STOGODIŠNJA ISTORIJA BEOGRADSKE FILHARMONIJE: U novi vek sa nasleđem Hristića i Tasovca

Marina Mirković

10. 06. 2023. u 19:22

OSNOVANA 1923, Beogradska filharmonija je tokom prvih sto godina burne istorije prolazila mnoge uspone i padove: od skromnih početaka kada je grupa muzičkih entuzijasta na čelu sa Stevanom Hristićem održala prvi filharmonijski koncert, pa do grandioznog ansambla svetske klase i najuspešnije institucije kulture u zemlji i regionu.

СТОГОДИШЊА ИСТОРИЈА БЕОГРАДСКЕ ФИЛХАРМОНИЈЕ: У нови век са наслеђем Христића и Тасовца

BGF/ Marko Đoković

U drugih sto godina Filharmonija ulazi sa nadom u bolje sutra, na korak do nove kuće, dvorane Beogradske filharmonije, na čijoj se izgradnji u bloku 13 na Novom Beogradu intenzivno radi, zahvaljujući viziji, životnom i profesionalnom snu Ivana Tasovca koji se svojim doprinosom razvoju ansambla zlatnim slovima upisao u njegovu istoriju.

Početna inicijativa nekolicine muzičkih entuzijasta na čelu sa Hristićem, koji su pokušavajući da uhvate korak sa velikim evropskim metropolama, okupili ansambl sastavljen od muzičara Opere Narodnog pozorišta, nastavnika muzičkih škola i nekolicine amatera, dovela je do simfonijskog koncerta održanog 28. aprila 1923. godine. Podrška stručne javnosti i publike bila je nepodeljena, što je podstaklo umetnike da sačine prvu upravu i konačan sastav orkestra, 13. juna 1923. godine u sali Manježa. Tom prilikom izveden je isti program, koji je označen kao prvi koncert ansambla pod zvaničnim imenom Beogradska filharmonija. Uvodnu reč držao je Branislav Nušić, koji je govorio o potrebi, značaju i ciljevima ustanove, a jedan od najznačajnijih srpskih kompozitora i dirigenata, inicijator i osnivač Stevan Hristić, imenovan je za umetničkog direktora i šefa-dirigenta.

Hristićevu viziju ovaj orkestar deli i danas - a to je cilj da prestonička Filharmonija svojoj publici u Beograd donese svet, držeći korak sa svetskim koncertnim scenama.

Nakon Hristića, upravljanje je preuzeo autoritativni i energični dirigent Lovro Matačić, koji je značajno doprineo podizanju izvođačkog nivoa i renomea Beogradske filharmonije, prevashodno kroz unapređivanje orkestarskog repertoara na kom se tada našlo čak i koncertno izvođenje Vagnerovog "Parsifala". Repertoarska politika išla je u pravcu proširivanja repertoara delima Stravinskog, Šostakoviča i drugih slovenskih kompozitora koja su postala najjača karika ansambla, i sa kojima se neretko predstavlja na koncertnim podijumima u inostranstvu.

Čuvaju nasleđe, gledaju napred

U TRENUTKU kada obeležava vek postojanja, Beogradska filharmonija je pozicionirana kao najbolji orkestar u regionu i ansambl koji predstavlja osveženje na međunarodnoj koncertnoj sceni. Ona je "kultni srpski orkestar" (Financial Times), "jedan od vodećih evropskih orkestara" (Independent), "orkestar koji gleda samo napred" (Washington Post), i "ansambl koji sa sobom nosi veliku dozu nasleđa i ponosa" (New York Times).

Iz ovog vremena (1938-39) datira i početak saradnje sa orkestrima iz regiona - Zagrebačkom i Slovenačkom filharmonijom, sa kojima je Beogradska filharmonija održavala zajedničke, tzv. monstr-koncerte. Ostvareni su i prvi zapaženiji umetnički rezultati, kada je reč o nastupima gostujućih solista i dirigenata: beogradska publika je slušala nastupe sa dirigentima Dmitrijem Mitropolusom, Jozefom Kripsom, pijanistima Alfredom Kortoom, Karlom Cekijem, Nikolajem Orlovim i Nikitom Magalovim, violinistom Georgom Kulenkampfom, violončelistima Pjerom Furnijeom i Enrikom Majnardijem, kao i vokalnim umetnicima Zinkom Kunc, Bahrijom Nuri-Hadžić, Melanijom Bugarinović, Nikolom Cvejićem i Josipom Rijavecom.

Odmah po završetku rata, iako desetkovani, svega osamnaest dana posle oslobođenja Beograda, 7. novembra 1944. godine, filharmoničari su održali prvi posleratni koncert. Ugledni i uticajni kompozitor i dirigent Oskar Danon, preuzima vođstvo nad ansamblom.

Nešto bolja vremena za Filharmoniju i njene muzičare dolaze 1951. godine, kada orkestar dobija svoju zvaničnu autonomiju i naziv Simfonijski orkestar Narodne republike Srbije. Novi šef-dirigent postaje Krešimir Baranović, koji objedinjuje ulogu umetničkog i administrativnog direktora, koja će trajati čitavu deceniju. Tokom ovog perioda, orkestar se ustalio kao ansambl, uspostavljeni su redovni nastupi, osmišljeni abonmanski koncerti, a napravljeni su i prvi koraci u pravcu decentralizacije muzičkog života, pa je Filharmonija nastupala i u domovima kulture, školama, bioskopima, pa i fabričkim halama širom Srbije, ali i ostvarila inostrana gostovanja. U tom periodu, orkestrom Beogradske filharmonije je 1958. godine, kao laureat dirigentskog takmičenja u Liverpulu, prvi put dirigovao i Zubin Mehta.

Nakon Baranovićevog povlačenja, u Pragu školovani Živojin Zdravković preuzima kormilo nad Beogradskom filharmonijom i tada ansambl doživljava jedan od najvećih uspona, u literaturi nazvan zlatnim dobom, kada je bila najznačajniji ambasador kulture u svetu, most između Istoka i Zapada i ugostila najveće umetnike tog doba. Beogradsku filharmoniju su tada svetski stručnjaci rangirali na peto mesto najboljih evropskih orkestara, čemu su doprineli i snimci za uglednu svetsku izdavačku kuću EMI.

Nakon mirnih osamdesetih dolaze i turbulentne, ratovima obojene devedesete godine prošlog veka, kada uslovi rada i opšte funkcionisanje dovode do umetničkog i organizacionog sunovrata u funkcionisanju Filharmonije.

Spektakularan start

TOKOM predstojeće koncertne sezone Beogradska filharmonija slavi vek svog postojanja sa nekoliko velikih projekata, čime ispisuje prve stranice u svom novom poglavlju svoje istorije. Početak slavlja označiće tri spektakularna programa: rođendanski koncert na Kolarcu 13. juna a zatim i Gala koncert 20. juna uz velikog Mehtu, posle čega maestro sa orkestrom nastupa u Tirani i Skoplju u okviru inicijative "Otvoreni Balkan". Kruna početka obeležavanja stogodišnjice biće na besplatnom koncertu na otvorenom sa Gabrijelom Felcom, 2. jula na Ušću.  

Beogradska filharmonija je u novi milenijum ušla sa novom energijom Ivana Tasovca koji ju je izdigao do novih visina. Ovaj umetnik sa izuzetnim menadžerskim veštinama postavio je muzičare podmlađenog orkestra na pijedestal i uhvatio se u koštac sa rešavanjem problema. Prema Tasovčevim rečima, Filharmonija je morala da postane statusni simbol visokog umetničkog kvaliteta, savršene organizacije, snage i moći jedinstvene nacionalne institucije. Najznačajniji saradnici na tom putu bili su šefovi-dirigenti, prvenstveno Uroš Lajovic, koji je imao najteži zadatak ponovnog podizanja ansambla, a zatim Dorijan Vilson, Muhaj Tang i, od 2017. Gabrijel Felc. Reformisana je abonmanska organizacija koncerata i za nekoliko godina je prodaja abonmana toliko porasla, da su sve bile rasprodate u pretplati. Sa grandioznim koncertima na otvorenom, orkestar okuplja svoju vernu publiku na najmasovnijim koncertima klasične muzike na Balkanu, dokazujući da je savremeni, reformisani, grandiozni ansambl svetske klase i najuspešnija institucija kulture u zemlji i regionu.

Uz Zubina Mehtu kao vernog prijatelja, sa kim se saradnja intenzivirala baš u ovom periodu, Filharmonija je pokrenula mnoge važne projekte.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri