POGLED ISKOSA: Arheofuturizam Gorana Mitrovića

Piše: Dejan Đorić

27. 09. 2022. u 12:09

Istoriju srpske figuracije određuju dva ključna likovna kretanja. Formirana je još u XIX veku u duhu dve velike stilske formacije - realizma i fantastike.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Археофутуризам Горана Митровића

Goran Marković

Slikar Goran Mitrović (Sremska Mitrovica, 1968) u tom smislu jedan je od najosobenijih i najoriginalnijih na srpskoj likovnoj sceni. U toku je njegova izložba u beogradskoj Galeriji Dar Mar. Započeo je kao slikar koga ne zanimaju crtež i grafika i od prvih izložbi trajao je kao realista, predstavnik retke vrste zavičajnog realizma, jedinog srpskog doprinosa istoriji svetskog realizma. Njegovi najrealniji prizori, međutim, uvek su natopljeni iracionalnom atmosferom magijski shvaćenog predmetnog sveta, a potom i različitim predstavama strašil i otkrića narodne mistike. Venčanja strašila, rat strašila, vodio je i ka ratu mašina, oživljenom carstvu otpada i đubrišta ali ne u onom urbanom, Šejkinom duhu, već shvaćenom u etno-okvirima. Tako se ovaj majstor okrenuo ka začudnim svetovima, vozdižući svoj duh u daleke predele mašte, prema fantastici koja ništa ne duguje Mediali, Zemunskoj grupi ili bilo čemu viđenom u ova dva veka. Mitrović je samosvojan a te estetske promene omogućuje mu jedino njegov veliki likovni dar, u pozadini svih tih sećanja na carstva života i smrti.

Posle 2000. godine njegova paleta i ikonografija se menjaju od izrazito tamne, koja je obeležila htonske svetove čudovišnog i zemaljskog u solarnu i nebesku. Slikar je ko zna kakvim duhovnim obratom otkrio vedre prizore letećih tela i vazdušnih pojava. Reč je o plovilima koja su naselila podsvesni svet čoveka pre nego što se vinuo u nebo i kosmos. To je koloristički svetla i duhovno radosna fantastika nekog ko je skoro podvižnički uspeo da se oslobodi tmine mračnih prizora, ma koliko oni bili likovno vešto i nadmoćno prikazani i zakorači u svet duhovne slobode.

Pred posmatračem je, dakle, nova vrste snoviđenja, uranska a ne htonska, izlazak iz noći u dan, iz mraka na svetlost. Još je Zigmund Frojd zapazio da su snovi bliski mitovima, a Mihajlo Đoković Tikalo i ne znajući za Frojdovu tezu kaže: "Snovi su neka vrsta kamuflirane mitologije." Kod Mitrovića je uvek u prvom planu antropologija; mada fizički odsutan, nikada direktno predstavljen, već isključivo posredno, preko svojih predmeta i tvorevina, čovek je mera u pozadini ovog magijskog sveta podzemnog i nebeskog. Antropološki shvaćena fantastika podrazumeva slojevitost, ponor se otvara na dole i na gore, ka okultnom i prema božanskom. Rezultat je u osnovi humanizovana vizija, na drugom estetskom kraju od dehumanizovane geometrijske apstrakcije, bezbrojnih nasrtaja na telo i dušu čoveka u raznim vidovima ne samo avangarde neokonceptualizma, robotske prakse i "smrti umetnosti". Mitrović bi da spase i uznese možda pre vilinski svet nego ljudski, drevne balkanske mitove krvi i tla, bića i atmosfere koje uništava tehnička civilizacija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KOJA JE CENA SLOMLJENOG DEČJEG SRCA? Kako su Hrvati, Bugari i Slovenci rasplakali mališane iz Srbije