OTAC je znao da me uzme za ruku i odvede u svoj atelje na Kosančićevom vencu, jednu veliku sobu sa pogledom na Brankov most. U njoj je bila "kraljica peći", a pored nje u pilovini, male mace. Kada bi padalo veče bilo je divno - osvetlili bi most, a reka bi počela da huči. On bi oblačio beli mantil i počinjao brzo da se primiče i odmiče od platna koje je bilo na štafelaju. Tu je bio potpuno drugi čovek. Pred slikom se uzdizao, bio sasvim različita osoba.

Komentari (0)