KNJIŽEVNA KRITIKA: Urbano i neposredno

Piše Slađana Ilić

27. 09. 2022. u 13:30

Knjiga "Kraj raspusta i druge priče" Ane Miloš (Booka, 2021) sadrži ukupno 16 kratkih priča. Osam novih sada čine celinu sa osam objavljenih 2019. godine.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Урбано и непосредно

Foto: Privatna arhiva

Kada poredimo te dve celine, uočavamo srodnost pripovedačkih glasova, tematsko-motivskih planova, umetničkih postupaka i jezika.

Pripovedači svake od priča su mladi ljudi, uglavnom rođeni potkraj prošlog veka, koji nisu bili svedoci svekolikih turbulencija koje je on doneo prostorima sada već bivše Jugoslavije, ali čiji odjeci, kao i promene na globalnom društvenom i političkom planu, u velikoj meri utiču na njihove živote.

Taj uticaj nije transparentan, ali se oseća. Pošto je, kako smo kazali, reč o junacima koji su veoma mladi, vidimo ga, na primer, u njihovom doživljaju idiličnih predela bivše zemlje. No, u pričama ne uočavamo nikakav jugosentiment zato što autorka u fokus pripovedanja stavlja nešto sasvim drugo. Nekada je reč o životnim činjenicama koje pripovedači i drugi junaci moraju da prihvate, jer nisu u mogućnosti ništa da promene - na primer, samohrano staranje o detetu ili smrt majke, a nekada su to činjenice koje se mogu korigovati, mada te korekcije junacima pripovedačima ili pak samo junacima, ne donose neko osobito dobro i ne menjaju ništa suštinski. Na primer, obnavljanje ljubavnih veza koje su pogrešne i bolne.

Autorka u fokus nekih priča stavlja odnos roditelja i dece. Na osnovu pripovedanog zaključujemo da joj je on osobito važan i da nije nimalo idiličan. Istina, pripovedanje o tome ne donosi nam neke posebne novine, ali nas podseća na značajne životne činjenice - taj odnos vrlo je osetljiv, zahteva mnogo truda, najpre roditeljskog; s protokom vremena, jaz između roditelja i dece se uvećava, nerazumevanje se produbljuje; uglavnom su deca - po prirodi - sebična bića; u životu se češće ostvaruje suštinska bliskost među osobama koje nisu u krvnom srodstvu.

Priče Ane Miloš su, u skladu s temama koje bira, brutalne. Junaci su direktni u iskazivanju svojih stavova i emocija, slobodni u svojim mislima i odlukama. No, ipak su neraspoloženi, tužni i mračni. Uvek usamljenici. Tek sporadično, u retkim povlašćenim trenucima, uočimo poneki prosjaj radosti.

Jezik ove zbirke je, u skladu s prirodom junaka i miljeom kojem (naoko) pripadaju, takođe eksplicitan. U pričama se vrlo funkcionalno koriste vulgarizmi. Njihovom upotrebom u prilici smo da uočimo nijanse u raspoloženjima i osećanjima junaka, kao i njihovu potrebu da podvuku različite vrste razlika i ironizuju ili čak do groteske dovedu samo teoretski idealne odnose za kakve je jedino spremna licemerna, u suštini provincijalna sredina, makar to bio i velegrad.

Knjiga Ane Miloš je urbana, dinamična, neposredna, duhovita i kad je mračna, stoga sigurno zanimljiva mlađoj čitalačkoj publici, koju, sigurno bez predumišljaja, osnažuje za dolazeće doba.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KNAUS: Francuska i Nemačka blokiraju glasanje o Prištini u Savetu Evrope, Vučić efektno apelovao na Makrona