ČUVAR DUHA NA ČOVEKOVOM PUTOVANJU: Sto godina od rođenja znamenite srpske slikarke LJubinke Jovanović Mihailović

G.Čvorović

01. 11. 2022. u 12:20

NjENO stvaralaštvo karakterisala je poetska apstrakcija vizantijske provenijencije. Spojila je srpsku tradiciju i svetski trend. Sa njene slike odisao je tamjan.

ЧУВАР ДУХА НА ЧОВЕКОВОМ ПУТОВАЊУ: Сто година од рођења знамените српске сликарке Љубинке Јовановић Михаиловић

Foto: G.Čvorović

Navršio se ove godine vek od rođenja izuzetno značajne srpske slikarke Ljubinke Jovanović. Bila je jedna od najvažnijih stvaralaca na našoj umetničkoj sceni. Nalazila je večnu inspiraciju u srpskom freskoslikarstvu i ikonopisu, koje je interpretirala purističkim apstraktnim izrazom, skidajući s neba ono nasušno i potrebno ljudskom oku da očisti duh iznutra, bez obzira na to da li je stvarala u Beogradu, Njujorku ili Parizu, gradu u kome je provela najveći deo svog životnog i stvaralačkog veka.

- Nisam se zatvarala u obrasce. U Parizu se rasplamsavala moderna umetnost, bilo je svega i svačega, a ja sam rešila da ostanem u svom svetu. Naše freske su za mene vrhunsko slikarstvo. To je duh, a ne materija - poverila nam se u jednom od mnogobrojnih razgovora koje smo imali u Gradu svetlosti.

Foto: G.Čvorović

Slikala je Kosovski boj na šeststogodišnjicu čuvene bitke, seriju "Promena", "Rešenje" i "Usamljenost" tokom bombardovanja Srbije koje je u njoj utisnulo bolne tragove, ostavila za sobom i "Skrovište", "Praznik", "Trenutak", "Odlazak", "Gradilište", "Unutrašnji prostor". Slika olistala u zelenoj boji dobre nade s vrha isplakuje tri zlatne kapi kiše. To je životni znak na čovekovom putu.

Legat

ZA života, Ljubinka Jovanović se mnogo zalagala da sa svojim suprugom Batom Mihailovićem ima zajednički legat u Srbiji, u Beogradu ili Pančevu, gde bi, na jednom mestu, generacije mogle da sagledaju njihovo stvaralaštvo. Nije ga dočekala.

Njeno stvaralaštvo karakterisala je poetska apstrakcija vizantijske provenijencije. Spolja arhitektonski čvrste linije, iznutra tananost osetljive ljudske duše. Sve tajne svela je na krug, krst i liniju kao pravac kojim treba ići. Spojila je srpsku tradiciju i svetski trend. Sa njene slike odisao je tamjan. Zato je njen doprinos u našoj, ali i evropskoj i svetskoj kulturi neizmeran.

Foto: G.Čvorović

- Fascinira me atmosfera u crkvi. Još od detinjstva. Ikone, u polumraku, blistaju oreolskom svetlošću - naglasila je u jednom od pomenutih razgovora.

Uvek je bila smerna. Krhka žena, vulkanske snage. Do poslednjih dana, i svoje 94. godine, stvarala je punim žarom, prevaljivavši poslednje korake u stanu kod Luksemburškog parka, na petom spratu, visokih plafona, strmim merdevinama koje su vodile pod krov i u njen atelje.

- Ljubinka je na nebu rođena pod brojem majke - govorio je brižno za nju njen suprug, takođe veliki srpski slikar Milorad Bata Mihailović.

Nije imala svoju decu, ali je brinula za tuđu, kao da su njena. Proslave Svetog Nikole kod nje i Bate bile su poseban pariski događaj. Njena kuhinja podsećala je na praiskonsko ognjište.

- Stid me je, daju mi lek koji u nekim zemljama nemaju ni za decu - skromno je, stavljajući sebe u drugi plan, govorila pred kraj života.

Foto: G.Čvorović

Isticala je da samo deca znaju tajnu.

- Slika mora odjednom da izađe i da ide svojim tokom. Zato su dečji crteži najčistiji slikarski izraz - govorila je. Nije brinula samo o deci. Imala je pogled prema svima koji pate. Njen naslikani cirkus bio je šatra bez radosti. Bilo joj je žao ljudi i životinja koji se muče na večitom putovanju, u kavezima. Frabrika je za nju bila ulazak u mašinu, sat i vreme, s radnicima koji ne smeju da zakasne. Za sebe je naglašavala da je oduvek bila zaštićena. Štitili su je, govorila je, roditelji, suprug, prijatelji. Kad je preminuo njen glavni "zaštitnik", ljubav još iz studentskih dana, Bata Mihailović, koji je, po njegovom sopstvenom šeretskom priznanju, "malo i cvikao od nje", i s kojim je bila jedan od osnivača čuvene Zadarske grupe 1947. godine, kao uspomena ostali su joj album zajedničkih fotografija i mali slikarski kartnet sa zapisima iz Venecije i Pariza 1952. godine koje je, redovno, nekoliko preostalih godina, prelistavala gotovo svako veče, vraćajući tako kazaljke vremena unazad. Nama su ostale Ljubinkine slike, da nas podsećaju koliko su važni prečisti duh i ljubav prema bližnjem. Naročito u ova vremena. 

BONUS - NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna