SENZACIJA IZ STAROG ORMANA: Izložba profesorke Nele Puškaš, sa nepoznatom baštinom legendarnog Aleksandra Kostića

Miljana Kralj

01. 11. 2022. u 11:30

OD petka i u Galeriji nauke i tehnike SANU biće prikazan jedan deo otkrića od više hiljada snimaka, zaboravljenih u podrumu Instituta za histologiju i embriologiju.

СЕНЗАЦИЈА ИЗ СТАРОГ ОРМАНА: Изложба професорке Неле Пушкаш, са непознатом баштином легендарног Александра Костића

Foto: Centar za kulturu Grocka

Da nisu raščišćavane podrumske prostorije na Institutu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta, ne bi bilo ni velikog značajnog otkrića do sada nepoznate zaostavštine intelektualnog gorostasa 20. veka, profesora dr Aleksandra Kostića, čije ime Institut danas nosi. Tajnu je krio jedan orman - komoda sa fiokama, u kome je decenijama čamilo 2.000 fotografskih staklenih ploča histoloških preparata, iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka, dok je u biblioteci Instituta otkriveno oko tri hiljade snimaka starog Beograda, njegovih zgrada, ulica, ljudi...

Većinu fotografija načinio je upravo Kostić, koji je, uz to što je osnovao katedru za histologiju, Veterinarski fakultet, postavio temelje medicinske seksologije, napisao prvi Medicinski rečnik, bio i kolekcionar, arheolog amater (na njegovom imanju kod Grocke otkrivena je prva rimska vila rustika u Srbiji), pisac i kompozitor, ali i pionir medicinske fotografije!

Ovaj ekskluzivni materijal, koji ni stručna, niti šira javnost do sada nije videla, jer se nije znalo da postoji, a koji će biti predstavljen u petak u 18 časova u Galeriji nauke i tehnike SANU, na izložbi "Tajne iz zaboravljene arhive", čiji je autor profesor dr Nela Puškaš, prvo je pohodio Kostićevu Grocku, koju je ovaj rođeni Beograđanin izabrao za svoje mesto pod suncem. U Rančićevoj kući, minulog vikenda, kroz postavku o ovom za našu kulturu značajnom otkriću, a potom i kroz Legat Aleksandra Kostića, smešten u Biblioteci "Ilija Garašanin", publiku su provele profesorka Puškaš i Zorica Atić, direktor Centra za kulturu Grocka.

- Sve fioke sa staklenim fotografskim pločama su bile uredno spakovane, a vrata ormana su bila okrenuta ka zidu, pa i da je neko na njega naleteo, nije mogao sam da ga okrene i otkrije njegov sadržaj, jer je staklo veoma teško - objašnjava profesorka sa Instituta za histologiju i embriologiju, koji je bio gotovo potpuno uništen u bombardovanju 6. aprila 1941. uprkos tome što je na krovu bila istaknuta zastava Crvenog krsta (ironijom sudbine, 5. aprila po podne, završena je kompletna rekonstrukcija krova koji je prokišnjavao).

Foto: Centar za kulturu Grocka

 

- Velika je enigma bila i šta se desilo sa velikom zbirkom teratoloških preparata, odnosno fetusa, o kojoj se decenijama ništa nije znalo. Profesor Kostić je 1927, ubrzo po useljenju Instituta u novu zgradu, poslao, preko Ministarstva unutrašnjih dela, dopis svim srezovima i okruzima Kraljevine SHS, sa molbom da se takozvana "nakazna stvorenja" koja se rode, u dogovoru sa lokalnim veterinarima, transportuju na Histološki institut, radi proučavanja. Lekar i kustos Muzeja nauke i tehnike Jelena Jovanović Simić je u svom doktoratu navela da su sačuvana samo dva preparata, a u jednoj podrumskoj prostoriji ja sam ih sada izbrojala - 37.

Neke od fotografskih staklenih ploča medicinskih preparata se poklapaju sa tim fetusima, što znači da je reč o onima koje je Kostić, na različite načine dobijao i koristio za istraživanja i publikovanja, tvrdi Puškaševa. Deo izložbe posvećen je samom Histološkom institutu i njegovom osnivanju pri Medicinskom fakultetu, Kostićevom dolasku iz Francuske (gde je doktorirao kod profesora Pola Buena).

Foto: Audiovizuelni arhiv i centar za digitalizaciju SANU

- U januaru 1922. došao je iz Strazbura sa koferčetom u kome je bilo između dve i tri hiljade histoloških preparata, koji su poslužili studentima u tim prvim godinama dok se nije oformila laboratorija - ispričala je autorka izložbe, dodajući da je Institut dobio samo dve prostorije tadašnje Vojne bolnice, u kojima, kako je kasnije zabeležio Kostić, nije bilo ničeg osim poda, plafona i četiri zida.

U martu je već počela nastava, a za asistenta mu je dodeljena Smiljka Kostić-Joksić, sa kojom se venčao 1919 godine. Kuriozitet biografije jedne od poslednjih naših renesansnih ličnosti je i to što su Aleksandar i Smilja, posle Marije i Pjera Kirija, bili prvi bračni par, gde je svako od partnera dobio francusku Legiju časti: on 1940. za razvoj medicinskih nauka, a ona 1952. za primenu be-se-že vakcine. Postavka dokumentuje i to kako je od početne prazne sobe, posle nekoliko selidbi, u novoj zgradi Kostić stvorio za međuratno vreme moderan institut, sa ogromnom vežbaonicom sa 90 radnih mesta, komorom za projektovanje slajdova i roletnama koje su se spuštale uz pomoć elektromotora, impozantnom bibliotekom, od hrastovog drveta (sticajem okolnosti preživela nemačko bombardovanje) laboratorijama za istraživače... Ali i fotografskim odeljenjem, kakva su u drugim državama osnivana mnogo kasnije (u Vestminsterskoj bolnici, tek 1946).

Neizostavni eksponat je i Kostićev Medicinski rečnik, čija geneza je predstavljena, od rukom pisane beležnice, preko Rečnika histoloških izraza iz 1924. do "debelih" i "teških" višejezičnih izdanja.

Autohromi - svetska ekskluziva

EKSKLUZIVITET, u svetskim razmerama su, takozvani autohromi. Staklo i emulziju za njih proizvodila je firma "Limijer" do 1932. a onda je taj princip razvijanja kolor fotografija izbačen iz upotrebe zbog osetljivosti na svetlost i na vlagu - objašnjava Puškaševa. - Mnogi autohromi su propali, ali sticajem okolnosti na Institutu za histologiju sačuvano ih je 43, u odličnom stanju, što je potvrdio stručni konsultant za digitaizaciju iz AVA Sanu Branislav Vojnović. - U svetskim razmerama je broj sačuvanih autohroma izuzetno mali.

Foto: Audiovizuelni arhiv i centar za digitalizaciju SANU

- Da je samo ovo uradio bilo bi dosta za našu nauku i kulturu - smatra profesorka Puškaš. - Na izložbi je i fotografija nastala poslednjeg njegovog radnog dana na Institutu, sa koga je udaljen. Iskorišćena je činjenica da je napunio 59 godina života, što je bio jedan od uslova za penziju i protiv svoje volje penzionisan. Bio je nepodoban, borio se protiv politizacije fakulteta, i političke podobnosti kao glavnog i osnovnog kriterijuma zapošljavanja. Čitav pronađeni inventar trenutno je u procesu utvrđivanja za kulturno dobro i nakon potpisivanja sporazuma sa Medicinskim fakultetom, digitalizovan je u Audiovizuelnom arhivu i centru za digitalizaciju SANU (AVA SANU). Do sada je načinjeno preko 10.000 digitalnih snimaka po najvišim standardima i sa vrhunskom opremom kojom AVA SANU raspolaže.

Prema njenim rečima, SANU je sačinila sporazum o saradnji i sa Fakultetom veterinarske medicine u Beogradu, i najveći deo zaostavštine profesora Kostića koji se nalazi na Katedri histologije i embriologije tog fakulteta je, takođe, već digitalizovan. U pripremi je i izrada veb-stranice AVA SANU sa ciljem da u digitalnom formatu integriše celokupnu zaostavštinu profesora Aleksandra Đ. Kostića, koju baštini više institutcija, što će značajno unaprediti njenu zaštitu, vidljivost i dostupnost.

Posle proterivanja sa fakulteta mnogo vremena provodio u Grockoj, gde je pisao knjige, a njegova Smilja je tu kao cenjeni pedijatar imala lekarsku praksu, objasnila je Zorica Atić, koja je i kustos Kostićevog legata:

- Sve je radio za dobrobit svoga naroda, pa je ono što je sakupio za života želeo da ostavi potomstvu. Kada je sedamdesetih godina rešio da pokloni svoju zbirku, Rančićeva kuća je bila sveže obnovljena i predložio je opštini da se tu smesti legat. Ali, tokom devedesetih Rančićeva kuća odlazi pod ključ, a predmeti iz legata bili su prepušteni na milost i nemilost vremena, zajedno sa kućom. Kada su 2001. posthumno rehabilitovani profesor Kostić i njegova supruga, sin Vojislav Voki Kostić izdejstvovao je da se sve konzervira, a kuća obnovi. Legat tada nije vraćen, već je rasut na nekoliko mesta.

Uz saradnju više ustanova, kroz višegodišnji poduhvat inicijativu za izlaganje legata u stalnoj muzeološkoj postavci je podržala Opština Grocka, a Muzej grada Beograda je pomogao u stručnoj obradi postavke, pa je istraživački rad započeo 2014, a legat otvoren 2018, otkriva Atićeva, i dodaje:

Foto: Audiovizuelni arhiv i centar za digitalizaciju SANU

- Bio je ponosan na antičke rimske nalaze sa njegovog imanja i to što je izabrao isto mesto za kuću kao i neki rimski veleposednik. Tako sada u zbirci čuvamo ostatke nakita, podnih opeka, ploče sa rimskog vodovoda, srebrne fibule, figuru Minerve.

Pored arheološkoh predmeta iz starčevačke i vinčanske kulture, imao je i kolekciju paleontoloških nalaza, uglavnom fosila iz Dubočajskog potoka, koju su mu donosili okolni seljaci. Tu su zubi i kosti mamuta, fosilni ostaci biljaka, okamenjeni puževi.

- U njegovoj zbirci se našao i deo vilice praistorijskog divljeg konja, hipariona. Nalaz je jedinstven, jer Prirodnjački muzej ima sličan iz Jagodine, ali bez zuba.

Od lične zaostavštine tu je drvena kutija u kojoj je rukopis za Medicinski rečnik, prešao preko Albanije, kao i uramljeno smilje i kovilje sa Kajmakčalana. Njegov cilindar, pribor za pisanje, mastionice, pisaće mašine, ćirilična i latinična, partiture "Himne radu", koju je komponovao, a izvedena je i na Kolarcu (u srednjoj muzičkoj školi predavao mu je Mokranjac), primerak knjige propovedaka "Vedrine u oluji", u kojoj je, kako ističe Zorica Antić, duhovito govori o veličini i snazi duha našeg naroda.

BONUS - NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

IZGUBIO SAM 400.000 EVRA, DUŽAN SAM JOŠ 80.000: Surova ispovest Aleksandra bivšeg kockara (VIDEO)