POZORIŠNA KRITIKA: Ilustracija glumačkog slučaja
MLADI autor, Đorđe Kosić, već prepoznat u pozorišnim krugovima kao pisac modernog dramskog izraza ("Uspavanka za Aleksiju Rajčić").
foto privatna arhiva
On je, u pisanju pozorišnog komada o "Centrali za humor", glumačkoj trupi koja je za vreme nemačke okupacije igrala komedije u Beogradu, pristupio (prostoj) ilustraciji kako "studije slučaja" streljanja dva značajna glumca Narodnog pozorišta, tako i varijetetskoj rekonstrukciji odnosa među glumcima uopšte, kao i farsičnog partizanskog ("patlidžanskog") prekog suda za narečene izdajnike.
Do kraja predstave, koju je realistički režirala Olja Đorđević, nije jasan stav autora prema izdajničkom ratnoprofiterskom tezgarenju glumaca Jovana Tanića (Miloš Đorđević), Aleksandra Ace Cvetkovića (Radovan Vujović) i Nušićeve Gospođe ministarke, Žanke Stokić (Vanja Milačić), ispravnosti glumaca Mirka Milisavljevića (Pavle Jerinić) i Ljubinke Bobić (Suzana Lukić), kao ni prema inferiornom glumcu, a superiornom partizanskom komandantu, isledniku i presuditelju Nikoli Popoviću (Jovan Jovanović). Ako je ovaj repertoarski naslov komentar na večno pitanje, da li "muze ćute dok topovi gruvaju", i da li je etički ispravno izvoditi pozorišne predstave u vremenima katastrofe, ratova i pogibija, onda razrešenju tog problema ova predstava nije doprinela.
Sadašnji glumci Narodnog pozorišta, uglavnom karikirajući velikane sa iste scene (atmosfera u garderobi pred rat, igranje skečeva za publiku, bahanalije "izdajnika" sa čvarcima i šampanjcem i brojanje gomile para...) nisu bili ni smešni, ni tragični, a, nažalost, ni duhoviti. Gruba, preterana komika Miloša Đorđevića i suptilnija, ali neuverljiva refleksivnost Radovana Vujovića, kao i površna spopletenost Jovana Jovanovića nisu ništa protumačili o zbivanjima u njihovom ljudskom i glumačkom biću, dilemi realnoj, istinitoj i tragičnoj, da li glumac ima organski, ultimativni poriv da se iskazuje svojom igrom i da li se njegova strast može uzeti za olakšavajuću okolnost, ili je smrtni greh... Pavle Jerinić, imajući relativno lakši zadatak, Milisavljevića je uverljivo predstavio kao umetnika raspolućenog između svoje polne traume i ratne strave, kojoj se svojim povlačenjem odupire. Suzana Lukić je Ljubinku Bobić, koliko god joj je tanak tekst to dopuštao, ovu obožavanu heroinu odbranila čvrstim stavom da bude autentična i da sama odredi ispravne granice svog morala. Vanja Milačić je veliku Žanku Stokić pokazala kao svesnu divu, bolesnu od dijabetesa, kojoj je to opravdanje da se "proda" nemačkim vlastima, nastupajući na Radio Beogradu, ili da igra u "Centrali za humor". Njena tragedija, gubitak građanskih prava, smrt u bedi, neigranje u pozorištu, posle predstave "Centrala za humor" i scene bahanalija sa čvarcima, šampanjcem i gomilom krvavih para, zaslugom nemuštog stava autora predstave, nepravedno se potiskuje.
VAŠINGTON POST TVRDI: Ruska služba spremala scenario sa atentatom na Orbana
RUSKA Spoljna obaveštajna služba (SVR) navodno je razmatrala planove za uticaj na izbore u Mađarskoj, uključujući i insceniranje atentata na premijera Viktora Orbana, u cilju jačanja podrške Orbanu, pokazuje interni dokument do kojeg su došle evropske službe bezbednosti, piše danas Vašington post (WP).
21. 03. 2026. u 13:35
KULT PREDAKA U PLAMENU MRŽNjE: 45 godina od paljenja konaka Pećke patrijaršije – Zločin koji je najavio Martovski pogrom
OVE sedmice pre tačno 45 godina, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva zanemeli su pred prizorom koji je nagovestio decenije stradanja na Kosovu i Metohiji.
17. 03. 2026. u 19:10
MILEO AUTO-PUTEM: Policajci bili u čudu kad su videli KO je za volanom (VIDEO/FOTO)
KADA su zbog spore vožnje na auto-putu zaustavili automobil marke Dodž, policajci iz Ogdena u američkoj saveznoj državi Juta, pomislili su da je vozaču pozlilo.
22. 03. 2026. u 22:25
Komentari (0)