ŠEZDESET GODINA OD OBJAVLJIVANJA PRVOG ALBUMA BITLSA: Please, Please Me: Love Me Do je bio lagana revolucija

Aleksandar S. Janković

22. 03. 2023. u 14:23

Pol Mekartni je ušao u život Džona Lenona kao levoruki gitarista koji ume da svira Be Bop A Lula Džina Vinsenta. U tom trenutku, Quarrymen, koje je predvodio šesnaestogodišnji Lenon, svirali su "skifl" muziku. Dolaskom Mekartnija, rokenrol evolucija benda se ubrzala, a u bend je primljen četrnaestogodišnji, ali talentovani Džordž Harison (maj 1958). Iste godine, Lenonova majka Džulija je poginula u saobraćajnoj nesreći, što je kod Lenona podstaklo stvaralaštvo. Sledećih osamnaest meseci će biti sudbonosni period za bend.

ШЕЗДЕСЕТ ГОДИНА ОД ОБЈАВЉИВАЊА ПРВОГ АЛБУМА БИТЛСА: Please, Please Me:  Love Me Do је био лагана револуција

Amazon

Skoro svakodnevno su svirali u kafiću "Kazbah" u Liverpulu, dok je dolazak u bend Lenonovog najboljeg prijatelja iz art koledža koji su pohađali, Stjuarta Satklifa, označio slavan početak nove faze. Prvo je ime promenjeno iz Quarrymen u Beatals te u Silver Beetles, a zatim, kada se Lenonu u snu javio "čovečuljak na gorućoj piti", ime je konačno promenjeno u The Beatles, što u bukvalnom prevodu znači "Ritmaši", a ne "Bube" kako se uglavnom misli kod nas. Harison, čak, pretpostavlja da etimologija Bitlsa ima kompleksnije značenje. Prvo, najjednostavnije je da ime benda predstavlja repliku na prateću muzičku grupu Badija Holija, Crickets. Drugo, mišljenje je da ideja potiče iz filma "Divljak" Lasla Bendeka i scene kada se Li Marvin cinično obraća Marlonu Brandu koristeći ime "Beetles" za devojke koje su obožavale motoriste. Kako je Brando bio arhibuntovnik ("Divljak" je snimljen još 1953), sa proto Elvis harizmom i stavom, nije teško shvatiti oduševljenje Stjuarta Satklifa i Džona Lenona ovim filmom i Brandom. Večernji program radija je svakodnevo sadržao osmočasovni blok ispunjen rokenrol (Little Richard, Fats Domino, Rej Čarls"..) i brodvejskim klasicima, koji su ostavili neizbrisiv uticaj na Pola Mekartnija u potonjoj karijeri. Poznanstvo sa lokalnom fotografistkinjom Astrid Kiršner, njenim prijateljima Jurgenom Volmerom i svakako Klausom Vurmanom bukvalno je promenilo Bitlse. Astrid im je sugerisala drugačije (danas ikoničko) češljanje, te je napravila nekoliko prepoznaltjivih fotografija ranog perioda Bitlsa (u kožnim odelima sa instrumentima). Takođe, Kišnerova im je prva ponudila "preludin", koji im je pomogao da izdrže svakodnevne preduge koncerte. U stvari, Lenon i Mekartni su bili prvo uplašeni egzistencijalističkom oštricom Kiršnerove i prijatelja (zvalis su i "Exis") jer Liverpul nije bio plodno tle za ljubitelje Kamija, Sartra, Antonionija i bitničke poezije.

Događaji 1960. su lagano unosili "vetar promena" u Evropu, ali i u konzervativnu Ameriku. Posle nekoliko meseci sudskog spora, izdavačka kuća Penguin je, konačno objavila roman "Ljubavnik ledi Četrli", knjigu koja je prvog dana samo u Britaniji prodata u 200.000 primeraka. Negde u isto vreme, takođe u Britaniji je prestao da važi zakon građanske vojne obaveze (Civil National Service) jer je vojska profesionalizovana. Sledeće godine, Bitlsi sviraju prvi put u liverpulskom klubu "Kavern", unajmljuju Nila Aspinala za roudija, a vlasnik prodavnice ploča N.E.M.S, Brajan Epštajn počinje da se interesuje za njih. U novembru 1961. u vreme ručka odlazi u "Kavern" gde gleda nastup Bitlsa. Već u decembru, Epštajn će ugovoriti sastanak sa šefovima izdavačke kuće Decca. U prvom kvartalu sledeće godine, Dik Rou, jedan od direktora kuće Decca, odbiće Bitlse pod izgovorom da vreme gitarskih bendova prolazi. Epštajn će zadržati snimke koji će kasnije, s delimičnim uspehom biti predstavljeni muzičkom gigantu EMI, dok Bitlsi nastavljaju svoj angažman u liverpulskom klubu "Kavern". U leto 1962, Džon se venčava sa već trudnom Sintijom Pauel. Posle neslavne audicije za EMI (jun 1962) na kojoj je snimljeno nekoliko pesama uključujući i Love Me Do, Epštajn na nagovor benda bubnjara Pita Besta, zamenjuje Ringom Starom. U septembru osveženi Bitlsi se prvi put sreću sa Džordžom Martinom i snimaju sporiju verziju Love Me Do. Martin je, ipak, nezadovoljan Starovom tremom i dovodi sešn bubnjara Endija Vajta, koji će zameniti Ringa na prvom oficijelnom snimku benda.

Love Me Do je Mekartnijeva pesma iz 1958. koja je inspirisana Elvisovom baladom Love Me Tender. Pesma je bila koncertni favorit, međutim, na snimku je izgubila prvobitnu dinamiku (Martin nije gledao nijedan koncert benda do tada). To je zbunilo kako bend tako i njihovog producenta koji je Bitlse shvatao kao arogantniju verziju Klifa Ričardsa. Odlučujući momenat zbog koga je Martin ipak odlučio da okuša sreću sa ovom pesmom je Lenonovo sviranje usne harmonike. Love Me Do je bio lagana revolucija. Evropa je bila iznenađena svežinom pesme slušajući je preko Radija Luksemburg, dok su savremeni obožavaoci pop muzike mogli da primete neke nove muzičke elemente (harmonije, bubanj, usna harmonika...). Na nivou kulture, Love Me Do se pojavila uz "celuloidnog ispisnika", prvi film o Džemsu Bondu Dr No, koji će zadati težak udarac britanskom konzervativizmu. Jedanaestog februara, 1963, tokom pauze od turneje, Bitlsi su snimili svoj prvi album za 585 minuta, na dva kanala, uključujući i Lenonovo teško gripozno stanje (odatle hrapav glas na svim pesmama). Malo više od mesec dana kasnije, 23. marta, izašao je album Please, Please Me. Nepune dve godine kasnije, Bitlsi će biti na "vrhu sveta". 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

POLICIJA BLOKIRA PRILAZ: Stigao bager u dvorište kuće gde je nestala mala Danka (FOTO/VIDEO)