POZORIŠNA KRITIKA: Budimo potomci, da bismo bili preci-Ivana Sajko: JEANNE. Režija: Anja Suša. Pozorište Riksteater i Dramaten, Švedska
Kakav svet ostavljamo svojoj deci je pitanje od najvećeg značaja, a podrazumeva priznanje, kakav svet smo i sami nasledili i kolika je naša krivica u njegovom daljem urušavanju. Socijalne razlike, uništavanje prirode, misija da se pomire nespojivi svetovi, tema su interesantnog pozorišnog komada hrvatske autorke Ivane Sajko, u predstavi koja tematizuje mit o neustrašivoj, viteškoj i žrtvovanoj Jovanki Orleanki (Jean D Arc), Jeanne.
foto Privatna arhiva
Devojčica Žan živi na sirotinjskoj strani jezera i kreće u misiju na drugu obalu, gde žive bogati, da bi se uverila da oni, oličeni u ideji zlata koje imaju, zaista postoje. Predstavu je režirala srpska rediteljka, Anja Suša u koprodukciji dva pozorišta, Riksteatern i Dramaten iz Švedske, gde trenutno živi i radi. Žiri 57. Bitefa je ovu predstavu nagradio najvećom nagradom, "Mira Trailović".
Dok muzičar Ade Humonen stvara živu zvučnu kulisu za bajku o borbi protiv nejednakosti i jezeru, kao granici dva sveta, koju mala Žan neće uspeti da pređe, predstavom o njoj plutaju žirafe, o kojima gledalac sluša neobično intrigantne podatke o održivosti živog sveta u ekološkoj kataklizmi (kao prevodilac je, samo sa švedskog, naznačen Đorđe Žarković, robotizovani glas na engleskom nije bio prevođen, što postaje neopravdana praksa u našem teatru).
Anja Suša, čiji rad vrlo dobro poznajemo, koja je sklona neobičnom tumačenju teksta i raskošnom, multiznačnom scenskom jeziku, izvrsne švedske glumice je, osim u uloge male Žan, smestila i u telo žirafa, te je metafora antropomorfnosti prirode obuhvatila i novo značenje, povratka dubokom smislu sklada prirode sa svekolikim živim svetom, humanim, životinjskim i biljnim. Za razliku od prirodnosti i spontanosti glumica, dvojica glumaca su imala zadatak da pokažu socijalni sloj čije se zadovoljstvo iscrpljuje bindžovanjem tv serija i mogućnošću goveđeg odreska na trpezi, jer uvek može da bude i mnogo gore. Soliter se urušava, lift ne radi, uništava se svet oko njih, jezero se isušuje, a porodica zadržava privid dobrog života, uljuljkana masovnim medijima, koji je upravo u to ubeđuju...
Predstava Anje Suše sa švedskim umetnicima je od strane žirija prepoznata kao najbolja na 57. Bitefu s pravom i bez prave konkurencije. Jedina je modernim, analitičnim, a atraktivnim scenskim jezikom progovorila o relevantnom fenomenu, rekontekstualizujući bajku, koja opominje i proteže svoje značenje i unazad, ali i u budućnost, nimalo svetlu.
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)