat ruke.

14. 05. 2024. u 10:00

Komentari (7)

ITALIJA U ŠOKU: Evo zbog koga je Janik Siner ostavio devojku (FOTO)